Doajen hrvatske voćarske znanosti

Zauvijek je otišao i tiho nas napustio 29. listopada u kreativnom ugođaju svoga doma, velikan hrvatske voćarske znanosti, struke i akademskog obrazovanja, Ivo Miljković. Rođen je 2. travnja 1932. u Trnovici, kako je volio reći, „onkraj Dubrovnika“.

Širinom pogleda na znanost u voćarstvu bio je poseban, s vječnim pitanjem „zašto je tomu baš tako?“ Samo saditi „ugusto i urijetko“ nije bilo mjerilo uspješnosti, kojim je valorizirao struku i znanost o voćarstvu, već je tražio od sebe, ali i drugih svojih suradnika, da proniknu dublje u čudotvorni svijet odnosa biljke, tla i ekosustava. Nije se zadovoljavao površnošću.

Ivo Miljković

Iako svestrani voćarski ekspert, „nesegregativan“ u pristupu voćnim vrstama, maslina i jabuka imale su ipak posebno mjesto u elokventnim raspravama Ive Miljkovića. Što zbog same simbolike i značenja jabuke, kojoj je posvetio svoje kapitalno djelo, i masline, koja ga je „oslikala“ ustrajnošću, mudrošću te povezala s rodnim krajem.

U širokom i slojevitom profesionalnom opusu izdvojit ćemo samo tri njegove glavne aktivnosti: edukativnu; znanstveno-stručnu i projektno aplikativnu; te institucijsko razvojnu.

Sa sveučilišnom nastavom započeo je kao docent 1972. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Predavao je i razvijao te osuvremenjivao kolegije Opće voćarstvo, Specijalno voćarstvo i Voćarstvo Mediterana, kojega je utemeljio, kao novi kolegij za agro-ekološke uvjete Mediterana. Na studijskom programu Vrtlarstva i pejsažne arhitekture predavao je i kolegij Rasadničarstvo s osnovama dendrologije.

Iako je temeljna znanja voćarske znanosti stjecao sredinom prošlog stoljeća, uz skromnu znanstvenu opremu, suradnja s mnogim poznatim institucijama (CIHEAM-Bari, Montpellier) i imenima svjetske voćarske znanosti, te polivalentnost u znanju svjetskih jezika, činila ga je uvijek aktualnim. Voćarskoj znanosti davao je dodatnu aplikativnost i korisnost u našim uvjetima.

Predavanja su mu bila posjećena i sadržajno sustavna, nadahnuta njegovim uzorima i prethodnicima, akademikom Mihovilom Gračaninom i Nikolom Šermanom, na koje se često pozivao.

Bio je kreator i nositelj nastavnih programa različitih kolegija iz voćarstva na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku te Veleučilištu Požega i Agronomskom fakultetu u Mostaru, kojima je bio i suosnivač.

Na poslijediplomskim studijima za znanstveno usavršavanje (mag. znanosti), iz kontinentalnog voćarstva, kreirao je i predavao program kolegija Pomoekologija, Pomofiziologija. Sadržajno razrađuje i izučava minoriziranu postžetvenu fiziologiju ploda uvođenjem novog kolegija Život ploda, s naglaskom na biokemijske procese prilikom čuvanja i skladištenja.

Na poslijediplomskom studiju Mediteranske poljoprivrede bio je nositelj kolegija Maslinarstvo, Agrumarstvo, kao i šireg upoznavanja s posebitostima mediteranskog voćarstva u kolegiju Voćarstvo Mediterana.

Bio je zagovornik polivalentnog i interdisciplinarnog timskog rada voćara, klimatologa,pedologa, fiziologa, fitopatologa, entomologa, ali i drugih komplementarnih disciplina. Znanstvena ustrajnost i argumentiranost bile su bitne crte istinskog istraživača. U nasljeđe je ostavio kapitalna djela za voćarsku znanost. Nabrojimo samo neka, od 23 autorske knjige (detaljnije u Spomenici, Pomologija Croatica 1-4/2022): Praktično voćarstvo; Suvremeno voćarstvo; Trešnja; Opće voćarstvo, Podloge za jabuku; Uzgojni oblici, Berba i čuvanje jabuke; Intenzivni uzgoj jabuke; Povijest hrvatskog voćarstva; Lijeska i Tršlja (Pistacia vera L.) i sveobuhvatno spoznajno djelo Jabuka. U skupinu koautorskih kapitalnih djela ubrajamo knjigu o „drugoj ljubavi“ – maslini – pod naslovom Maslina i maslinovo ulje, Božji dar u Hrvata.

U komplementarnim istraživanjima u voćarstvu važan segment činila su istraživanja visoke citiranosti, kao što je otpornost korijenove mreže prema asfiksiji, zatim biljno-hranidbeni kapacitet tla u voćnjacima putem folijarne dijagnoze i sl.. Time je definirao kriterije smanjenja troškova i hranidbeno dijetno-terapeutskoj vrijednosti voća.

Kao ugledan i priznat hrvatski znanstvenik u svjetskoj voćarskoj znanosti, bio je član mnogih međunarodnih i domaćih institucija, navedimo samo neke: International Society for Horticultural Science, Bruxelles; Nut production Working group FAO, Roma; Societa Orticola Italiana, Firenca; L’association Internationnale des Ingenieries et Specialistes du developpement rural de la Mediterranee, Pariz; Znanstveni savjet za poljoprivredu i šumarstvo HAZU, Matica hrvatska. Bio je redoviti član Akademije poljoprivrednih znanosti.

Isto tako nesebično se zalagao da institucionalno ojača hrvatsku stručnu i znanstvenu publicistiku, uređivanjem časopisa, kroz članstvo u HAD-u i Hrvatskom leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.

U Hrvatskom agronomskom društvu (HAD) obnašao je 20 godina dužnost predsjednika odbora za izdavačku djelatnost i 37 godina dužnost glavnog i odgovornog urednika časopisa Agronomski glasnik. Na tragu publicističkog jačanja voćarske struke i znanosti utemeljitelj je i prvog znanstvenog časopisa iz voćarstva Pomologija Croatica, čiji je urednik bio 15 godina.

Odan istini i hrvatskom nacionalnom biću, bio je član Matice hrvatske 52 godine, a od 1991. do 2015. i pročelnik Odjela za poljodjelstvo MH.

Na kraju dodajem misao jednog drugog autora koji ističe „blasfemičnu istinu, kako se uvijek s odlaskom velikana otvaraju prostori, ‘patuljcima’ kako bi njihova veličina došla do izražaja“. Tako se ponavlja sve dok neki od njih trudom i postignućima ne nadraste svojeg učitelja. Tek tada to postaje prirodni slijed stvari!