Vrhunski pripovjedač i neumoljiv kritičar

U Maloj dvorani Matice hrvatske 20. listopada održan je kolokvij u povodu 80. rođendana Hrvoja Hitreca, hrvatskog književnika, filmskog i kazališnog scenarista, novinara i političara. Hitrec se na književnoj sceni javio humorističnim romanom Pustinjakov pupak. Među njegovim proznim djelima valja izdvojiti znanstvenofantastično-mitološki roman Ur, društveno-politički roman Ljubavi na crnom baršunu (s romanima Ljubavi na crvenom baršunu i In fine uklopljen 2004. u trilogiju Kolarovi), roman s temom iz Domovinskoga rata Hrvatska Bogorodica te romani Što Bog dade i sreća junačka, Špilberk i Samo sreća, ništa drugo, koji obuhvaćaju tri stoljeća hrvatske povijesti. Osobit uspjeh postigao je ciklusom romana za djecu o simpatičnoj zagrebačkoj skupini Smogovci.

Višnja Babić, Hrvoje Hitrec i Miro Gavran

Moderatorica kolokvija, pročelnica Odjela za književnost Cvijeta Pavlović, zahvalila je Matici hrvatskoj kao i njezinu predsjedniku Miri Gavranu na susretljivosti i odobrenju da se inicijalno zamišljen jednostavan razgovor s Hitrecom pretvori u kolokvij. Predsjednik Gavran pozdravio je okupljene pohvalivši jednog od najsvestranijih i najcjenjenijih hrvatskih književnika. Podsjetio je na Hitrecov bogat, razveden, žanrovski raznolik opus, koji obuhvaća romane za odrasle, za djecu, humoreske, povijesne romane u kojima pisac tematizira razne osobnosti iz daleke i recentne hrvatske prošlosti.

Snimio Mirko Cvjetko

Predsjednica Društva hrvatskih književnika Hrvojka Mihanović-Salopek ispričala se zbog odsutnosti te poslala pismo u kojem iskazuje dragost što se govori o Hitrecu. Prema njoj Hitrec ostaje književnik koji je tematizirao nedirnute teme iz hrvatske povijesti, priče iz naše starine, koji opisuje dječje nestašluke, život na periferiji Zagreba, pamti ga zbog velikog doprinosa otvaranjem tema o ekološkoj svijesti, a unatoč svim uspjesima uvijek je bio skroman, profinjen zagrebački gospodin skloniji književnoj intimi nego javnom eksponiranju.

Nino Škrabe Hitreca je opisao kao svoga prijatelja, duhovita viteza tužnog lika. O njihovu prijateljstvu kaže da je neobično, a da ih je vezala jedna nit – onaj gospodski Zagreb kojeg se Škrabe sjeća iz djetinjstva. „Hrvoje me vezao za taj Zagreb, bio je oličenje tog Zagreba koji sam ja volio.“ Za njega je Hitrec suvremeni Matoš, svestrani čovjek koji sve shvaća i na svakom je području kojim se bavio – kao doma.

O političkom djelovanju Hrvoja Hitreca, u vremenu kada je Hrvatska tragala za bilo kakvom pomoći, govorila je Grozdana Cvitan. U vrijeme Domovinskog rata djelovala je kao novinarka, a s Hitrecom se pridružila satnijama koje su obilazile hrvatske branitelje. Skrenula je pozornost i na književni opus na kojem je Hitrec temeljito radio, svaku informaciju podrobno istražio i temeljio na provjerenim podacima. U njegovoj biografiji, tvrdi, ništa ne fali, sve je napravio što se moralo i što je bilo važno za hrvatsku kulturnu i književnu scenu.

Moralo se dotaknuti i čuvenih Smogovaca, koje je, kao televizijski serijal za djecu i mlade, predstavio Bruno Kragić. Popularnost su stekli čim su se počeli emitirati na televiziji i postali trajna vrijednost. Riječ je o sretnoj konvergenciji scenarija, režije i glume, kako naglašava Kragić. Smogovci su bili važni za kulturu 80-ih, tematizirali su mnoge točke popularne kulture, a istovremeno potkopavali službenu ideologiju, prikazivali svijet mladih na humorističan način, a naličje društva oštro prokazivali. Serija slavi maloga čovjeka, djecu, zagrebačke kvartove, ulicu, poslije i državu kojoj je Zagreb glavni grad. Danas su Smogovci još dio općekulturnog pamćenja.

Pozdravno je pismo poslao i Javor Novak, u kojem ističe Hitrecov iskričav humor u njegovim kolumnama. Kao kolumnist bio je neumoljiv, oštar kritičar, a raspon njegovih tema bio je veći od gole političke kritike, veći od suhe kronike, njegove su kolumne postale kulturološki znak, smatra Novak.

Dubravka Težak osvrnula se na djela za djecu, konkretno na roman Eko Eko. Određuje se kao znanstvenofantastični roman, ali u njemu znanost ustupa mjesto mašti, igri s čitateljstvom. Činjenica da je nastao prije više od četiriju desetljeća, a govori se o temi (ekološka osviještenost) osobito aktualnoj danas – svjedoči o tome kako se djelo izborilo s testom vremena, a Hitreca učinilo svojevrsnim vizionarom koji će u svim povijestima i pregledima književnosti imati naglašeno mjesto.

Hrvoje se Hitrec svojim nizom povijesnih romana, prema riječima Damira Pešorde, nametnuo kao nastavljač novopovijesnoga romana uz bok Aralici, Fabriju i drugima. Najizrazitija osobitost Hitrecova pripovijedanja jest napetost koja stvara književnost s naglašenom ludističkom funkcijom, kao i pripovjedačko linearno napredovanje u prošlost, što je razvidno u trilogiji Kolarovi koja tematizira prijelomne trenutke povijesti 20. stoljeća. Koristi se analepsom, a po načelu in medias res preskače iz jedne cjeline u drugu. Njegova su djela u očima čitatelja barem na trenutak oživila povijest.

Na kraju je umjesto Sanje Nikčević, koja je izrazila veliku želju da sudjeluje u kolokviju, no zbog službene spriječenosti nije bila prisutna, moderatorica pročitala pismo koje se dotiče i Hitrecova dramskog stvaralaštva.

Uzevši u obzir sve teme kojima su se izlagači bavili i sjećanja o kojima su govorili, Hitrec će biti zapamćen, kako je to na samu početku Miro Gavran naglasio, kao jedan od najsvestranijih i najcjenjenijih hrvatskih književnika.