Skica za filozofsku vinjetu

Kada je u lipnju 2021. zahvaljujući engleskom prijevodu romana Frère d’âme David Diop prvi među francuskim piscima postao laureatom međunarodne inačice nagrade Booker, u njezinu se finalu našao i The Employees, prijevod romana De Ansate mlade danske pjesnikinje, književnice, književne kritičarke i urednice Olge Ravn (1986). Sretna je okolnost da su oba romana dostupna hrvatskim čitateljima – pobjednički je lani, u prijevodu Maje Vuković Zorica, objavio Ljevak, a Zaposlenike je za Hena com preveo Edin Badić. Komparativnim je čitanjem jasno da su članovi žirija navedene godine bili usredotočeni na potragu za humanim u neljudskim situacijama, da su na suvremena pitanja pokušali odgovoriti protokom vremena kao i to da su im ona već odgovorena bila draža (i bliža) od onih neposrednih, time i kontroverznijih.

Izd. Hena com, Zagreb, 2023.
S danskog preveo Edin Badić

Upravo je sloboda distopijskog u znanstvenoj fantastici i spekulativnoj fikciji jedan od književnih prostora prikladnih za rastvaranje neuralgičnih točaka društva, a Olga Ravn u opsegom neveliku formatu na razmeđu poetskog i romanesknog koristi svaki njegov pedalj. Na samu početku nastojeći ovladati ambicioznom, samonametnutom formom i usmjeriti fabulu, uskoro postavlja, doduše ponešto spor, ritam i razvija mrežu višeslojnosti narativa. Autorica priču gradi bez jasno razrađenih karaktera, ali u polifoniji fragmentiranih zapisa, zapravo svjedočenja zaposlenika svemirskog broda Šest tisuća vrlo precizno odašilje željene poruke. Valja imati na umu da je stoljeće 22, iz konteksta je razvidno da dio populacije napušta Zemlju, svemirski ih brodovi odvoze do Novozemlja, a u novom su ekosustavu okljaštreni, lišeni osobnosti i svedeni na djelatnost. Tekst gotovo i ne spominje međuljudske odnose, primarno se usredotočuje na aktivnost svakog sugovornika, a njezinom mu se vrijednošću određuje i mjesto u novom hranidbenom lancu. Nejasnim, doduše, ostaje tko mu je na vrhu – Olga Ravn naznačuje da se radi o nekoj vrsti zapovjedništva, no kako ono do svršetka ostaje bezglasno, a sugovornici, ulazeći dublje u vlastite ponore, prostor privatiziraju, time se otklanja mogućnost razvoja šire slike.

Logično, u Zaposlenicima svi rade, život je sveden na egzistenciju, svakodnevica na rutinu. Umnogome to, i nimalo slučajno, podsjeća na suvremenost, s tom razlikom što se današnja industrija rada bavi i proizvodnjom smisla, ili bar njegove utvare, kojima potom legitimiramo važnost (prekomjernog) rada. No autorica je i previše željna čitatelju ukazati na gubitak identiteta kroz poistovjećivanje s poslom pa, naposljetku, napisano povremeno ostavlja dojam podcjenjivanja kognitivnih sposobnosti (ili bar svjesnog bivanja u svijetu) onoga tko tekst čita.

Olga Ravn ipak poentira u slojevima ispod prvorazinske, ponešto nezgrapne kritike suvremenog načina rada i radnog okruženja. Osim ljudima, svoj izmišljeni brod nastanjuje droidima, „predmetima“ (koji bi bili nekakav izvanzemaljski oblik života) i humanoidima. Među tim vrstama jedino je ljudska smrtna pa, čak i kroz odabranu mikroformu, naznačuje pitanja o omeđenju života početkom i krajem kao o nužnoj datosti pri stvaranju smisla, promišlja potrebu „drugog“ da bude više ljudski, čak i ako to podrazumijeva nošenje s potpuno ljudskim problemima. Ti su odlomci, možda i najuspješniji dijelovi teksta, natopljeni tugom kojoj po intenzitetu mogu parirati samo svjedočanstva žena, majki koje su na Zemlji ostavile svoju djecu (što je i ponovna aluzija na prekarni ili udaljeni rad) ili onih koje sediranima i poslušnima drže puštanjem hologramskih zapisa dječjeg plača. Kakav se odnos pritom razvija prema „predmetima“ i njihovu umirujućem efektu također je u polju autoričinog interesa, ali ne izlazi iz granica natuknice.

Zaposlenici su mogli izrasti u ozbiljan doprinos filozofskoj podvrsti znanstvenofantastičnog žanra, da je riječ o stotinjak stranica duljem romanu. Tako bi se otvorio prostor za produbljivanje naznačenih pitanja, kao i za premošćivanje fabularnih propusta poput razjašnjavanja sloma prethodnog krajnjem kaosu. No taj se slom još ni u stvarnosti nije odigrao pa ga autorica, možda, pisanjem nije željela anticipirati. Kako bilo, iako ne bez propusta, Zaposlenici su zanimljiv doprinos književnom SF-u, skica za filozofsku vinjetu iz budućnosti i time svakako roman vrijedan čitateljske pozornosti.