Bestseleri koji to nisu

Ako bih se ikad odlučio na pisanje bloga, nazvao bih ga Zaboravljena draga prema glazbenom hitu s kraja prošloga stoljeća, a posvetio bih ga nekim knjigama, od 1600 koje sam uredio i koje nisu pronašle svoj put do medija i eventualne promocije, ponekad ni do čitatelja, iako se često radilo o neospornim remek-djelima. Spomenut ću nekoliko takvih knjiga koje još fizički postoje i mogu se nabaviti pa možda, ipak, dožive zasluženu slavu među čitateljima.

Piši kući propalo,
dragi Evelyn Waugh

Negdje 2010. odlučio sam urednički ispitati kako čitateljstvo reagira na ponovno objavljivanje klasika svjetske književnosti i krenuti s novim prijevodima romana Jane Austen Ponos i predrasude i Razum i osjećaji. Prevoditeljica Mirna Čubranić hrabro se uhvatila ukoštac s tim tekstovima i ne iznevjerivši literarni duh Jane Austen napravila svježe i suvremene prijevode. Publika je reagirala odlično, svake se godine tiskala koja tisuća primjeraka više pa je 2017. došlo vrijeme da se izgled tih knjiga malo osvježi. Osvježavanje je na kraju dovelo do nove biblioteke nazvane Retro, u koju sam odlučio uvrštavati klasike, po mogućnosti neobjavljene, ali i sve naslove u kojima autori gledaju unatrag – autobiografske i memoarske naslove te nove prijevode nekih klasičnih djela, pa su se tu tako našli novi prijevodi npr. Flaubertove Gospođe Bovary i Voltaireova Candidea. Biblioteka je započela prilično sretno, oblikovanje sam povjerio Marku Jovanovcu, a prve su knjige na jednom nacionalnom natječaju uvrštene među najbolje oblikovane. Nažalost, s mojim odlaskom iz nakladničke kuće gdje sam tada radio biblioteka je blago u Gospodu preminula, no ipak će u knjižnicama ostati nekoliko velikih bisera.

Ilustracija Canva

Jedna od prvih knjiga koju sam uvrstio u tu biblioteku bio je i Povratak u Brideshead Evelyna Waugha, jedan od najvažnijih romana svih vremena napisanih na engleskom jeziku. Čudilo me, zapravo, da se Zlatko Crnković nije odlučio za njega u biblioteci HIT. Taj kompleksni i, zapravo, teološki roman nastaje, najvjerojatnije, iz Waughova napuštanja anglikanske crkve i prelaska na katoličanstvo. Premisa romana kreće iz sličnog događaja: engleski bogataš mijenja vjeru kako bi mogao oženiti katolkinju i iz toga kreću važne silnice romana: mogu li takvi brakovi opstati, do koje mjere prakticiranje vjere i odgoj u vjeri može neku osobu formirati pozitivno, a od koje negativno, utjecaj vjere na spolni život, ljubavni trokut, bračna nevjera, spolni identiteti, propitivanje figure „katoličke majke“ i njezina utjecaja na život djece. Waugh propituje smisao patnje i iskupljenja u katoličanstvu, a mnogi likovi izgubljeni u sadašnjosti lamentiraju o prošlim boljim i nevinijim vremenima. Ljubavni trokut između brata, sestre i došljaka minuciozno je opisan i čitatelja zavodi do točke ključanja kad Waugh napravi neočekivani pripovjedni obrat. Sve te teme Waugh ispisuje vrlo tečno i prohodno, roman se čita bez daha, a zanimljivom pripovjednom strukturom dodatno dinamizira djelo.

Roman je sjajno prevela Petra Mrduljaš i žao mi je da za taj prijevod nije nagrađena kakvom strukovnom nagradom. Dvaput je ekraniziran, prvo u jedanaestosatnoj televizijskoj seriji u kojoj je jednu od glavnih uloga igrao Jeremy Irons i 2008. kao film u kojem je ulogu majke sjajno odigrala Emma Thompson. Sprema se i nova adaptacija, ovaj put sa Cate Blanchett u ulozi majke. Odmah po okončanju rata, 1946, roman je postao jednim od prvih engleskih bestselera na američkom tlu, što je ponovio vrativši se na vrhove lista najprodavanijih knjiga ponovno četrdesetak godina poslije u vrijeme emitiranja televizijske serije. Unatoč tome što je serija i u nas postigla zavidan uspjeh, roman nije bio preveden. Nijedan medij nije primijetio izlazak toga romana 2018, niti ga zabilježio, no barem je njegovu važnost zapazilo Ministarstvo kulture i otkupilo ga za knjižnice.

Turska Ana Karenjina
za pet eura

Za roman Zabranjene ljubavi Halida Ziye Uşaklıgila odlučio sam se prije svega zbog njegove intrigantne i zavodljivo napisane priče koja će svakog čitatelja, i onog više i onog manje zahtjevna, vući na čitanje bez stanke i do kraja. U ovom tekstu svatko će uživati, a neznanje o nekim važnim činjenicama o romanu neće nimalo smetati. A mnogo se o tom romanu ima reći. On se smatra začetnikom suvremene turske književnosti i danas su vjerojatno neizbrojiva njegova izdanja u Turskoj kao i broj prodanih primjeraka. Isprva serijaliziran u književnom časopisu 1899/1900, odmah je privukao pozornost zbog prilično realističnog prikaza turskog života u predvečerje Osmanskoga Carstva pa je brzo doživio i uknjiženje, koje je 2004. u Turskoj ponešto jezično osuvremenjeno. Da bi čitateljski užitak eventualnih čitatelja hrvatskog izdanja (u prijevodu Branke Grubić) bio veći, neću pisati mnogo o sadržaju jer bih previše otkrio, a mislim da ću previše otkriti i ako kažem da je tema ljubomora te da se roman smatra turskom Anom Karenjinom. Roman je u tri navrata snimljen kao televizijska serija. Verzija iz 2008. (prebačena u suvremeni Istanbul) prikazivana je u nas pod naslovom Strasti Orijenta, a snimljena je i španjolska verzija koja se događa u Miamiju. U Turskoj se često izvodi i kao kazališna drama, postoji odlična tročinska adaptacija, kojom se redovito koriste, pogotovo kad nekim kazalištima počne nedostajati publike. Turski skladatelj Selman Ada prema toj je dramskoj adaptaciji skladao i operu.

Hrvatsko izdanje nije izazvalo nikakav medijski interes iako se imalo o čemu pisati pa možda zato ni čitatelji nisu znali kakav se biser krije na knjižarskim policama. Možda je zato ostalo dosta neprodanih knjiga pa se sad do tog remek-djela može doći za samo pet eura.

Najdraži vrt Gorana Tribusona

Sve godine uređivanja knjiga kao jednog od najuzbudljivijih događaja (a bilo ih je srećom više) sjećam se trenutka kad na mail stigne novi rukopis Gorana Tribusona. Kao posebno oduševljenje pamtim čitanje uvodnoga zapisa iz njegove autobiografske knjige Vrijeme ljubavi koji nosi naziv Kapica za mrtve (ovu je priču autor uvrstio i u knjigu Obiteljske slike) – taj je tekst kriv za objavljivanje Vrta Finzi-Continijevih Giorgia Bassanija. Naime, Goran mi je mnogo puta s neskrivenim oduševljenjem pričao o tom romanu i smatrao ga svojim najdražim. Sam roman bio je preveden na hrvatski 1964. pod naslovom Stari obiteljski vrt, samo dvije godine nakon izvornog izdanja, a kako je gotovo šezdeset godina u povijesti jednoga jezika (a pogotovo našega) dosta, odlučio sam se i na nov prijevod, koji je sačinila Divina Marion. Ne moram ni spominjati da knjiga ni po knjižnicama više nije bilo.

Dugogodišnji urednički rad uvjerio me da čitateljstvo posebno voli romane o nemogućim i nerealiziranim ljubavima (ili kako bi jedna čitateljica rekla, kad dvoje ne može ostati zajedno, znate ono, kad jedno odlazi vlakom, a drugo plače na kolodvoru), a roman Giorgia Bassanija taj motiv dovodi do savršenstva, ljubavna patnja tinejdžera (možda čak i sama pisca?) prema studentici, u ozračju nacizma Bassanijevo je minimalističko remek-djelo za koje Goran Tribuson na pitanje čega ima u tom romanu u Kapici za mrtve odgovara: „Ima nešto malo priče, nekoliko karaktera, sve ostalo je u velikim količinama orkestrirana čežnja, spleen i magla, ili, kako to autor na posljednjoj stranici kaže: ono malo čega se srce znalo sjetiti.“ I tu su i Tribuson i Bassani apsolutno u pravu jer rijetki su romani u kojima se naizgled ne događa ništa, ali donose oluju najdublje opisanih emocija s kojima se i sami susrećemo, ali ih često ne možemo u sebi ni detektirati ni opisati niti s bilo kim podijeliti. Bassani je tu eksploziju osjećaja sažeo na samo 250 stranica koje pamtimo čitav život. Roman je svjetsku slavu morao pričekati nekoliko godina dok prema njemu istoimeni film nije snimio Vittorio de Sica i osvojio uz Oscar za najbolji strani film i Zlatni medvjed u Berlinu, a 2022. praizvedena je i opera prema motivima ovoga romana.

Da bi cijela priča imala više smisla i čitateljskog zadovoljstva, preporučio bih da nakon čitanja Vrta pročitate i Kapicu za mrtve (a ona će vas povući i da do kraja pročitate Vrijeme ljubavi), koja u neku ruku demistificira (ne u negativnom smislu) magiju Bassanijeva romana i postavlja nam brojna pitanja o našoj vjeri u literaturu i poistovjećivanju s njom. Kao dodatna lektira mogu poslužiti i Tribusonova Landranja, gdje autor raščlanjuje svoja iskustva, razočaranja i suočavanja s drugim književnim djelima koja su ga formirala i može nam pomoći da napravimo vlastito veliko spremanje ormara puna literarnih uspomena i propitamo ih sa sigurne udaljenosti. Baš kao Zabranjene ljubavi i Tribusonovo se remek-djelo još može naći u prodaji za samo pet eura, navodno dva eura manje nego što se ovog ljeta prodavao kuhani kukuruz na jadranskoj obali.