U slavu oca Hercegovine

U čast širokobriješkom fratru Didaku Buntiću, karizmatičnom preporoditelju, graditelju širokobriješke bazilike, hercegovačkom franjevačkom provincijalu kojega mnogi zbog nesebična pomaganja tamošnjem stanovništvu, poglavito u spašavanju od gladi više tisuća hercegovačke djece nazivaju hercegovačkim Mojsijem i hrvatskim Schindlerom, u zagrebačkom je HNK-u 9. listopada pod motom Viventes te salutant održana svečana akademija u povodu jubilarne 20. obljetnice manifestacije Didakovi dani, koju su organizirali Franjevački samostan i Župa Široki Brijeg.

Koncert odabranih đaka

Didakovi dani prvi su put održani 2004, a među najzaslužnijima za to je fra Marinko Šakota, koji je pozdravljajući nazočne istaknuo da je tajna Didakova uspjeha u njegovu stavu da je uz postavljeni cilj i vjeru sve moguće i ostvarivo. Da je to itekako moguće, uz ostalo svjedoči, i u kršu, od bijelog kamena izgrađena širokobriješka bazilika (Didakova ljepotica) te brojka od 17.000 gladne djece koje je u vremenima Prvoga svjetskog rata iz Hercegovine preselio kod dobročinitelja u Slavoniju i Srijem i time spasio od vjerojatne smrti. „Sve što je radio, radio je s vatrom u srcu“, rekao je fra Šakota dodajući da Didakovo djelo zaslužuje pokretanje postupka za proglašavanje blaženim.

Akademija Didakovi dani održana je pod generalnim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora te uz supokroviteljstvo Hrvatskoga narodnog sabora BiH i pokrovitelja – Općine Čitluk, Ministarstva kulture i sporta Hercegovačko-neretvanske županije, Fondacije za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo te hrvatskog Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH. Akademija je uveličana Koncertom odabranih, u kojem su zajedničkim snagama u slavu fra Didaka Buntića zapjevali i zasvirali učenici Srednje muzičke škole Sarajevo, Glazbene škole Široki Brijeg i Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba.

Zajedničkim snagama u slavu fra Didaka Buntića zapjevali su i zasvirali učenici Srednje muzičke škole Sarajevo, Glazbene škole Široki Brijeg i Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba / Snimio Goran Galić

Pozdravljajući nazočne predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković istaknuo je da se nastupom mladih glazbenika na obilježavanju obljetnice šalje poruka umjetnosti i snaga prosvjetiteljstva. Upravo je to ključna poruka fra Didaka, koji je opismenio oko trinaest tisuća odraslih te spasio sedamnaest tisuća gladne djece u vremenima Prvoga svjetskog rata, što je ostala trajna uspomena na njegovo veliko djelo.

Predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović istaknuo je da je vrijedno znati da postoje ljudske veličine, kao što je bio Didak Buntić, koje su spremne preuzeti odgovornost. „Bio je ljudska gromada koja je znala promišljati za dobrobit Hrvata svoje Hercegovine“, rekao je Čović.

Nadahnuće umjetnicima

Fra Didakovo golemo djelo nadahnulo je mnoge umjetnike, pisce i književnike, među njima i predsjednika Matice hrvatske Miru Gavrana, koji je roman Nekoliko ptica i jedno nebo posvetio fra Didaku te ga uspoređuje s njemačkim industrijalcem Oskarom Schindlerom, koji je u Drugom svjetskom spasio 1.200 Židova, a o njemu je Steven Spielberg snimio Oscarima nagrađen film Schindlerova lista. Animirani film Nada Hrvatskoga kulturno umjetničkog društva Didak Gradnići koji govori o djevojčici Nadi u vrijeme veličanstvenog djela fra Didaka Buntića dobio je nagradu na Filmskom festivalu u Cannesu i brojna druga priznanja.

O radu HKDU-a Didak i njegovanju spomena na Didakovo djelo na svečanosti je govorila tajnica društva Andrijana Zubac navodeći da je u dvadeset godina Didakovih dana sudjelovalo više od stotinu znanstvenika koji su svoje djelo posvetili životu tog iznimnog čovjeka, te stotine mladih, među kojima i glazbeno talentiranih koji glazbom promiču humanost i zajedništvo. Najavila je i igrani film o fra Didaku.

Priznanja Čoviću, Milasu i Skoki

Nakon koncerta priređena je dodjela priznanja Didak, a ovogodišnji su dobitnici predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović, državni tajnik Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Tomislav Martinović i ugledni profesor sa Sveučilišta u Zagrebu Božo Skoko.

„Ovo je priznanje svima koji u znanosti, prosvjeti i obrazovanju općenito slijede fra Didakova načela te razumiju kako je jedino obrazovan čovjek slobodan čovjek, koji može pomoći razvoju svoje zemlje i napretku svoga naroda. Danas kad živimo u svojoj državi i uživamo u blagostanju, pomalo zanemarujemo važnost prosvjetiteljskog djelovanja, koje ponovno mora doći u fokus jer samo znanje, inovativnost, samosvijest i razmišljanje izvan okvira pokreću društva, države i svijet“, rekao je Skoko, posvetivši priznanje svima koji poput fra Didaka rade na hrvatskom zajedništvu.

 * * *

Tko je bio fra Didak Buntić?

Fra Didak Buntić, krsnog imena Franjo, rođen je u Paoči kod Čitluka 9. listopada 1871. U franjevački red stupio je 1888, kada preuzima i fratarsko ime Didak. Studij filozofije i teologije završio je u Innsbrucku 1894, kada je zaređen za svećenika.

Predavao je hrvatski, latinski i grčki jezik u širokobriješkoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji ispred koje mu je podignut spomenik. Bio je učitelj i A. B. Šimiću, a među postignućima mu je opismenjavanje oko 20.000 žitelja Širokog Brijega i okolice.

Za potrebe gradnje širokobriješke crkve koja je počela 1905. osnovao je i klesarsku školu za mladiće iz Širokog Brijega i okolice. Hercegovačke poljoprivrednike obučavao je o uzgoju povrća i voća, poticao uzgoj i prodaju duhana, izgradnju cesta i mostova, navodnjavanje hercegovačkih polja.

Za mnoge je najgrandioznije njegovo djelo ono iz 1917, kada je iz smrtne opasnosti od gladi spasio više tisuća hercegovačke djece. Te godine od 9. travnja do 7. listopada u Hercegovini nije pala kiša pa je zavladala glad koja je usmrtila velik broj djece. Fra Didak je u Slavoniji i Srijemu osigurao prihvat i smještaj za njih sedamnaest tisuća, među kojima je bilo i nekoliko tisuća muslimanske vjeroispovijedi. Zbog veličanstvenoga humanog djela nazivali su ga „hercegovački Mojsije“ i „otac sirotinje“, pa i „otac Hercegovine“. Uz pomoć Izidora Kršnjavoga i Vjekoslava Heinzela 1919. u Zagrebu osnovao je konvikt za školovanje siromašnih đaka i studenata.

Umro je na Čitlučkom polju 3. veljače 1922, dok je s Brotnjacima pravio planove o melioraciji. Bio je u 51. godini života, 34. godini redovništva i 28. godini svećenstva. Dva dana poslije pokopan je na Podadvoru u Čitluku. Šesnaest godina poslije njegovo neraspadnuto tijelo prevezeno je i svečano pokopano u širokobriješkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je gradio.