Dan kad je Ivan Kušan prodao tisuću knjiga

Ogranak Matice hrvatske u Skradinu objavio je vrijednu i zanimljivu knjigu sjećanja Josipa Laće Suputnici i usputnici u kojoj taj pisac za djecu i mladež, novelist i feljtonist piše o svojim putovanjima i druženjima s hrvatskim književnicima za djecu i odrasle. Tekstovi okupljeni u knjizi plod su višegodišnjega Laćina iskustva što ga je stekao kao terenski referent za Dalmaciju radeći od 1975. u Klubu prijatelja knjige Izdavačkog i knjižarskog poduzeća Mladost. Taj se odjel (koji je postojao i prije, ali nije djelovao sustavno) nekad velike i ugledne zagrebačke nakladničke firme na poseban način bavio prodajom dječjih i omladinskih knjiga, koje su objavljivane u okviru popularnih biblioteka Vjeverica i Jelen. U osnovnim školama u Hrvatskoj, podsjeća Laća u proslovu, postojali su klubovi prijatelja knjige kojima su terenski referenti Mladosti priređivali susrete s piscima za djecu: knjige bi im slali unaprijed, djeca bi ih kupila i pročitala, a voditelji klubova (uglavnom su to bili knjižničari) pripremali bi djecu za susret s autorom.

Izd. OMH u Skradinu, 2022.

Tim referenata koji se ekipirao u vrijeme Laćina dolaska u Klub i djelovao petnaestak godina, sve do početka Domovinskog rata, organizirao je više od deset tisuća književnih susreta s četrdesetak književnika u osnovnim i rjeđe srednjim školama te prodao više od milijun dječjih knjiga! Učenici su se jako veselili što im u goste dolaze popularni pisci, što mogu imati njihovu knjigu s potpisom. „Ako i zbog čega pisci, pa i ja među njima, mogu biti nostalgični prema tomu vremenu, to je silna popularnost dječje knjige, želja da se nabavi i čita“, piše Laća i posebno ističe danas gotovo nezamisliv slučaj u vezi s prodajom knjiga: Ivan Kušan je, gostujući u pet zadarskih osnovnih škola, samo u jednom danu potpisao (prodao) oko tisuću svojih knjiga!

Laća napominje da su mu mnogi pisci koje je vozio na gostovanja (često višednevna) po školama sugerirali kako bi bilo dobro da se nešto zapiše o tim putovanjima, o susretima s djecom i usputnim dogodovštinama. Prva mu je o tome govorila i poticala ga na pisanje Anđelka Martić, gotovo prije pola stoljeća, no zbog različitih okolnosti stalno je to odgađao. Neka svoja sjećanja zabilježio je tek kad mu je ponuđen stalni prostor u časopisu Književnost i dijete. Sve tekstove objavljene u toj rubrici autor je uvrstio u knjigu Suputnici i usputnici, a u njima je čitateljima ponudio svoja sjećanja i način na koji je doživio S. Škrinjarić, G. Krkleca, V. Stahuljak, R. Zvrku, B. Pavlovića, N. Pulića, S. Jakševca, S. Femenića, N. Iveljić, I. Ivanca, D. Tadijanovića, D. Cesarića, urednicu Anu Kulušić, D. Oblaka, D. Horvatića, J. Horvata, I. Kušana, Z. Milčeca, Z. Baloga i P. Kanižaja (sve odreda pisci koji nisu više među živima). Nešto kraći tekstovi o D. Horkiću, A. Gardašu, M. Bjažiću, V. Parun, P. Zlataru, M. Kušecu i A. Martić, koji su nastali poslije gašenja spomenutog časopisa, u knjizi se objavljuju prvi put.

Portretirajući ­pisce koje je upoznavao razgovarajući s njima, slušajući kako komuniciraju s učenicima ili promatrajući način na koji reagiraju u različitim situacijama, Laća se čitateljima predstavlja u prvom redu kao čovjek s izrazitim darom zapažanja i rasuđivanja, razvijenom radnom etikom, ali i s uravnoteženim osjećajem za male (pa i malo veće) ljudske slabosti. „Niti je nama uvijek bilo ugodno sa svim piscima niti je nekima od njih bilo uvijek ugodno s nekima od nas.“ U Laćinim portretima, ponekad tek skicama, zrcale se i različiti aspekti društvene i privatne zbilje: politička (ne)podobnost autora, nerealne ambicije, osobne taštine, teški karakteri, „pomaknuto“ ponašanje, problemi s alkoholom, pomno čuvane osobne tajne, a s druge strane životna radost i optimizam. Laća nikad ne docira niti se želi narugati; naprotiv, duhovitim opaskama i anegdotama čini svoje tekstove životnim i živahnim. Laćini Suputnici i usputnici dragocjen su doprinos upoznavanju aktera dijela književnog života u Hrvatskoj u posljednjim desetljećima prošlog stoljeća.