Mir nema dobru alternativu

Razgovaramo s Goranom Bandovom, hrvatskim pravnikom i politologom, povratnikom iz inozemstva, voditeljem Središnjeg ureda za međunarodne odnose i održivi razvoj Sveučilišta u Zagrebu, vanjskim članom Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora u trećem mandatu, jednim od najistaknutijih vanjskopolitičkih komentatora i analitičara globalnih odnosa, članom Svjetske akademije mladih znanstvenika i Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, popularizatorom znanosti i znanstvenim diplomatom.

Snimio Mirko Cvjetko

Nakon završetka studija prava na Sveučilištu J. J. Strossmayer u Osijeku nastavili ste školovanje studirajući mirovne studije i međunarodne odnose u inozemstvu, gdje ste i radili na Sveučilištu u Hamburgu kao znanstveni suradnik. Kada se pogleda vaš životopis, čini se da ste i znatan dio akademske karijere posvetili pitanju mira? Kako ste se zainteresirali za to područje?

Rođen sam u Osijeku, imao predivno djetinjstvo, no onda je rat snažno zakucao na naša vrata, proveo sam kao dijete mjesece u podrumu, a nakon pada Vukovara morao sam otići u izbjeglištvo u autobusu punom djece sa tek nekoliko divnih žena uz nas. Naši najmiliji ostali su doma, pratili smo redovno vijesti kako bismo saznali što se događa u Lijepoj Našoj, koji su gradovi tu noć opet bili bombardirani, stalno živeći u strahu za roditelje, braću i sestre, najmilije, naše ljude i našu Hrvatsku.

U tim sumornim izbjegličkim danima obećao sam sebi da ću svoj život posvetiti borbi da nitko drugi ne pati kao što smo mi tada patili. I upravo zbog toga odlučio sam se na studiranje mirovnih studija kako bih to područje uspješnije razumio, kako bih spoznao koji sve koncepti i mirovni modeli postoje, kako bih stekao dovoljno znanja da ih mogu implementirati u svakodnevnom životu, i kako bih mogao danas kao sveučilišni profesor učiti druge o njima.

Vidimo kako mnogi odlaze iz Hrvatske, a vi ste jedan od onih koji su se odlučili na povratak u Hrvatsku i to s dvjema inozemnim diplomama. Kako je došlo do tog povratka?

Odluka o povratku u Hrvatsku meni nije bila teška, jer sam duboko vjerovao da je to ispravan korak. Želio sam biti u Hrvatskoj kako bih pomogao da se Hrvatska razvija u jedno od najprosperitetnijih društava svijeta. Svjestan sam da mnogi naši ljudi pomažu i iz iseljeništva. Bitno je ne zaboraviti svoje korijene i njegovati veze s domovinom, gdje god čovjek bio. Kad se samo sjetimo gdje je Hrvatska bila prije trideset godina i gdje je danas i koliko smo napredovali kao država i društvo! U međuvremenu smo od države u ratnom stanju koja se bori za svoju egzistenciju, međunarodno priznanje i međunarodno pozicioniranje, postali članicom najvažnijih saveza država demokratskog svijeta. Dakako, ne smijemo se zavaravati, prostora za napredak ima, i trebamo nastaviti svi zajedno postojano raditi kako bi nam država napredovala na svim ljestvicama kvalitete i prema svim blagodatima suvremenog svijeta.

No i po povratku u Hrvatsku ostali ste i dalje vrlo aktivni u međunarodnoj akademskoj zajednici? Član ste Svjetske akademije mladih znanstvenika sa sjedištem u njemačkoj Leopoldini i Svjetske akademije umjetnosti i znanosti. Zvuči vrlo prestižno.

Svaki izbor ima dimenziju časti, ali i velike odgovornosti, jer prihvaćate i niz obveza koje idu zajedno s članstvom. U Svjetskoj akademiji mladih znanstvenika (GYA) već četiri godine vodim radnu skupinu za globalne migracije. Ta akademija okuplja dvjesto mlađih i znanstvenika srednje generacije sa svih kontinenata svijeta i svih znanstvenih disciplina. Svake godine prima novih četrdesetak članova, a oni koji su izabrani prije pet godina postaju alumni akademije i izlaze iz redovnog članstva. Tako akademija uvijek ima dvjesto članica i članova s vrlo snažnom alumni-zajednicom od nekoliko stotina članova, često na vrlo istaknutim mjestima u akademskoj zajednici njihovih država. Akademija mladih pokušava umrežiti mlađe znanstvenike svijeta kako bi potaknula njihovu suradnju na dobrobit njihovih društava i država, ali i globalne zajednice, jer niz izazova svijeta poput primjerice pandemija ili klimatskih promjena neće se moći rješavati u okvirima jedne države, nego će trebati suradnja cijeloga svijeta.

Velika mi je čast što sam nedavno izabran za redovitog člana Svjetske akademije umjetnosti i znanosti (WAAS), akademije koju su 1960. osnovali neki od vodećih znanstvenika svijeta. WAAS ima konzultativnu ulogu Ekonomskog i socijalnog vijeća UN-a te UNESCO-a, što joj daje mogućnost izravna poticanja rasprava o ključnim pitanjima međunarodne zajednice. Posljednjih godina WAAS je vrlo aktivna u području ljudske sigurnosti i umjetne inteligencije.

Izabrani ste nedavno i za člana Odbora za razvoj znanstvenih politika Inter-Academy Partnershipa, saveza akademija svijeta.

Inter-Academy Partnership savez je svih ključnih akademija svijeta uključivo Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, njemačku Leopoldinu, Američku akademiju umjetnosti i znanosti i više od 180 drugih akademija svijeta. Izabran sam u Odbor za razvoj znanstvenih politika, koji čini dvanaest znanstvenika iz cijelog svijeta, na kojem se intenzivno raspravlja o znanstvenim politikama, akademskim temama budućnosti i međunarodnoj suradnji u tim područjima. U pojedinim raspravama mogu predstaviti neko hrvatsko iskustvo, poput pitanja uspješnog mirnog ponovnog integriranja Hrvatskog Podunavlja u Hrvatsku, što se do danas ocjenjuje kao jedna od najuspješnijih mirovnih misija Ujedinjenih naroda.

Koja je uloga hrvatske znanosti u razvoju našeg društva?

Apsolutno ključna. I ona institucionalna i ona osobna. I ona aktivna u Hrvatskoj i ona aktivna izvan nje. Sve je to hrvatska znanost i svaki njezin član važan nam je za razvoj našeg društva kao i za naš utjecaj na globalna kretanja. Pritom su uloge Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te svih hrvatskih sveučilišta, instituta i veleučilišta sa Sveučilištem u Zagrebu na čelu posebice značajne, jer ljudski kapital koji ta snažna mreža hrvatske akademske zajednice posjeduje krucijalna je za razvitak Hrvatske. Hrvatska znanost i hrvatski znanstvenici u Hrvatskoj i inozemstvu posjeduju iznimna znanja, vještine, kompetencije, vrijednosti i osobine koje mogu pomoći da se ostvari socijalno i ekonomsko blagostanje te održiv razvoj Hrvatske.

Dosta ste angažirani u popularizaciji znanosti. Imam dojam da ste jedan od najaktivnijih analitičara i vanjskopolitičkih komentatora u hrvatskim medijima zadnjih godina?

Popularizacija znanosti jako je važna i zadaća svakoga pojedinog znanstvenika. Ona se uvijek mora voditi promišljeno, primjereno, sustavno i odgovorno, jer je cilj s najnovijim saznanjima upoznati javnost te istovremeno pridonijeti jačanju povjerenja u znanost i znanstvenike.

Kako su moje područje znanosti međunarodni odnosi i mirovni studiji, posvetio sam se približavanju javnosti analiza i znanstvenih spoznaja iz tog spektra, posebice aktivno u doba početka rata u Ukrajini. Tada se u mnogima od nas probudio najčešće duboko zatomljen post-traumatski sindrom, koji je opet izbio na površinu kad smo vidjeli prve slike rata, žene i djecu u zbjegu, što nas je vraćalo u doba našeg Domovinskog rata i prognaničkih zbjegova. U tom momentu mi se činilo ključnim odagnati strah naših ljudi, i pokušati što je moguće više razumljivim i preciznim rječnikom približiti situaciju koja se događala na terenu. Danas vidimo da je diplomacija dosta tiha, a oružje jako glasno. U globalnom svijetu konstantnih previranja čini se da je rat u Ukrajini prihvaćen kao novo normalno, a to rat nikad ne smije biti. Ni ovaj u Ukrajini, ni onaj u Jemenu, ni bilo koji drugi koji trenutno bjesni.

S obzirom na taj ukrajinski, ali i kavkaski i bliskoistočni sukob, je li postojeći međunarodni poredak sposoban očuvati mir?

Međunarodni poredak stalno je u previranjima od vremena Hladnog rata. Ključni svjetski akteri nadmeću se u ostvarivanju utjecaja na međunarodna kretanja, oni koji dominiraju žele tu poziciju zadržati, drugi ih u tom izazivaju. Sustav Ujedinjenih naroda ima svojih prednosti i odigrao je bitnu ulogu u prošlim vremenima, posebice u pitanjima dekolonizacije, no u suvremenim vremenima pokazuje sve više slabosti. Morat ćemo kao globalno društvo pronaći nove, znatno efikasnije, odgovore kako zaštititi globalni mir, a za to je nužan iskren dijalog ključnih aktera međunarodnih odnosa. Plašim se da smo trenutno još daleko od toga.