Učitelj koji je razgorijevao darovitosti u nama

Okupili smo se da predstavimo zbornik u čast Radoslavu Katičiću koji smo nazvali Učitelj i prijatelj. Taj je naslov prihvaćen još dok nije napisan ni jedan prilog za zbornik, ali se iz susreta s budućim autorima priloga u zborniku vidjelo da ga svi prihvaćaju i da hrvatska znanstvena zajednica upravo tako doživljava Radoslava Katičića – kao učitelja i prijatelja. Tko pročita 26 priloga u zborniku koji obaseže 476 stranica, lako će se ponovno uvjeriti u primjerenost naslova jer nema priloga u zborniku koji ne bi iskazivao poštovanje prema toj iznimnoj osobi naše kulture i naše znanosti i koji ne bi iskazivao zahvalnost za način na koji nas je naš Učitelj sretao i razgorijevao u nama naše manje ili veće darovitosti. Naravno, zbornici su redovito ispunjeni poštovanjem i zahvalnošću, ali mislim da se ovaj ističe odsutnošću svakoga straha da ćeš pretjerati ako izrekneš pohvalu, svi su autori dapače htjeli naglasiti ponos što su se s njim u životu sreli i surađivali jer svi su osjetili onu ljubav, onu zanosnu strast s kojom je prilazio osobi i problemu, ljubav koja je pokretala njegovu iznimnu darovitost i iznimnom je energijom pretvarala u djela važna za struke kojima se bavio, važne za narod kojemu je pripadao.

* * * * * * * *

Radoslav Katičić

Zbornik u čast slavnog erudita

Zbornikom radova Učitelj i prijatelj Matica hrvatska obilježava visoku obljetnicu akademika Radoslava Katičića te odaje počast jednom od najvažnijih hrvatskih jezikoslovaca 20. stoljeća.

U zborniku je okupljeno 26 znanstvenih radova i eseja. Veći dio rasprava znanstveni su radovi s različitih područja lingvistike čijem je razvoju upravo Radoslav Katičić uvelike pridonio, a drugi dio rasprava dragocjeni su prilozi esejističkih osvrta na različite segmente Katičićeve profesionalne biografije. Riječ je prije svega o povijesnofilološkim temama (kroatističkim, slavističkim, indoeuropeističkim, indološkim) i etnološkima.

Većina sudionika učenici su i nasljednici akademika Katičića, redom afirmirani stručnjaci s najvišim referencama u zemlji i u inozemstvu. Zbornik su uredili akademik Stjepan Damjanović i Damir Zorić, a autori radova su: Mislav Ježić, Natko Katičić, Leopold Auburger, Ante Bičanić, Stipe Botica, Stjepan Damjanović, Mario Grčević, Sanda Ham, Georg Holzer, Vesna Jakić-Cestarić, August Kovačec, Josip Lisac, Emilio Marin, Tihomil Maštrović, Bojan Marotti, Milan Mihaljević, Radomir Jurić, Lidija Bajuk, Krešimir Krnic, Vladimir Peter Goss, Zdravka Matišić, Fea Munitić, Jasna Vince, Jelka Vince Pallua, Marinko Šišak i Damir Zorić.

 * * * * * * ** * * * * * *

Prosvjetiteljski ciljevi

Nekomu je bio otac, nekomu kolega, nekomu profesor, s nekima je ostvario vrijednu prepisku koja sada postaje nezaobilazna vrijednost naše kulture, s nekima je gradio na poseban način naše ustanove uvijek svjestan cilja zbog kojega su te ustanove nastale i pripravan uložiti sebe i potaknuti drugoga da se ti ciljevi ostvare. S nekima je surađivao u ostvarenju posebno važnih djela naše filologije i naše etnologije, a u nekim je autorima priloga pokrenuo ono najbolje u njima pomogavši im da postanu suvereni znalci svojih struka. I sve se to vidi i iz ovoga zbornika pa će svatko tko ga iščita biti obogaćen i takvo čitanje ne može biti nadomješteno time da predstavljač kaže dvije rečenice o svakom prilogu.

Zbornik je izdala Matica hrvatska i on je na različite načine svjedok Katičićeve suradnje s najstarijom hrvatskom kulturnom ustanovom i njegova odnosa prema njoj. Stoga bih htio nešto reći o tom odnosu. Htio bih i u ovoj prilici naglasiti da razvedeno djelo i djelovanje Radoslava Katičića nitko u Matici hrvatskoj nije nikada želio reducirati na matičarski dio njegova opusa, nego smo samo u mnogim prilikama (pa tako i u ovoj) za taj dio izrekli posebnu zahvalu, ali treba zahvaliti i za sve ono što je ostvarivao i ostvario drugdje jer držimo da bi mu Matica hrvatska bila dužna izražavati poštovanje i kad ni jedan odsječak toga djelovanja ne bi bio ostvaren u njoj. Počet ću predgovorom koji je napisao za svoju knjigu Stara indijska književnost, koju je izdao NZMH 1973. Evo prve rečenice: „Svrha je ovom pregledu da sustavno sažme sve imalo važne podatke o staroj indijskoj književnosti i da pruža pouzdane obavijesti o njezinim djelima, granama i razdobljima smještajući ih uvijek u širu cjelinu kojoj pripadaju i bez koje se ne mogu valjano razumjeti.“

Predstavljanje zbornika posvećena Radoslavu Katičiću Na fotografiji Damir Zorić, Stjepan Damjanović, Natko Katičić i Ranko Matasović / Snimio Mirko Cvjetko

Tako mnogo saznajemo iz te rečenice kako po Profesorovu mišljenju treba pisati ovakve knjige, ali se u njoj naziru i oni najbolji matičarski prosvjetiteljski ciljevi koje Profesor nije naravno uzeo iz Matičina programa, nego ih je nosio u sebi. I četvrt stoljeća poslije objavio je u Matici knjigu koja govori o drugim i drukčijim, a tako našim civilizacija. Zove se Boristenu u pohode i za nju je Thor Einar Leichharat napisao da izgleda „poput ode kulturama Bharate (danas Indija) i helenističkoj kulturi starih Grka“. Ocijenio ju je kao „trajni zapis koji ostaje , da se ne zagube tragovi i sjećanje na te veličanstvene civilizacije“. Obje te knjige kazuju da se Matica hrvatska nije zatvarala, kao što joj nedobronamjerni prigovaraju, niti je ikakvo zatvaranje preporučivala, nego je, koliko je samo mogla, upozoravala na dostignuća drugih kultura svjesna da time jača vlastitu. A te knjige pokazuju kako se Radoslav Katičić u tom Matičinu usmjerenju dobro osjećao i dao maha svojim protivljenjima svakom kljaštrenju onoga što zovemo poviješću hrvatske kulture i onoga što podvodimo pod pojam „hrvatski identitet“.

Vrijednosti iza kojih stojimo i za koje živimo

U Matici su izašle Profesorove prevažne knjige Na ishodištu (1995) i Litterarum studia (1998, 2007), njemačka je inačica otisnuta u Beču 1999. Opisujući kulturu ranoga hrvatskog srednjega vijeka, a i ono što joj je prethodilo, Katičić se pokazao kao filolog iznimne upućenosti u povijesne arheološke probleme, mislilac koji od krhotina vješto gradi obrise cjeline i u mozaik velikom vještinom ugrađuje kamenčiće koje su pronašli drugi i one koje je otkrio on sam. Kao samosvjesna filologa ne zanima ga samo što se dogodilo, nego kako se o događaju priča.

Matica je pomogla da se pojavi i njegovo petoknjižje o hrvatskoj i slavenskoj pretkršćanskoj kulturi: Božanski boj, Zeleni lug, Gazdarica na vratima, Vilinska vrata, Naša stara vjera. O tom je petoknjižju rečeno mnogo u zborniku koji predstavljamo i čovjek na trenutak zastane shvativši da je to veliko djelo samo dio jednoga autorskoga opusa, a ne kakva institutskoga programa.

Bio je Matičin glavni tajnik, član upravnoga odbora u dvama mandatima, jedan od autora znamenite Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga jezika. I kada ga naš kolega Andrija Tunjić pita „Nije li dio autora i potpisnika dobio mig od politike?“ odgovorit će rečenicama iz kojih izbija ljudska čestitost: „O tome mogu samo nagađati. Ja sam bio manji od makova zrna, nisam bio u partiji, mene je bilo strah, ali se činilo da su partijci vjerovali da imaju neku zaštitu. Ja u sve to nisam vjerovao, bio sam svjestan koja je to igra, ali nisam htio iznevjeriti Maticu i Hrvatsku.“

Nije ih iznevjerio nikada. Matica mu je 2010. dodijelila svoje najviše odličje Janko Drašković. U ovim prostorima i u matičarskim krugovima drugdje mogli ste u zraku dodirnuti poštovanje koje je isijavalo iz ljudi koji su razumjeli: s nama je iznimna osoba, šef bečke slavistike, član nekolikih europskih akademija od kojega su mnogi i u Hrvatskoj i izvan nje očekivali da govori nešto drugo, a ne da neprekidno govori o Hrvatskoj, o njezinoj kulturi, jeziku, da neprekidno traži da se Hrvatsku vidi onakvom kakva ona jest, a ne u skladu sa željama onih koji jedva trpe da ona postoji. Ovdje, u ovoj dvorani, poručio nam je: „Nadati se uvijek treba. To nas uči i naša vjera. Da nastupi kakvo zlatno doba, to sebi mogu teško zamisliti. Nema znakova koji bi takvo što najavljivali. Ali u ovoj našoj zbilji valja na svakom koraku, svaki put kad udišemo i izdišemo, podupirati i promicati one vrijednosti iza kojih stojimo i za koje živimo. A ostalo prepustiti višemu.“

Siguran sam, gospođe i gospodo, da se svi radujete ovom zborniku i siguran sam da će i ubuduće biti zbornika i drukčijih edicija koje će nas podsjećati na biserno i tako poticajno djelo našega učitelja i prijatelja Radoslava Katičića.