U sjeni Slavoja Žižeka

U nedjelju 22. listopada 2023. u 17.30 zatvoren je 75. Sajam knjige u Frankfurtu, najveći svjetski susret nakladnika, pisaca i čitatelja. Ovogodišnje izdanje zabilježilo je oko 215 tisuća posjetitelja, 35 tisuća više u odnosu na prethodno, i tako se približilo pretpandemijskoj brojci od gotovo tristo tisuća gostiju, koju ipak nije dosegnulo. Simboličnim činom predaje „svitka zemlje partnera“ iz ruku šefice slovenske Javne agencije za knjigu Katje Stregar povjereniku talijanske vlade za gostovanje u Frankfurtu Mauru Mazzi dovršen je nastup Republike Slovenije i najavljeno počasno sudjelovanje Italije na sljedećem frankfurtskom susretu bibliofila.

Nije nikakvo čudo da je završetak Sajma knjige u Frankfurtu dobio znatno manje medijskog prostora od njegova početka, za što je u prvom redu bio zaslužan provokativan govor Slavoja Žižeka. Znalo se da će najprisutniji slovenski intelektualac u globalnim razmjerima napraviti svojevrstan darmar, ali s napuštanjima dvorane, čak i od strane predstavnika pokrajinske vlade, nije se računalo. Direktor Frankfurtskog sajma Juergen Boos poslije je donekle izgladio stvar izjavama da se svi glasovi moraju moći čuti i da komunikacija nema alternative, no Žižekov nastup bacio je u drugi plan program koji je Slovenija kao zemlja partner pripremila za njemačku i svjetsku publiku. U bogatom i zanimljivu programu posebno je mjesto imala poezija, kojoj pripada tristotinjak od oko šest tisuća novih naslova, koliko se pojavi na slovenskom tržištu svake godine.

Snimio Marc Jacquemin Izvor © Frankfurter Buchmesse

Petodnevno slavlje knjige, kako one u papirnatom tako i u elektronskom izdanju, još je 1988. uvelo praksu fokusiranja na jednu regionalnu ili nacionalnu književnost, što zemlji partneru daje jedinstvenu mogućnost da na pet dana dobije prostor u europskim i svjetskim medijima. Gostovanje u svojstvu zemlje partnera na Frankfurtskom sajmu knjiga projekt je koji se priprema tijekom nekoliko godina i koji po prirodi stvari ne može teći pravocrtno. Ako ga ne omete pandemija, što se dogodilo Kanadi i Španjolskoj, valja računati s kojekakvim zavrzlamama. U slovenskom su slučaju to bile kadrovske promjene na čelu Javne agencije za knjigu samo godinu dana prije otvaranja sajma, što se u Frankfurtu ipak nije osjetilo.

Troškove za pet minuta književne slave u potpunosti snosi zemlja partner, ali pritom ima i povlasticu sastavljanja programa i predstavljanja književnika po vlastitoj volji. Biti zemlja partner na Frankfurtskom sajmu knjiga skup je projekt čiji su rezultati teško mjerljivi, što potencijalne partnere najviše odbija od velikog zalogaja. Ipak, dio rezultata itekako je opipljiv: jedan od njih je stotinjak knjiga slovenskih autora prevedenih na njemački jezik koji će se već početkom studenoga predstaviti na bečkom sajmu knjige Buch Wien. Slovenija je već i u velikim pripremama za sajam dječje knjige u Bologni u travnju sljedeće godine, a Italija i Slovenija nastavljaju suradnju u prvoj polovici 2025, kada će Gorizia i Nova Gorica dijeliti titulu europske prijestolnice kulture.

Gostovanje u Frankfurtu usmjerilo je pozornost na zemlju koja je „rijetko na novinskim naslovnicama“, kako stoji u scenariju dokumentarnog filma koji je s tim povodom snimila njemačko-francuska medijska kuća ARTE. Recentni dokumentarac naslovljen Identitet Slovenije između redaka autora Hannesa Rossachera i Lilly Schlagnitweit neka je vrsta turističkog vodiča u kojem gostuje nekoliko najvažnijih slovenskih književnika različitih generacija i svjetonazora. Film dramaturški vješto započinje i završava Triglavom, i to načinom na koji ga vidi mlada mariborska glumica Lina Akif, kći oca iz Sudana i majke pripadnice mađarske manjine u Prekmurju. Lina u filmu progovara o svom iskustvu slovenstva, od uspona na najviši slovenski vrh – dok je kamera prati u stopu, do uživanja u hitu Oj, Triglav moj dom na koncertu grupe Laibach na kraju filma. Što je uopće Laibach i što su radili osamdesetih godina predstavio je član benda Ivan Novak, a poseban začin dokumentarnom filmu dao je Goran Vojnović, autor knjige Čefurji raus! (Došljaci van!) prema kojoj je snimljen istoimeni film. Među protagonistima filma je i Slavoj Žižek, koji je i u filmu i u govoru na početku sajma rekao da je pčelinje saće kao simbol slovenskog gostovanja najveća ludost, jer je pčelinja zajednica izrazito totalitarno organiziran sustav. I u dokumentarnom filmu i na programu sajma razgovaralo se o raznim temama, propitkivali su se aktualni politički događaji i oni nešto stariji, od raspada Jugoslavije, kratkog rata i slovenskog pristupanja EU 2004. Ako je suditi po komentarima novinara te čitatelja medijskih tekstova i posjetitelja sajma, naši zapadni susjedi nastupom u Frankfurtu mogu biti i više nego zadovoljni.

Tekst u čijem je fokusu uspjeh prvih susjeda ne može proći bez promišljanja „možemo li i mi“. Bez ikakva pokazivanja književnih i izdavačkih mišića sebi i drugima, što se djelomično vidjelo i u programu ovogodišnjeg sajma, u kojem je bilo nekoliko hrvatskih autora, odgovor je – možemo. Trebamo li – trebamo. Bez obzira na troškove, trud i sve izazove s kojima će se suočiti Hrvatska kada jednom bude pripremala svoj program kao zemlje partnera u Frankfurtu, bit će to projekt koji će pokazati da nogometna velesila kristalno bistra mora ima i ljude koji imaju što reći. Samo je pitanje kako će izgledati popratni dokumentarni film ARTE-a.