Hrabar i ustrajan čuvar hrvatskoga jezika

I oni koji polaze od njegovih stajališta i oni koji ga kritički preispituju slažu se da je akademik Stjepan Babić (1925–2021) snažno obilježio hrvatski jezik u drugoj polovici 20. i početkom 21. stoljeća. Babićevi znanstveni i stručni doprinosi gramatici, normativistici, jezičnoj politici, gramatikologiji, pravopisu i drugim područjima snažno su utjecali na suvremenike, a taj je utjecaj vidljiv i danas. Međunarodni znanstveni skup naslovljen Dani Stjepana Babića, koji se održao od 28. do 30. rujna  u Zagrebu i Oriovcu kraj Slavonskog Broda, mjestu njegova rođenja, u organizaciji Hrvatskoga filološkog društva – časopisa Jezik i Općine Oriovac, s pokroviteljstvom Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, potvrda je bogate intelektualne ostavštine Stjepana Babića današnjem hrvatskom društvu. Na to ukazuju i mnogobrojni donatori i sponzori koji su poduprli skup: Filozofski fakultet u Osijeku i Zagrebu, Sveučilište u Slavonskom Brodu, Matica hrvatska i OMH u Slavonskom Brodu, Školska knjiga, Brodsko-posavska županija i Grad Slavonski Brod.

Stjepan Babić (1925–2021) – ključni sudionik borbe za hrvatski jezik

Bridak, izravan, polemičan i nekonformističan

Unatoč tomu što je o Stjepanu Babiću napisano već više životopisnih i bibliografskih opisa, među kojima bi se mogao istaknuti (besplatno dostupan) tekst Sande Ham objavljen 2011. u Analima Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, skup je donio i novu vrijednost, od koje započinjemo osvrt. Autobiografska knjiga Na Božjim putovima u nakladi Hrvatskoga filološkog društva i Općine Oriovac, koju su uredile kćeri Zrinka Jelaska i Višnja Babić i napisale predgovor i pogovor, otkriva intimnu priču o Babićevoj znanosti, struci, umjetnosti i življenju. Dijelovi autobiografskog teksta pojavljivali su se, kako urednice ističu, u 28 nastavaka časopisa Marulić od 1995. do 1999, pa je knjiga itekako dobrodošla kao integralni historiografski izvor obogaćen dodatnim sadržajima. Oni koji su ga poznavali složit će se da je Stjepan Babić bio bridak, izravan, polemičan i nekonformističan, a upravo mu je takva i autobiografija. Oni pak koji ga nisu imali prigode upoznati moći će stvoriti sliku o intelektualcu i vjerniku koji se danas prepoznaje ne samo kao jedan od najistaknutijih kroatista nego i kao jedan od ključnih sudionika političke arene i borbe za hrvatski jezik.

Stoga ne treba čuditi što je pozdravne riječi na skupu uputilo čak trinaestero imena (poredano po redu nastupa): Sanda Ham, predsjednica organizacijskog odbora i profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Davor Dukić, predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, Domagoj Tončinić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Ranko Matasović, tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a, Miro Gavran, predsjednik Matice hrvatske, Ante Žužul, vlasnik Školske knjige, te Igor Čatić, umirovljeni profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U Oriovcu, gdje je održan drugi dio skupa, nazočne su pozdravili Antun Pavetić, načelnik Općine Oriovac, Ivan Trojan, dekan Filozofskog fakulteta u Osijeku, Danijel Marušić, župan Brodsko-posavske županije, Mirko Duspara, gradonačelnik Slavonskoga Broda, Ivan Samardžić, rektor Sveučilišta u Slavonskom Brodu, te Ivan Medved, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Brodu. Skup je otvorila Sanda Ham. U svome obraćanju naglasila je veliko zalaganje Stjepana Babića da hrvatski dobije svoj jezični zakon. Budući da za njegova života nisu bili stvoreni uvjeti, Sanda Ham izrazila je nadu da ćemo uskoro dobiti Zakon o hrvatskom jeziku, kao i da će on biti kvalitetan.

Uz pokroviteljstvo Općine Oriovac, organizatori skupa uspostavili su Nagradu Stjepan Babić

Stjepan Babić i
Zakon o hrvatskom jeziku

Među pozdravnim riječima istaknuo bih i govor Mire Gavrana, koji je na osobnoj razini uspostavio vezu Matice hrvatske sa Stjepanom Babićem u pogledu Zakona o hrvatskom jeziku: „Matica hrvatska i uvaženi jezikoslovci iz naše radne skupine bili su izloženi nesmiljenim neargumentiranim napadima, svojevrsnom medijskom linču. Osjećali smo na trenutke da se povijest ponavlja, pa smo se i nehotice podsjetili koliko su ljudi poput Stjepana Babića u svom zauzimanju za hrvatski jezik doživjeli gorkih trenutaka te koliko su morali biti hrabri i ustrajni.“

Ranko Matasović izazvao je smijeh kad su sudionici otvaranja skupa shvatili da je njegov govor napisalo računalo (ChatGPT), zaključivši da bi Babiću bilo drago znati da tzv. veliki jezični modeli dobro razlikuju hrvatski i srpski.

Nastavljajući prethodno uspostavljen niz u kojem je Ljudevita Jonkea nazvao „filozofom“, a Radoslava Katičića „kardinalom“, Ante Žužul opisao je Stjepana Babića kao „generala hrvatskog jezika“ višekratno naglašavajući „konformističku koroziju“ u Hrvata. Žužul se kritički osvrnuo na medije, ističući da više prostora dobivaju oni koji kritiziraju nego oni koji, poput Babića, svjedoče svoja stajališta. Predmet njegove kritike bila je i državna politika, uz bojazan koliko će Babićevi pogledi i ostavština biti sačuvani u nadolazećem Zakonu o hrvatskom jeziku.

U sklopu svoga pozvanoga predavanja Mislav Ježić (HAZU) opisao je Stjepana Babića u širem povijesnom kroatističkom kontekstu imenujući ga vjerojatno najprisutnijim i najpoznatijim, odnosno najviše izdavanim i najplodnijim hrvatskim jezikoslovcem.

Radni dio skupa obuhvaćao je 31 izlaganje. Teme o kojima je Stjepan Babić mnogo pisao – povijest hrvatske jezične standardizacije i jezična politika – čini se da su bile najzastupljenije među izlagačima (Leopold Auburger, Artur Bagdasarov, Nataša Bašić, Mario Grčević, Lovre Jelaska, Amir Kapetanović i Irena Krumes). Ostali izlagači bili su (abecedno): Tena Babić Sesar, Marijana Bašić, Tomislava Bošnjak Botica, Anđela Frančić, Igor Marko Gligorić, Maja Glušac, Sanda Ham, Zrinka Jelaska, Ljubica Josić, Mile Mamić, Ivan Marković, Ana Mikić Čolić, Ranko Matasović, Dunja Pavličević-Franić, Dubravka Smajić, Jasna Šego, Vlatka Štimac Ljubas, Vice Šunjić i Ante Žužul. U nastavku izdvajam preostala tri izlagača za koja sam procijenio da bi mogla biti zanimljiva širem čitateljstvu Vijenca. Naslovi i sažeci mogu se naći u programskoj knjižnici, a najavljeno je izdavanje zbornika radova.

Manje poznat leksikografski rad

Bernardina Petrović (Filozofski fakultet u Zagrebu) opisala je manje poznat leksikografski rad Stjepana Babića. Iznijela je slabo poznate podatke o Babićevu radu na projektu izgradnje Hrvatskoga rječnika (1990–1996), čija je rukopisna građa svojedobno predana Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje tijekom mandata Mire Kačića. Kao bivši zaposlenik Instituta mogu reći da nisam čuo za tu građu, pa bi potraga za rukopisnim karticama mogla biti predmet interesa Odbora za leksikografiju Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a možda i budućega Vijeća za hrvatski jezik. S obzirom da je riječ o leksikografskoj građi nastaloj u prvim godinama hrvatske države, pronalazak te građe važno je za istraživače, a možda i za izdavače.

Hrvatskoj jezikoslovnoj zajednici predstavio se Igor Ivašković, docent ekonomskih znanosti sa Sveučilišta u Ljubljani, koji je govorio o odnosu prema novotvorenicama u hrvatskom jeziku u Sloveniji. Ivašković je izazvao pozornost svojim impresivnim formalnim obrazovanjem i širinom akademskog interesa. Naime, Ivašković nije kroatist nego trostruki doktor znanosti iz područja ekonomije, prava i političkih znanosti, koji uskoro brani svoju četvrtu disertaciju iz povijesnih znanosti. Iz njegova se izlaganja dalo iščitati da mu se akademska znatiželja proširuje i na kroatistiku, pa nam najava pete njegove doktorske radnje može ukazivati na nove i zanimljive interdisciplinarne i internacionalne obzore kroatističke znanosti.

Čitatelje Vijenca također bi moglo zanimati i izlaganje autora ovoga osvrta s predstavljanjem anketnih ishoda govornika hrvatskoga jezika o vlastitom jezičnom identitetu. Anketno istraživanje sa 168 pitanja provedeno je u kolovozu 2022. na kvotnom uzorku od 2000 ispitanika iz četiriju zemalja (BIH, HRV, MNE, SRB). Riječ je prvom istraživanju koje donosi važne sociopolitičke i sociokulturne uvide o stajalištima i vjerovanjima hrvatskih govornika dobivenim primjenom niza kvantitativnih testova i usporedbama s ishodima govornika bosanskoga, crnogorskoga i srpskoga. Struka sada konačno raspolaže statistički relevantnijim pokazateljima o, primjerice, percepciji istosti i različitosti srednjojužnoslavenskih jezika, o potpori inicijativi Matice hrvatske za Zakon o hrvatskom jeziku, o bunjevačkom te o brojnim drugim temama.

Uz pokroviteljstvo Općine Oriovac, organizatori skupa uspostavili su Nagradu Stjepan Babić, a prvi nagrađenik bio je Igor Marko Gligorić, docent s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o čijem je radu izvijestila Zrinka Jelaska.

Sudeći prema kvalitetnoj organizaciji prvoga skupa i dobru odazivu znanosti i struke, čini se da možemo s optimizmom iščekivati najavljene druge Dane Stjepana Babića u 2025. godini, koji će obilježiti 100. rođendan velikoga hrvatskog jezikoslovca.