Može li Interliber proširiti doseg?

„To što sam ja danas ovdje pokazuje tri stvari; da su Hrvati ljubitelji knjige, da postoji kultura prevođenja budući da je moja knjiga do hrvatskih čitatelja došla na hrvatskom jeziku i da vaša zemlja prihvaća vanjske utjecaje“, poručio je uoči otvaranja 45. Interlibera, od 7. do 12. studenog održana u paviljonima Zagrebačkog velesajma, indijski pisac i diplomat Vikas Swarup, poseban gost i glavna zvijezda ovogodišnjeg izdanja najvećeg tuzemnog sajma knjiga. I dobro da je tako – nakon sportaške dominacije (sjetimo se samo euforije nastale predstavljanjem biografije Luke Modrića ili tek nešto manje gužve zbog posjeta Darija Srne) knjiškim su sajmom ponovno ovladali pisci. I ne samo to, prvi je put nastojanje jednog izdavača da sajamska događanja podigne dovođenjem nekog od svjetski poznatijih autorskih imena prepoznato i organizacijski podržano pa je, umjesto visokog stola i barskog stolca na štandu ili ograničenog vremena na jednoj od pozornica, Swarup dobio mjesto na otvaranju.

Za hrvatsko društvo korisno je da se knjiga stavlja u fokus / Snimila Neva Žganec / PIXSELL

Knjige se dobro drže

Gostovanje diplomata i pisca, bivšeg generalnog indijskog konzula u Japanu i visokog povjerenika za Kanadu, čija je slava poprimila svjetske razmjere nakon što britanski redatelj Danny Boyle njegov roman Q&A uzima kao predložak onoga što će postati celuloidnom uspješnicom i dobitnikom osam zlatnih kipića, Milijunaša s ulice, kao i prisutnost indijskog veleposlanika u Republici Hrvatskoj, Raja Kumara Srivastava, povećali su sigurnosnu razinu pa je ovogodišnjoj svečanosti otvaranja bilo moguće pristupiti samo uz pozivnicu i novinarsku akreditaciju. Sve to pokazuje i prepoznavanje važnosti medijske prezentacije i zanimljiva postavljanja programskog sadržaja. Jer da, Interliber jest naš najveći književni sajam, ali od njegova utemeljenja 1977. sajmovi su se, njihova koncepcija, kao i posjetiteljska očekivanja, uvelike promijenili.

Gospodarski tajnik MH Ivica Nuić i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković na štandu MH / Snimila Neva Žganec / PIXSELL

Jesu li zaista? Premda su uoči njegova početka s ponosom isticali više od dvjesto sati popratnih programa što se na Velesajmu imaju održati, organizatori po završetku interliberskog tjedna ne spominju koliko je, od otprilike 120.000 posjetitelja, nakon obilaska štandova, ostavivši knjige na čuvanju, doista i prisustvovalo nekom od programa. Razloga je nekoliko, a jednom važnom, nedostatku medijske vidljivosti, rješenje se počinje nalaziti i u gore spomenutim promotivnim aktivnostima. Onom pak tehničke prirode – otvaranja prostora izoliranijem od sajamske buke i gužve, u kojem bi se posjetiteljima omogućilo da doista čuju i vide, samim time i sudjeluju, u programu – rješenja zasad, izuzev s malom dvoranom na galeriji paviljona 5, nema. No čini se da to većini posjetitelja i ne smeta jer u razgovorima uz izložbeni prostor saznajemo da su se na Velesajam velikom većinom uputili radi povoljnije cijene knjiga.

Zvijezda ovogodišnjeg Interlibera Vikas Swarup / Snimio Sanjin Strukić / PIXSELL

Potvrđuje to i skupina mladih žena iz Dalmacije. Autobusom su, kažu, do Zagreba stigle samo radi sajma. I nisu jedine. Kako će post festum objaviti njegova direktorica Renata Suša, i ove su godine pred Velesajmom zabilježene velike gužve, a posjetitelji su autobusima pristigli iz svih krajeva Hrvatske, pa i šire. Svoje sugovornice pitamo o cijeni knjiga, je li se dolazak isplatio. Kritički su nastrojene, kažu da cijena knjiga nikad nije bila viša, no pomirljivo dodaju i da se, u odnosu na ostala poskupljenja, „knjige dobro drže“. I dalje je moguće pronaći starije naslove po cijeni od nekoliko eura, a lijepo je, zaključuju, i samo prošetati. Može se naslutiti što o tome misle vikend-posjetitelji, potencijalni kupci primorani laktovima se ili ramenima probijati do mogućih novih akvizicija, no u trenutnoj su situaciji i pasivni kupci ili „samo“ šetači znak pozitivnog trenda. Naime, Swarupovu zaključku o Hrvatima kao ljubiteljima knjige unatoč, statistike pokazuju da i nismo skloni čitanju, što se može sagledati i kroz nedostupnost ili izdvojenost knjiga iz pojedinih sredina i života njihovih stanovnika. Stoga je za hrvatsko društvo korisno da se knjiga stavlja u fokus, da građani za nju pokazuju interes, čak i kada to nije isključivo kupnja. Iz mase „šetača“ također će se profilirati čitateljska skupina i time ostvariti pozitivan utjecaj na rečenu aktivnost.

Čitamo domaće

Da pobjedu u srazu onih koji se šeću i onih koji kupuju odnose drugi svjedoče i brojke – ove su godine nakladnici od sajma uprihodili 20% više nego lani. Dijelom se to, vjerojatno, ima zahvaliti inflacijom povećanoj cijeni knjige, ali (većim) dijelom uzrok je u bogatoj i raznovrsnoj knjiškoj produkciji. Namjerno kažemo knjiškoj a ne književnoj jer, kako je istaknuo i predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Slavko Kozina, Interliber nije samo sajam književnosti već predstavlja knjigu u punini domaće nakladničke produkcije, nije elitan i (barem približno) jednaku pozornost posvećuje svim nakladnicima i žanrovima. Godišnje se u Hrvatskoj objavi od četiri do pet tisuća naslova, a povećana produkcija, čini se, povećava i interes.

Vikas Swarup s početka ispravno je detektirao da hrvatski čitatelji cijene prijevodnu književnost, no posljednjih su godina i domaći pisci pronašli recept za rasprodavanje naklada. Tako je, primjerice, nedavno u nakladi OceanMore objavljen roman Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka s polica nestao i prije no što je autor pretposljednjeg dana sjeo na potpisivanje, Psi Dore Šustić, već jednom rasprodani u izdanju Gradske knjižnice Rijeka, istu su sudbinu doživjeli i u ponovljenom, Frakturinu izdanju, a iz iste su nakladničke kuće sa zadovoljstvom promatrali prazninu na mjestu Kronike sretnih trenutaka Snježane Banović. Planuo je i Pad Numenora velikog J. R. R. Tolkiena, prvi dio trilogije po prvi put, u prijevodu Marka Marasa, objavljene na hrvatskom jeziku. Među traženije naslove prijevodne književnosti svakako se ubrajaju djela Jutro i večer i Drugo ime recentnog nobelovca Jona Fossea, kao i ponovljeno izdanje Pulitzerom ovjenčana romana Svjetlo koje ne vidimo Anthonyja Doerra, čijoj je vidljivosti pridonijela i nedavna Netflixova ekranizacija. U izdanju Profila pojavila su se i posljednja dva romana nedavno preminula Cormaca McCarthyja Stella Maris i Putnik, dok se na rasprodajnom štandu istog nakladnika njegov Krvavi meridijan prodavao po sniženoj cijeni od svega tri eura.

Nepravedna raspodjela izlagačkog prostora

Takvi su štandovi, preciznije njihov raspored, uz popratni programe kritična točka najvećega hrvatskog sajma knjiga. Uvažavajući njegov prodajni karakter, ne možemo zanemariti ni njihovo mjesto u lancu nakladnik – prodavač – kupac/čitatelj, ali trebali bismo promišljati njihovu poziciju. Uzmemo li da se jedan paviljon u svijesti posjetitelja pozicionirao kao reprezentacijski, mjesto predstavljanja ukupne nakladničke produkcije, dok se preostala dva (dva i pol?) poimaju (ras)prodajnima, ne bi li razumno bilo u tom paviljonu svakomu od nakladnika osigurati izlagački prostor? Ove je godine, primjerice, trebalo uložiti znatan trud ne bi li se pronašli izlagači poput Mitopeje, Edicija Božičević ili Petrinih knjiga, izvornih nakladnika vrijedne (mahom prijevodne) literature dislociranih u šestom ili sedmom paviljonu. Stariji pohoditelji sajma sigurno još pamte i u prodajnom prostoru ispriječena kolica iz supermarketa ispunjena bez reda natrpanim knjigama pa možemo reći kako napreci, iako mali, nisu i nemogući.

Slično se može poželjeti i programskoj knjižici sajma. Uz pokoji dvojbeni izbor, pohvaliti treba radionice namijenjene najmlađim posjetiteljima sajma i težnju da se programom pokaže primjenjiva vrijednost knjige u svakodnevnom životu. Unatoč već opisanim logističkim preprekama, i programi bilježe porast posjećenosti pa nije utopistički nadati se da će Interliber, koji je već odavno prešao granice Velesajma i Zagreba, zanimljivijim i atraktivnijim događanjima dogodine i proširiti doseg.