Bilo je moćno te večeri u Lisinskom

Prvi koncert Zagrebačke filharmonije u okviru Crvenog ciklusa sezone 23/24. održan u KD Lisinski 13. listopada dodatni je pokazatelj osobite pozornosti koju maestro Dawid Runtz, sada u trećoj sezoni na poziciji šefa dirigenta, posvećuje programiranju svakog pojedinačnog izlaska pred pretplatnike i druge namjernike orkestra kojemu je na čelu. Naime, Dawid Runtz, već itekako dobro poznat i omiljen u Zagrebu, pomno bira djela svjestan jednako činjenice da orkestru mora postaviti visoke zahtjeve u izvođačkom pogledu, ali i slušateljima omogućiti upoznavanje djela koja će obogatiti njihove glazbene spoznaje i iskustva. Osim toga, namjera je mladoga maestra očito i oživljavanje kapitalnih djela iz hrvatske glazbene baštine, kao znak uzvratne naklonosti prema glazbenoj kulturi naroda u čijoj metropoli dobiva mogućnost za vlastiti razvoj i rast. Dosad najočitija potvrda Runtzove zainteresiranosti za hrvatsku glazbu bila je inicijativa i realizacija Festivala Dora Pejačević održana u ožujku ove godine u povodu 100. obljetnice skladateljičine smrti. A da to nije bila samo jednokratna pojava, pokazuje i program koncerta o kojemu je ovdje riječ.

Dojmljiva interpretacija baritona Matije Meića uz Zagrebačku filharmoniju / Snimio Luka Stanzl

Iako je prvi naglasak koncerta Zagrebačke filharmonije održana 13. listopada bilo obilježavanje 210. obljetnice rođenja Giuseppea Verdija, u programskoj knjižici otisnut moto 8. simfonije Stjepana Šuleka izvedene u drugom dijelu večeri „svim ljudima dobre volje“ nadglasao je ionako trajno divljenje talijanskom velikanu operne pozornice i potaknuo divljenje hrvatskom autoru velebne simfonijske partiture. No pođimo redom.

Dawid Runtz u metropoli rodne Poljske znatnu afirmaciju postiže i kao operni dirigent jer od debija 2015. u Varšavskoj komornoj operi ravna opernim produkcijama te je aktualni glavni dirigent Poljske kraljevske opere. Za zagrebačku posvetu Verdiju odabrao je uvertiru operi Moć sudbine te kao gosta pozvao odličnoga hrvatskog baritona Matiju Meića, koji se predstavio arijama Don Carla Morir! Tremenda cosa…urna fatale iz iste opere i arijom Forda È sogno? O realtà iz opere Falstaff. Izvedbu Verdijeve nadasve melodijski moćne uvertire i Meićeve glasovno, glumački, tehnički i doista dojmljive interpretacije dramatičnih arija, publika je ispratila dugim pljeskom oduševljenja.

Matiji Meiću valja zahvaliti i na odluci za uključivanje Lapadskih soneta za bariton solo i gudački orkestar Borisa Papandopula na program, jer je to bila prilika za mlađe slušatelje da čuju izbor od četiri uglazbljenih Vojnovićevih soneta, Na Mihajlu, Januar, Miholjice i Utjeha, kojima je, kao što u vrsno sastavljenu popratnom tekstu programske knjižice piše „veliki hrvatski skladatelj“ svojom izuzetnom invencijom 1979. dao zbilja antologijsko glazbeno ruho. Mi koji se sjećamo velikana hrvatske vokalne interpretacije Vladimira Ruždjaka s veseljem smo mogli pozdraviti primjerno Meićevo poimanje i iznošenje baritonske dionice uz precizne gudače Zagrebačke filharmonije.

Upravo pojmom „velikana“, kao onoga koji posjeduje osobine, nadarenost, znanja, sposobnosti ostvarivanja iznimnih, vrhunskih rezultata, moguće je objediniti značajke autora glazbe kao i cjelinu događaja i doživljaja u drugom dijelu koncerta. Osma simfonija u F-duru posljednja je u nizu simfonija hrvatskoga skladatelja Stjepana Šuleka, koju je tada već umirovljeni profesor kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu skladao 1981. Violinist, skladatelj, dirigent, pedagog, akademik Stjepan Šulek veliko je ime, velikan je hrvatske glazbe 20. stoljeća. No jesmo li toga doista svjesni i posvećujemo li njegovoj umjetničkoj veličini, konkretno njegovim djelima, dovoljnu pozornost i poštovanje? Ili se olako prepuštamo dobro nam poznatu omalovažavanju tako karakterističnu za mentalitet naroda kojemu Šulek pripada?

Interpretacijom Šulekove Osme simfonije pokazao je Dawid Runtz ne samo veliki osobni talent i sposobnost memoriranja opsežne partiture, već je na prvom mjestu otkrio snagu, slojevitost i silnu energiju skladateljevih misli, u hrvatskoj simfonijskoj baštini jedan od najmoćnijih zapisa za veliki orkestar i njegove potencijale da se glazbenim, zvučnim sredstvima „ispripovijeda“ dubina glazbi posvećene duše. Šulekov moto „svim ljudima dobre volje“ dobiva doista nova simbolična značenja. Zahvalnost tako za dobru volju, uložen trud, moć prepoznavanja, iskazano povjerenje i umjetničko poštenje lišeno svake predrasude svakako valja uputiti poljskom maestru Dawidu Runtzu. Još da dočekamo snimku ovjekovječenu na nosaču zvuka.