Europejac s islamskim srcem

Europejac s islamskim srcem bio je naslov kolokvija koji je 16. listopada organizirala Matica hrvatska u spomen na jednog od osnivača hrvatske politologije Nerkeza Smailagića (1927–1985), koji je svojim djelom trajno zadužio i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, prije svega kao istraživač političkih doktrina, prevodilac te istaknuti stručnjak za islam i islamsku kulturu. Kao vrhunskog intelektualca Smailagića su cijenili i Miroslav Krleža i Veselko Tenžera i Franjo Tuđman i Vlado Gotovac, koji ga je i prozvao Europejcem s islamskim srcem, a kultni status uživao je među studentima zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, gdje je predavao povijest političkih doktrina od 1962. do 1973, kada je zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću bio isključen iz nastave, ali zadržan na fakultetu kao znanstveni suradnik. I danas su nezaobilazna glavna Smailagićeva djela: Historija političkih doktrina, Klasična kultura Islama (I–II), Uvod u Kur’an i Leksikon islama, kao i prijevodi Mita o Sizifu Alberta Camusa, Propasti Zapada Oskara Spenglera i brojni drugi.

Nerkez Smailagić, politolog koji je predvidio hrvatsku državnost

Moderator kolokvija bio je Tihomir Cipek, koji je istaknuo da su pitanja kojima se Smailagić bavio, poput odnosa slobode i sigurnosti, aktualna i danas. Smailagić je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu, gdje je 1951. postao asistent na predmetu Historija političkih doktrina, zatim se dvije godine usavršavao na Visokoj školi za političke znanosti u Parizu i svoj interes usmjerio prema temama političke filozofije te povijesti kultura i civilizacija, što ga je odvelo na Katedru za sociologiju na sarajevskom Filozofskom fakultetu, odakle 1962. dolazi u Zagreb. On se, kako je u izlaganju pod naslovom Nerkez Smailagić – mislilac s margine rekao Šaćir Filandra, uzmaknuo vladajućem diskursu, tako da nije sudjelovao ni u nacionalnopolitičkim raspravama u BiH. „Presudno je utjecao ne na cijele generacije, nego na znatiželjne pojedince“, kazao je Filandra. O Danteovoj političkoj viziji, o kojoj je Smailagić objavio knjigu, govorio je Božidar Petrač, dok je Sanjin Kodrić govorio o djelu Nerkeza Smailagića u bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj intelektualnoj povijesti te ga usporedio s Prometejom jer je omogućio potpuno drukčiji pogled na islam. Jakov Žižić u izlaganju pod naslovom Franjo Tuđman, Nerkez Smailagić i pitanje nacionalnog identiteta bosanskohercegovačkih muslimana dotaknuo je nedovoljno istraženu Smailagićevu ulogu u Hrvatskom proljeću, posebno u Hrvatskom tjedniku na čijoj je naslovnici u rujnu 1971. objavio nepotpisani članak pod naslovom Hrvatski je suverenitet nedjeljiv. U njemu se suprotstavio prijedlogu Ustava SR Hrvatske prema kojem bi Hrvati svoj nacionalni suverenitet u Hrvatskoj morali dijeliti sa Srbima. „Po predloženoj definiciji Hrvatskoj je osporena nacionalna državnost, a samim time i suverenitet. Odlučno stojimo na stajalištu da je SRH jedinstvena nacionalna država hrvatskog naroda i da je hrvatski suverenitet jedan, nedjeljiv, neotuđiv i nezastariv. Prema tome, ustavotvorci koncipiraju zapravo Hrvatsku kao federaciju naroda, što je jednako potpunom negiranju hrvatske revolucije, hrvatske povijesti, hrvatskog prava na samoodređenje i hrvatske državnosti. Suverenitet ili konstituantna osnova iz koje potječe i nastaje hrvatska državnost pripada na njegovu tlu samo hrvatskom narodu. Hrvatski narod, tko malo zna i uvažava njegovu povijest, nije imao samo povijesne težnje – nego i državu. Hrvatska država stara je već stoljeća. Ona ne nastaje tek s NOB-om i revolucijom. NOB znači punu obnovu i uspostavu – na novim osnovama, stoljetnog hrvatskog državno-pravnog kontinuiteta“, napisao je Smailagić u Hrvatskom tjedniku. Posljednjom rečenicom anticipirao je državotvornu povijesnu naraciju uvrštenu 1990. u izvorišne osnove hrvatskog Ustava, zaslugom prije svega Franje Tuđmana, koji je Smailagića kao muslimanskog intelektualca hrvatske političke orijentacije ne samo cijenio nego i citirao u svojim djelima.