Gjalskomu za rođendan – književna tribina s posvetom

Upravo simboličnoga 26. listopada, na rođendan Ksavera Šandora Gjalskog, u Gradskoj galeriji Zabok održana je tradicionalna književna tribina Gjalskomu u čast, za poklon i za sjećanje u organizaciji Ogranka MH u Zaboku.

Predsjednica OMH u Zaboku Sandra Babnik Lončar i Ivan Trojan

Dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, predsjednik Ogranka MH u Osijeku Ivan Trojan održao je predavanje motivirano autobiografskim zapisima Ksavera Šandora Gjalskog, usko povezana s Osijekom, gdje je kraće vrijeme radio kao službenik u upravnoj službi. Predavača je predstavila i najavila predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Zaboku Sandra Babnik Lončar naglasivši da je Ivan Trojan mentor studentima upravo na istraživanju i proučavanju Gjalskoga.

Ivan Trojan u predavanju je analizirao autobiografske odrednice Ksavera Šandora Gjalskog u njegovim djelima preplećući njegov život, okolinu u kojoj je stasao i koja mu je bila neiscrpan izvor inspiracije i promišljanja, političkog i društvenog djelovanja, previranja, službovanja, putovanja, odnosa s ljudima. Uvodno počevši od isticanja ljubavi Gjalskog prema hrvatskom jeziku, Trojan ga smješta u kontekst vremena u kojem je živio, osvrćući se pritom na periodizaciju hrvatske književnosti prije i nakon Šenoine smrti te na podjelu književnih strujanja i stilova. Gjalskoga definira kao književnika koji balansira između dvije književne struje sa specifičnim fokusom na probleme ljudi i aktualna pitanja vremena, „ogledom u živote oko sebe“, čime čini i pomak u razvijanju književnosti. Time Gjalski obnavlja i privlači nekadašnju Šenoinu publiku pa samim time dobiva nadimak „Šenoa našeg vremena“.

Trojan je njegovo stvaralaštvo podijelio u tri dijela: književnost o plemenitaškom životu, političko-povijesne romane i djela sa psihološkim i okultnim motivima. Autobiografske zapise/elemente dijeli na izravne (u užem smislu) i sekundarne oblike (autofikcija) pa na primjeru reprezentativnih djela: Za moj životopis, Rukoveti autobiografskih zapisaka, Pod starimi krovovi, Za materinsku rieč, U noći, Ljubav lajtnanta Milića, San doktora Mišića, Mors i ostalih uspoređuje, analizira i objašnjava razliku između identifikacije autora s likom i pripovjedačem u djelima (izravni autobiografski diskurs) i identifikacije pripovjedača s likom ili prisutnosti sveznajućega pripovjedača, čime Gjalski stvara odnos prema likovima i stvarnosti, identificira vlastitu prošlost i identitet, priziva sjećanja ili komentira drugog iz pozicije autobiografskog subjekta. Svi navodi potkrijepljeni su izvrsno odabranim citatima iz djela Gjalskoga pa je okupljena publika svih generacija osluškivala riječi slavnoga pisca smještajući ga u kontekst voljene domovinske grude i ličnosti uvijek poticajne za istraživanja.