150 godina željeznice u Rijeci

Interdisciplinarni znanstveno-stručni skup Riječki identitet: gospodarski, povijesni, jezični i kulturni odjeci povodom 150. obljetnice izgradnje željezničkih pruga Rijeka – Karlovac i Rijeka – Pivka održan je u Rijeci 23. i 24. listopada 2023. u organizaciji Grada Rijeke, HAZU, Sveučilišta u Rijeci – Filozofskog fakulteta i Građevinskog fakulteta te Centra za industrijsku baštinu. Prvog dana održane su četiri sesije (Crtice iz riječke povijesti 1 i 2; Željeznice kao faktor modernizacija austro-ugarskih gradova i Opatijo bajna), a još tri drugog dana (Naše pruge u arhitekturi, turizmu i književnosti; Između prošlosti i budućnosti i Rijeka, Opatija i neka pravna pitanja). Autori iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Italije i Austrije održali su 32 izlaganja i prezentaciju projekta.

Riječka luka još čeka na otvaranje „nizinske” željezničke veze sa zaleđem / Snimio Ivo Biočina

Teme su pokrile široko područje, od povijesnih tema o izgradnji željeznice, prvoj nogometnoj utakmici graditelja u Rijeci, nesrećama, željezničarima, vijestima u tisku, ulozi pruge u mađarskoj politici i trgovini, državnopravnim okolnostima, utjecaju željeznice na razvoj Celja i Siska, politici izgradnje talijanskih željeznica, željeznici Klagenfurt – Maribor, mađarskoj školi u Moravicama, uskotračnoj pruzi Gabela – Zelenika, utjecaju na razvoj Opatije i turizma, budućnosti gradske željeznice u regiji, građevinama (željezničkim kolodvorima u Sušaku i Opatiji – Matuljima, infrastrukturi i arhitekturi), željeznici u literaturi, muzejima o željeznici, pruzi Rijeka – Trst, opatijskom tramvaju, željezničkim tarifama, modernizaciji uprave i željeznici kao dijelu upravne djelatnosti.

Utrka Austrije i Mađarske

Skup je održan na godišnjicu otvaranja pruge prema Zagrebu 23. listopada 1873. Zanimljiv je i rivalitet između Austrije i Mađarske. Austrija je prva izgradila željezničku vezu od Pivke i prvi vlak stiže u Rijeku 24. lipnja 1874, četiri mjeseca prije Mađara. Austrija je pokazala Ugarskoj tko je prvi u državi. Ipak, važnost ugarske željezničke veze ne može se osporiti. Rijeka leži na ključnom položaju, ona je južni pol srednje Europe, ali za to je nužna i prometnica prema zaleđu – željeznica. Luka i željeznica srce su i krvotok Rijeke.

Car Karlo VI. dao je Rijeci i Trstu 1719. status slobodnih luka kako bi potaknuo njihov razvoj, Trstu za austrijski prostor, a Rijeci za hrvatski i ugarski. No u Rijeci se prelamaju mađarski i hrvatski interesi, a riječka elita staje na stranu prvih. Andrija Ljudevit Adamić, hrvatski trgovac iz Rijeke 1826, godinu nakon prve pruge u Engleskoj, predlaže izgradnju željeznice. Ugarski sabor 1836. planira gradnju trinaest prometnih koridora pa i onaj Pešta – Rijeka, ali Beč je, kao središte moći, preferirao pravac Beč – Trst. Dio tog smjera bila je prva pruga u Hrvatskoj Zidani Most – Sisak 1862.

Iako je grad bio pod mađarskom upravom, prvi vlak stigao je u Rijeku austrijskim tračnicama

Banska konferencija 1862. traži izgradnju pruge Rijeka – Zemun, uz povezivanje Senja, Novog i Bakra u svrhu razvoja hrvatskih prostora, ali nakon sklapanja Austro-Ugarske nagodbe prevladao je mađarski interes, tzv. alföldski smjer koji spaja mađarsku ravnicu preko Zagreba i Osijeka zaobilazeći hrvatske krajeve i luke. Izgradnja željeznice prema Nagodbi iz 1868. dio je zajedničkih poslova o kojima odlučuje mađarska većina u zajedničkom saboru i vladi, mimo Hrvata. Rijeka je Nagodbom bila corpus separatum također pod upravom zajedničkih tijela, što savršeno odgovara Ugarskoj i riječkim autonomašima sljedećih pedeset godina. Ugarska nije imala dovoljno kapitala pa je izgradnju 1869. financirao austrijski konzorcij Južnih željeznica, što je Ugarska poslije otkupila da bi ostvarila puni nadzor.

Zbog brze izgradnje postoje neka loša rješenja (usponi, klizišta, izloženost buri), što bi riješila nizinska pruga, ali to je za Ugarsku značilo opasno dovođenje pruge u blizinu hrvatskih luka. Promet u Rijeci višestruko je narastao i ona 1913. postaje desetom lukom na svijetu. Željeznica je donijela i val mađarizacije jer su na državnoj željeznici zapošljavani samo Mađari te je mađarski bio službeni jezik.

Nedosanjan san o ravničarskoj pruzi

Mađarska uprava potrajala je do 1918. Rijeku je okupirala Italija te je na mirovnim pregovorima u Parizu pokušala ostvariti svoju vlast. Rapalskim ugovorom 1920. morala je pristati na stvaranje Riječke države, ali je onemogućila njezino ostvarenje i Rimskim ugovorima s Kraljevinom SHS 1924. anektira Rijeku. Cilj Italije bio je doći do željeznice i luke kako one ne bi pripale jugoslavenskoj državi. Slično se ponovilo 1941, kada je Italija Rimskim ugovorima s NDH anektirala prostor Bakra, zato što je tamo završavao krak željeznice, kako NDH ne bi imala željeznicu i luku. Pariškim ugovorom 1947. Rijeka, kao i željeznica, postaju dio Hrvatske u jugoslavenskoj državi, ali taj razvoj prekinut je velikosrpskom agresijom na Hrvatsku 1991.

Željeznica je tijekom 150 godina ostarjela i Hrvatskoj je nužno ostvarenje davnog sna, nizinske pruge prema Zagrebu i modernizacija smjera prema Pivki, koja bi uključila taj dio Hrvatske u europske željezničke koridore. Skup je bio dobar podsjetnik na burnu, ne uvijek sretnu, ali važnu prošlost i putokaz za budućnost hrvatskih željeznica i ostvarenje naših europskih interesa.