Crtica u spomen Josipu Kruniću

Kada sam nastavnika Krunića, tako smo ga svi u početku zvali, dobro zapamtio, on je upravo ušao u Isusove godine. Tako je rekao, Isusove godine, na svojem rođendanu u užem krugu čestitara i prijatelja u kojem sam bio i ja kao Miroslavov najmlađi brat, učenik četvrtog razreda. Točno godinu dana poslije, početkom rujna za nas pučkoškolce velika promjena – prelazak u peti razred. Za nas koji smo išli u školu u Selu, tako smo zvali manju školsku zgradu uz crkvu, taj prelazak značio je i da sada idemo u veliku školu na Stanici.

Legendarni gunjanski nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti Josip Krunić / Snimio Dario Perić

S višim razredom upisalo se nekoliko nas – pamtim Ivana Barića, Vesnu Jaružanin, Željka Kelavu, Nadu Lenc, Jasminka Nikolića – u Literarno-novinarsku sekciju Dragutin Tadijanović. U njoj su već bili šestaši, sedmaši i osmaši Željka Grabovac, Darko Tufegdžić, Mira Vukadinović, Zlatko Pandžić, Zvonko Zečević, Osman Šabanović, Anto Gutić, Branimir Belobradić i drugi. Sekciju vodi nastavnik Krunić. Mi pišemo pjesme i priče, novinarske radove, a nastavnik je neumoran redaktor, lektor i korektor. Naravno, naš podupiratelj i poticatelj, katkad oduševljen čitatelj i onih naših radova kojima ni mi sami nismo bili zadovoljni.

U radu sekcije posebno je važno izdavanje Glasa mladih, lista Osnovne škole Braća Nikolić. Konačno sročene tekstove treba otipkati pisaćim strojem – tada uglavnom nemaju slovo đ – na papirne matrice, a onda se one stavljaju na valjak stroja za umnožavanje, zvali smo ga geštetner. Ne mogu se sjetiti je li nastavnik posve sam pretipkavao tekstove ili su mu u tome pomagali i vještiji učenici. Mi smo u svakom slučaju okretali ručicu geštetnera, otisnute listove prvo poredali po stolovima, a onda ih redom skupljali, slagali te spajali spajalicama, dakle klamali. Potom smo zajedno s nastavnikom nosili Glas mladih na obrezivanje u DIP, tako smo zvali gunjansku tvornicu namještaja i drvne građe. U 54. broju Glasa mladih (šk. god. 1981/82) bilježi se da prema „najnovijem popisu stanovništva“ Gunja ima 5177 stanovnika. U OŠ Braća Nikolić radi 41 nastavnik, ukupno 52 zaposlena, učenika je 950, na Stanici 718, na Selu 186, u Područnoj školi u Rajevu Selu 46 učenika, a 55 Rajevčana u višim razredima putuje u Gunju. Škola se pohađa i subotom, a nastava se održava u dvije, odnosno u tri smjene.

S literarno-novinarskom sekcijom otvarao se i novi, za nas tada – veliki svijet. Redovito i često vrlo uspješno javljanje na natječaje zagrebačke Modre laste, osječkog Maslačka i sarajevskih Malih novina. Svake godine bez iznimke sudjelovala je veća ili manja četa gunjanskih literata i novinara sa svojim nastavnikom Krunićem na republičkim susretima literarnih, novinarskih i scenskih grupa osnovnih škola, što su preteča današnje državne smotre LiDraNo.

U te četiri godine gunjanskog školovanja putovalo se u Zagreb nekoliko puta, Koprivnicu, Rijeku, Savudriju dvaput, Zadar, Šibenik, Dubrovnik dvaput, a na maturalac išli smo u Split. Najčešće se putuje vlakom, Gunja – Vinkovci – Zagreb ili Gunja – Vinkovci – Vrpolje – pa noćnim brzim i kakvim već, ali uvijek krcatim vlakom preko Bosne do mora. Nastavnik Krunić uvijek nesebičan i solidaran, krajnje obazriv i socijalno osjetljiv, roditeljski brižan, pun razumijevanja. Naravno, obilaze se katkad znamenitosti koje mi đaci i ne bismo obilazili. Kultura je na prvom mjestu!

Od sedmog razreda za nas u d-odjeljenju – za Zinetu Fazlović, Dražena Feješa, Ljerku Filipović, Zdravku Josić, Željku Metzger, Ivana Mićića, Anđelku Milišić, Vedranu Mrkonić, Ivu Sluganovića, Marinka Tufekčića, Maricu Vladisavljević, Branimira Živanovića i druge – nastavnik Josip Krunić postao je naš nastavnik hrvatskog jezika i naš razrednik. Otada smo ga zvali nastavniče i razredniče. Mislim da ne samo moja generacija može bez ikakve zadrške ili pretjerivanja reći da smo u gunjanskoj školi imali odlične nastavnike. Među njima ipak se izdvajao nastavnik Krunić. Nekad se navuku zastori i upali svijeća, treba motivirati učenike za recepciju lirske pjesme. Donosi se gramofon, singlica se okreće na 45 okretaja, Teče i teče, teče jedan slap, recitira nitko drugi do Dobriša Cesarić. Gotovo na svaki sat nastavnik donosi grafoskop, a na njemu hrpa knjiga.

Uz književnost i gramatiku na satu hrvatskoga i – filmska umjetnost. Na repertoaru Zagrebačka škola crtanog filma, hrvatski dokumentarni filmovi (posebice pamtim Kad te moja čakija ubode, Nek se čuje i naš glas, Mala seoska priredba, Zelena ljubav), igrani filmovi. Nastavnik ni u kojem slučaju nije restriktivan u odabiru filmova. Ne gledamo samo „ozbiljne“ drame, nego i vesterne, i komedije (znamo da ne voli Tesnu kožu), i kriminalističke filmove (ljuti se kada se govori kriminalni filmovi). Nakon projekcije u našem školskom kinu Osmijeh slijedi sat hrvatskoga. Prvo se razmjenjuju dojmovi (ali ne predugo), a potom se raščlanjuju: gluma, kadar, montaža, filmski planovi, glazba, rasvjeta itd.

Na koncu jedna zgoda, ili nezgoda. Nastavnik nas je često vodio u brčanski Dom kulture. Idemo tako jednom gledati Eru s onoga svijeta. Ne sjećam se tko je bio izvođač, vjerojatno Sarajevska opera. Dakle sjedimo i čekamo da počne izvedba, a odjednom, ušavši na glavni ulaz nama iza leđa, prolazi s naše lijeve bočne strane dirigent i kreće se ravno prema pozornici. Nastavnik Krunić, koji je bio oličenje građanske pristojnosti, počeo je zdušno pljeskati, a gotovo je podviknuo na publiku, ljutito i zaprepašteno – plješćite, ruljo. I mi smo učenici počeli zdušno pljeskati kao da bismo nešto htjeli spasiti. Tada sam mislio, a i danas mi se tako čini, da smo i mi njegovi đaci tako zdušno pljeskali ne toliko zbog dirigenta, koliko zbog svojeg nastavnika.

****

Josip Krunić (1945–2013) istaknuti je hrvatski pedagog, dugogodišnji nastavnik hrvatskoga jezika i književnosti u Osnovnoj školi Antun i Stjepan Radić u Gunji, osnivač Literarno-novinarske sekcije Dragutin Tadijanović, utemeljitelj multimedijskog studija za učenike osnovne i srednje škole Studio kreativnih ideja Gunja – SKIG. Josip Krunić bio je dugogodišnji član Matice hrvatske, Udruge za promicanje elektroničkih medija u obrazovanju Radio 5 plus iz Zagreba, Hrvatskoga filmskog saveza, Zajednice tehničke kulture Vukovarsko-srijemske županije, voditelj Županijskoga stručnog vijeća za izvannastavne aktivnosti za srednje škole. Dobitnik je UNICEF-ova priznanja za izniman doprinos razvoju filmskoga stvaralaštva djece i mladih na Filmskom festivalu o pravima djeteta (2009), nagrade Ivan Filipović za životno djelo u području osnovnoga školstva (2010), priznanja Delegacije Europske Unije za film koji promiče humanitarni i volonterski rad djece i mladih (2011), nagrade Albert Kapović Hrvatske udruge producenata na Zagreb Film Festivalu (2020). Preminuo je 1. kolovoza 2023.