Novo geopolitičko globalno njihalo

Novi rat na Bliskom istoku između Hamasa, palestinske sunitsko-islamističke fundamentalističke organizacije, i Izraela zasigurno mijenja geopolitičku globalnu jednadžbu, a  njegovi se učinci  već osjećaju na regionalnoj i globalnoj razini.  U Izraelu još vlada emocionalni šok (Hamasov teroristički napad nazvan je izraelskim 11. rujna),  nakon Hamasova pokolja nad  izraelskim civilima i otmica brojnih civila, a neki domaći komentatori čak smatraju da je riječ o najvećoj traumi od osamostaljenja židovske države 1948. Nikada u prošlosti vojnici iz arapskih zemalja nisu kročili u sam Izrael, kao što su to učinili Hamasovi teroristi, počinivši zločine neviđenih razmjera i pokazavši na taj način i ranjivost izraelske sigurnosti. Novi rat poprima i Huntigtonove civilizacijske prizive, s obzirom  na isticanje Zapada da je Izrael jedina „zapadna demokracija“ u toj regiji, koja se brani od susjednih islamističkih i autoritativnih tvorevinama u bliskoistočnoj regiji.

U ratnim previranjima najviše stradavaju izraelski i palestinski građani / Izvor Pixabay

Nakon krvavoga terorističkog udara Hamasa palestinsko pitanje, iako je gubilo na zamahu i aktualnosti od ugovora iz Osla, još jednom dijeli zapadni blok od kritične mase globalnog Juga. Jedinstvena reakcija Zapada pokazuje nedvosmislenu solidarnost s Izraelom i jasnu osudu Hamasova terorizma. Nijansirane su izjave zemalja  BRICS-a, od Brazila do Kine, s iznimkom Indije, koja je zauzela poziciju strateške neutralnosti. Peking  je pozvao  na „poštivanje međunarodnoga humanitarnog prava“, s posredničkom ulogom između dviju strana, ali i kritizirajući  Izrael za izlaz iz „domene samoobrane“. Rusiji bi nestabilnost na Bliskom istoku omogućila da se pozicionira kao vjerodostojan posrednik u regiji. Smrtonosni sukobi između proiranskog Hezbollaha i izraelske vojske na granici s Libanonom sve su češći. Postoji rizik od eskalacije tog sukoba, s otvaranjem druge fronte na sjeveru i naravno „upletanja Irana“, ključnoga geopolitičkog čimbenika u regiji.

Iako su se Sjedinjene Države povukle iz regije, ostaju sklone uključiti se u slučaju eskaliranja sukoba koji ugrožavaju njihove strateške interese, jer temeljna američka strategija u regiji ostaje nepromijenjena. Ona se temelji na Carterovoj doktrini iz 1980, prema kojoj će SAD spriječiti „bilo koju vanjsku silu da preuzme kontrolu nad regijom Perzijskog zaljeva – doktrinu koju je trebalo napustiti s obzirom na sve manju energetsku ovisnost SAD-a o nafti iz te regije.

Za Zapad, zaštita i sigurnost Sueskog kanala kao strateškoga geoprometnog pomorskog prolaza za svjetsku trgovinu, kao i sigurnost Hormuškog tjesnaca, uskog plovnog puta koji povezuje Perzijski zaljev s brodskim putovima globalnih tržišta, ostaju ključni ciljevi američke prisutnosti na Bliskom istoku. Rat na Bliskom istoku također ugrožava velike infrastrukturne projekte, kao što je geoekonomski i prometni koridor Indija – Bliski istok – Europa (Imec), pozicioniran kao zapadni pandan kineskoj inicijativi Pojas i put (BRI). Eskalacija sukoba također ugrožava izvoz izraelskoga plina u Egipat i Jordan.

Početkom 2020. pod pokroviteljstvom Washingtona zaključeni su Abrahamski sporazumi koji su omogućili normalizaciju diplomatskih, gospodarskih i sigurnosnih odnosa između Izraela s Bahreinom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali i Sudanom i Marokom. Ti su se sporazumi trebali proširiti  na Saudijsku Arabiju, što bi bila velika geopolitička promjena u regiji. Saudijska Arabija trebala je dobiti nova američka sigurnosna jamstva i pristup civilnoj nuklearnoj energiji u zamjenu za priznanje židovske države. Sprečavanje takva scenarija normalizacije zasigurno je bio ključni cilj Hamasova napada na Izrael, kao i njegova iranskog sponzora.

Reaktiviranje bliskoistočnog rata otvara novu globalnu frontu unutar polarizacije i suparništva između Zapada, Rusije i Kine, koje su na djelu na području triju visokorizičnih makroregija: Bliski istok, Jugoistočna Azija i Euroazija (rusko-ukrajinski rat). To su sastavnice današnjeg geopolitičkog njihala, unutar kojeg svako titranje, osciliranje i poremećaj snaga imaju dalekosežne posljedice diljem svijeta. Posebno zabrinjava mogućnost uvoza bliskoistočnog sukoba na područje europskih zapadnih zemalja s brojim muslimanskim pučanstvom, kao što je to bio slučaj nedavnih terorističkih napada u Francuskoj i Bruxellesu.