Primjerna raspjevanost

Iako je po logici stvari premijera jedna i jedina, i tako treba biti, u operi su se ponekad zbog dviju (podjednako dobrih!) podjela uloga proglašavale dvije premijere. To se nije dogodilo na premijeri Verdijeva Rigoletta 27. listopada, i njezinoj prvoj reprizi dan poslije, premda se moglo dogoditi. Dvije odlične pjevačke podjele, živa glazbena izvedba i privlačna scenska realizacija preduvjeti su za dug život predstave u repertoaru zagrebačke Opere. Ostvarena je kao programska suradnja sa Slovenskim narodnim kazalištem u Mariboru. Prva repriza bila je 400. izvedba Rigoletta, prvi put izvedena u HNK-u prije točno 150 godina!

Dirigent Pier Giorgio Morandi oblikovao je od Verdijeve partiture, koja dramsku radnju vezuje s odličnom karakterizacijom likova, snažnu glazbenu dramu primjerne raspjevanosti. Orkestar je bio podatan instrument u iskazivanju dramatike i lirike, primjerice u dojmljivim dramatskim impulsima uvoda arije Cortigiani, vil razza danata, s lijepo balansiranom solo dionicom engleskog roga. Zvučnim nastupom pridonio je muški zbor (uvježbao Luka Vukšić).

Irina Dubrovskaya (Gilda) i Ljubomir Puškarić (Rigoletto)  / Izvor Foto Novković

Scenski dio obuhvaća raskošnu scenografiju Juana Guillerma Nove s bogatim, dobro izrađenim stilskim kostimima Luce Dall’Alpija te razložnu režiju Piera Francesca Maestrinija s brižljivo postavljenim svakim detaljem koji je važan za odvijanje radnje. Netko može ustvrditi da je to „staromodna” režija, no ne može biti staromodno logično i pitko iznošenje dramskog tijeka što omogućuje slobodan razvoj pjevačkih interpretacija i priliku da lijepi glasovi dođu do puna izražaja. Dosluh suvremenosti redatelj postiže naglašenim prikazom nasilništva zamalo svih sudionika, kao scan suvremenoga društva: od Vojvode od Mantove i njegovih dvorjana do sama Rigoletta u njegovu odnosu prema Giovanni pa čak i Gildi, koju drži zatočenu i zavezanu u mračnom podrumu. U takvu ozračju ironičnim moralom izdvaja se Sparafucileova poanta (glasovno impozantan Ivica Čikeš) da on jest ubojica, ali nije prevarant.

Naslovna uloga kruna je baritonskog repertoara, a Ljubomir Puškarić nadovezuje ju na ostvarenja Forda, Guya, Rodriga, grofa Lune i Germonta u Verdijevim operama Falstaff, Sicilijanska večernja, Don Carlo, Trubadur i Traviata. Jedini je verdijanski glas i vodeći pjevač belkanta u zagrebačkoj Operi. I Rigoletto je potvrda tih kvaliteta, ostvaren u raskoši verdijanske fraze i baršunu glasovnih preljeva. Glumački je decentno ostvario raspon od okrutnosti sudionika na dvoru do njegove nesreće kao oca.

Partnerica mu je bila gostujuća ruska sopranistica Irina Dubrovskaya kao Gilda. Izraziti je koloraturni sopran pa ukrase u ariji Caro nome izvodi precizno, a duge fraze u duetima s Rigolettom vrlo muzikalno. Kao Vojvoda gostovao je brazilski tenor iz Štutgartske državne opere Atalla Ayan i oduševio lakoćom s kojom njegov spinto glas muževnoga tembra izvodi brojne eksponirane visoke tonove te uloge. Rado bismo ga čuli kao Radamesa.

Na nesuđenoj drugoj premijeri Rigoletta pjevao je Matija Meić, kojemu je to prva Verdijeva uloga. Naš bariton mlađega naraštaja od 2017. solist je Državnog kazališta na Gärtnerovu trgu u Münchenu, gdje pomalo iz lirskog prelazi u dramski baritonski repertoar, što mu omogućuju sve izrazitiji dramski akcenti u glasu. Dva tjedna prije premijere Rigoletta, na koncertu Zagrebačke filharmonije, izveo je ariju Don Carla iz Moći sudbine i ariju Forda iz Falstaffa te otpjevao ciklus Lapadski soneti (1979) za bariton solo i gudački orkestar Borisa Papandopula. Iskazao je smisao za glazbeno i glasovno suspregnuto poniranje u refleksivnost toga impresionističkim sfumatom zastrta ciklusa. Kao Rigoletto je, glasom i nešto robusnijim scenskim nastupom, unio više dramatike u cijelu izvedbu. Mora paziti da ne prijeđe granicu forsiranja, što mu se omaklo u jednom trenutku.

Njegova partnerica, Marija Kuhar Šoša, ostvarila je lirsko-koloraturnu Gildu s mnogo vrlo lijepih piana iz nosivosti kojih se nazire perspektiva Leonore u Trubaduru. Inače su obje pjevačice donijele lik čija su nevinost i naivnost primjerene djevojačkoj dobi i tako logično zaokružile Gildinu potrebu da zaštiti mladića u kojega se iskreno zaljubila.

Tenor Filip Filipović u ulozi Vojvode načinio je još jednu sigurnu stepenicu u karijeri, i oduševio. Za razliku od pomalo samodopadna gosta, njegov je nastup odisao ozbiljnošću u svim elementima ocrtavanja prepotentnog Vojvode i vođenju pjevačke dionice, njezine zvučnosti i pouzdanosti visokih tonova.

Maddalenu je pjevački i scenski atraktivno ostvarila gošća iz Srbije Sofija Petrović. Sparafucilea donosi i Luciano Batinić. Nastupom Ozrena Bilušića, a poslije i Davida Oštreka, u ulozi Monteronea počela se oslobađati pritajena dramska snaga Rigoletta kao glazbene drame. U nizu epizodnih uloga zapažen je vrlo lijep i nosiv glas Mije Domaćina Topalušić u ulozi grofice Ceprano.

HNK najavljuje još jednu, takoreći metropolitensku atrakciju: gala izvedbu Rigoletta o stotoj obljetnici rođenja Marije Callas, 2. prosinca. U glavnim su ulogama Željko Lučić i Rame Lahaj!