Ljepotom glazbe protiv rata

Novi podvig ostvarili su glazbeni ansambli HRT-a. Deset je godina prošlo od posljednje izvedbe Ratnog rekvijema, op. 66 Benjamina Brittena, slavnoga britanskog skladatelja prošloga stoljeća. Nova izvedba potresnoga djela, koje zauzima posebno mjesto u njegovu bogatu i potpuno samosvojnu opusu, otvorila je  u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski ciklus Kanconijer ansambala HRT-a. U dobro uređenoj, intenzivnoj i savjesnoj izvedbi pod vodstvom Tomislava Fačinija sudjelovali su Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a dopunjen svježim studentskim snagama umjetničkih i muzičkih akademija iz Zagreba, Splita, Osijeka i Pule uz anđeoske glasove ponovno okupljena Dječjeg zbora HRT-a te vokalni solisti – sopranistica Darija Auguštan, gostujući tenor Gwilym Bowen i bariton Davor Nek­jak.

Kaže se da se Brittenov Ratni rekvijem rijetko izvodi, ali djela takvih zahtjeva – ne samo glazbenih nego i organizacijskih – uvijek su novi izazov pa ih se, osim možda Mozartova i Verdijeva rekvijema, kao i srodna iz ukupne glazbene literature prošlih stoljeća, rijetko može uživo slušati. Brittenov Ratni rekvijem u tome nije iznimka i tempo razmaka izvedbi uživo od desetak godina nije neka posebna rijetkost za tu vrstu djela i zahtjevnu pripremu koju iziskuju. Komponiran je za posvećenje obnovljene katedrale u Coventryju stradale u Drugom svjetskom ratu i nosi snažnu antiratnu poruku, koja je i danas vrlo aktualna. A po svemu sudeći takva će i ostati u ratobornom svijetu koji nijedan problem, uza sve dogovore, pregovore, sastanke i konferencije, ne uspijeva riješiti bez rata, nakon kojega opet valja pregovarati. Impresivni Ratni rekvijem samo je još jedan vapaj iz razumnijeg i osjetljivijeg dijela čovječanstva, koje, unatoč većini, opetovano stradava.

Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a / Snimio Jasenko Rasol / HRT

Britten je u standardni latinski tekst rekvijema uveo i potresne stihove ratne tematike iz devet pjesama Wilfreda Owena, pjesnika tragično poginula nekoliko dana prije kraja Prvoga svjetskog rata, a uvjerljivo su ih interpretirali prodorni i razgovijetni tenor Gwilym Bowen i zvučni bariton Davor Nekjak. Prijeteći ton djela već na početku najavljuju zvona iz orkestra upornim odzvonima. Ritmička napetost osobito se pojačava u stavku Dies irae i sudjelovanjem moćnih limenih puhača i udaraljki, usrdno zazivom baritona Davora Nekjaka potpomognuta drvenim puhačima i nakon toga osobitom uvjerljivošću odlične i sugestivne Darije Auguštan u Liber scriptus, kao i poslije u potresnoj Lacrimosi. Britten je opsežni Rekvijem skladao početkom burnih šezdesetih godina, kada su se mnogi skladatelji uputili u avangardne vode, a već godinu nakon praizvedbe mogao se čuti i u Zagrebu. Lanjsko ponovno pokretanje rada nekada slavna Dječjeg zbora HRT-a, koji vode Nina Cossetto i Vinko Karmelić, pokazalo se punim pogotkom. Svijetao, gotovo nestvaran, lebdeći ton dječjih glasova na najbolji način ocrtava pomirenje u završnom stavku In paradisum budeći neke nove nade da se pokolj svjetskih razmjera neće ponoviti. Uzaludne, kao što svjedočimo, jer se usrdno održava žar rata.

Svaki atom koncentrirane snage i umijeća uložen u pripremu monumentalnog i sugestivnog Brittenova djela, koje mnogi smatraju krunom njegova raznolikog i intrigantnog opusa, višestruko se isplatio. Razgovijetno i sabrano izvedbu je sa smislom za intenzivnu dramaturgiju djela velikih raspona vodio dirigent Tomislav Fačini objedinjujući golem izvodilački sastav koji je svesrdno i koncentrirano prionuo izvedbi s punim angažmanom. Praizvedba djela pisana na narudžbu i s punom sviješću da se obraća velikom auditoriju u svečanoj prigodi uključila je ponajbolje glazbene snage uključujući legende poput Petera Pearsa i Dietricha Fischera Diskaua i smjesta polučila veliki uspjeh.

Uspjeh svake nove izvedbe višeslojnoga djela u kojem se majstorski susreće starocrkveno pjevanje, razvijen orkestralni i pregledan zborski slog uz savjesnu pripremu također je unaprijed zajamčen jer je riječ o djelu koje baš poput katedrale nosi samo sebe i nikoga svojim intenzitetom ne može ostaviti ravnodušnim. Zacijelo je tomu djelomično pridonijela i izravnost njegove neskrivene antiratne poruke. To dokazuje i nova zagrebačka izvedba pred punom dvoranom – trauma rata ostaje generacijama upisana u sjećanja svakog slušatelja.