Ivan Lovrenović dobitnik je nagrade Gjalski

U dvorcu Gredice 19. listopada na konferenciji za medije obznanjen je ovogodišnji dobitnik jedne od najuglednijih hrvatskih književnih nagrada, Ksaver Šandor Gjalski, koju za najbolju knjigu proze dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i Grad Zabok. Nagrada je pripala Ivanu Lovrenoviću za roman U sjeni fantoma, u izdanju Bodonija. Riječ je o djelu koje se može čitati kao autorova ispovijed u kojoj opisuje svijet intimnih uspomena i trauma, kao memoari posvećeni obiteljskoj tragediji, kao povijesni roman koji zaokružuje razdoblje čitavog stoljeća, stoljeća obilježena sukobima ideologija i ratovima u kojima su živote izgubili milijuni ljudi, na omotu knjige piše Drago Bojić. U prosudbenom povjerenstvu bili su Ludwig Bauer – predsjednik, Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević i Antun Pavešković. Obrazloženje je pročitao predsjednik povjerenstva, ali i prošlogodišnji dobitnik nagrade Bauer, koji je istaknuo da Lovrenović „iznosi pred nas emotivnu analizu vlastitog porobljenog srca, svoju privatnu ‘oštećenu popudbinu’, autobiografski zapis u formi romana koji razbacane obiteljske grane pokušava povezati u čvrst snop sjećanja i odgovora o sudbini njegova oca, ali i o svojoj vlastitoj – pokazat će se – toliko ovisnoj o onome kojeg nikad nije upoznao, a kojeg poznaje tek površno, posredno preko različitih izvora, pa i vlastitih cjeloživotnih noćnih mora u kojima je protagonist upravo on: otac nepoznanica i fantom u čijoj sjeni autor živi cijeli život“, zaključivši da je to „velika i važna knjiga o ranjenim i dobrim ljudima koji su izdržali“.

Ivan Lovrenović nagrađen je za roman U sjeni fantoma / Snimio Duško Marušić / PIXSELL

U ime  nakladničke kuće Bodoni povjerenstvu i nositeljima nagrade zahvalila je urednica Sanja Jovičić, koja je rekla da je „Ivan Lovrenović autor kakva bi ne samo svakom nakladniku, već svakoj kulturi, velikoj ili maloj, bila čast da ga ima.“  Junak romana Josip Jablanović, rekla je urednica,  „baštinik je uspomena svoje obitelji, osjetljiv i inteligentan tragač u povijesti i prošlosti užih i širih zajednica, moralan i skrupulozan – ako izbjegnemo da u književnosti govorimo o autopoetičnosti junaka, ipak ćemo se usuditi poistovjetiti junaka i autora u navedenim odrednicama – to su Lovrenovićeva obilježja koja ga čine velikim piscem uopće, ali i piscem kojeg je važno kontinuirano prepoznavati. Ivan Lovrenović je baštinik naših književnih tradicija, koje poznaje kao malotko danas i koji je u stanju na tim temeljima graditi nove književne svjetove, bogate, kompleksne i spoznajne. Svjetovi su to istodobno duboko intimni i duboko uronjeni u tlo i vrijeme (ili vremena) kojima koračaju njegovi junaci (bilo da su to zagrebačke gornjogradske i donjogradske adrese, bilo da su to bosanska sela, gradići i gradovi ili blajburška bespuća; bilo da je to 20. ili 21. stoljeće), pa onda su to i galaktički univerzalni svjetovi. Nije nevažno ni da se baštinjenje i nadograđivanje tradicije u ovom romanu prepoznaju i u konstrukciji i stilu, hibridnoj formi i promjeni pripovjednih registara – postmodernističkom konstruktu koji je nestvarno bogat, živ i na svoj način najbliži istini, svakako književnoj.“

U užem izboru za nagradu uz nagrađenog Lovrenovića bili su još, abecednim redom: Marko Gregur: Šalaporte, Jurica Pavičić: Mater dolorosa, Robert Perišić: Brod za Issu, Sibila Petlevski: Točka poraza, Ivica Prtenjača: Kino Sloga i Marina Šur Puhlovski: Virus, potres, brak.

Nagrada će dobitniku biti uručena 28. listopada u Osnovnoj školi K. Š . Gjalskog.