Preporuka književnom djelu i ohrabrenje čitatelju

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca 30. rujna, na Međunarodni dan prevodilaca i prevođenja i blagdan svetog Jeronima, zaštitnika prevodilaca, dodijelilo je nagrade Josip Tabak.

Nagradu za životno djelo primio je polonist Dalibor Blažina, koji je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu vodio predmete iz područja poljske književnosti, kulture, teatrologije i translatologije. U njegovoj se karijeri ističu prijevodi S. I. Witkiewicza, B. Schulza, C. Miłosza, Z. Uniłowskog, J. Kotta, J. Iwaszkiewicza, Z. Herberta, A. Szczypiorskog, J. Ficowskog, P. Szewca, P. Pazińskog te drugih poljskih pisaca, filologa, teatrologa i povjesničara. Objavio je tri knjige Katastrofizam i dramska struktura. O Stanisławu Ignacyju Witkiewiczu (1993), U auri Dušnog dana. Ogledi i rasprave o poljskoj književnosti i njezinoj hrvatskoj recepciji (2005), Paradoks o kritičaru. Jan Kott u tekstosferi kulture (2011), više desetaka znanstvenih i stručnih članaka i rasprava i oko pet stotina natuknica o poljskoj književnosti. Uredio je desetak knjiga i zbornika te priredio više autorskih emisija za Treći program Hrvatskoga radija.

U obrazloženju povjerenstva navodi se da nagrada Blažini „nije samo nagrada čovjeku koji je cijeli svoj profesionalni, znanstveni i osobni put nesebično posvetio promociji poljske kulture u nas, nego i svim onima koji su prije njega pronosili glas o važnosti i veličine poljske kulture te zahvaljujući kojima je poljska književnost danas u nas iznimno čitana. Oni su odgojili nove generacije zaljubljenika i posvećenika u tu nama blisku, slavensku kulturu.“ Blažina je kazao da nagrada nije dodijeljena samo njemu ili samo njegovoj katedri, nego i cijeloj poljskoj književnosti i naglasio: „Za mene je uvijek bilo jako važno da mi kao prevodioci gradimo vlastiti profil, što znači da stojimo iza svojih izvora, i preuzimamo obavezu o tome kakvu sliku ta književnost prenosi.“

Dobitnici su ostalih nagrada Josip Tabak Mišo Grundler, za prijevod poezije Inge Christensen Dolina leptira (izd. Multimedijalni institut MAMA, 2022), Sanja Lovrenčić za prijevod proze Jean-Marie Gustavea Le Clézija Bretonska pjesma (izd. Mala zvona, 2022), Anda Bukvić Pažin za prijevod književnosti za djecu i mlade Wolfganga Herrndorfa Čik: Najbolje ljeto od svih (izd. In. Tri., 2022) i Boris Dumančić za prijevod publicistike Eduarda Galeana Otvorene vene Latinske Amerike (izd. Iris Illyrica, 2022).

Nagrade je dodijelila predsjednica DHKP-a Ana Badurina, a u povodu Međunarodnog dana prevodilaca rekla je: „Mi prevodioci cijele karijere balansiramo između vidljivosti i nevidljivosti. Prevođenje je po svojoj prirodi samotan posao, (...) nastojimo se izolirati kako bismo u miru provarili umjetnička djela pisana na drugim jezicima pa ih glatko i nevidljivo rekonstruirali na hrvatskom jeziku. (…) Vidljivi postajemo kao crtica ispod naslova na prvoj stranici knjige (…). Mnogi pak ne znaju da se ime prevodioca po Zakonu o autorskom pravu mora navesti kako u knjizi tako i svugdje gdje se spominje autor izvornika. Nakladnici kojima je stalo do kvalitete prijevoda s ponosom ističu ime prevodioca i prepoznaju ga kao dio reklame koji najčešće dolično i honoriraju; ime prevodioca pečat je kvalitete, preporuka književnom djelu i ohrabrenje čitatelju da ono neće razočarati.“