Zvijer bez lanca

Potkraj filma omanjim, zaobljenim, starinskim autobusom, nekoliko se američkih bračnih parova vozi do zračne luke, nakon ljetnih praznika provedenih u ekskluzivnom hotelskom odmaralištu, na dalekom, egzotičnom otoku. Opušteno čavrljajući o tome što će raditi kad se vrate, supruge iznose planove o održavanju kuće i unutarnjem (pre)uređenju ovih ili onih prostorija. Dotjerana, naoko, a i doista posve dobrostojeća čeljad, zadovoljnih osmijeha. Prethodna pak gotovo dva sata svjedočili smo kojekakvim izopačenostima kojima su se na spomenutom odmoru zabavljali i prepustili s užitkom, na drugoj strani planeta, u državi koje im zakoni i običaji to omogućuju, dajući maha niskim strastima kojima u građanskom, civiliziranom društvu vlastite svakodnevice ne dopuštaju da provire na vidjelo.

Bazen beskraja preispituje zlo koje čuči u čovjeku (na fotografiji Mia Goth i Alexander Skarsgård) / Izvor Blitz distribucija

Podsjetit će to na onaj nerijedak uzorak u kojemu, nakon što se, primjerice, razotkrije počinitelj kakva stravičnog zločina, masovnog pokolja ili serijskih ubojstava, o ubojici za medije govore susjedi i znanci, prisjećajući se kako je taj bio pristojan, uredan, tih, miran, čudeći se da je baš on mogao učiniti nešto tako strašno. Tko bi i pomislio?!

Lice i naličje. Zlo koje čuči u čovjeku i samo čeka dozvolu da se izrazi. Jesmo li moralni, etični, tolerantni… uistinu ili zvijer ne puštamo s lanca samo zato što se bojimo kazne? Na takvim pitanjima i razmišljanjima izgrađen je Bazen beskraja (Infinity Pool, 2023) treći cjelovečernji film kanadskog scenarista i redatelja Brandona Cronenberga (1980), sina jednog od najglasovitijih kanadskih filmaša, Davida Cronenberga. Ostvaren u kanadskoj produkciji, uz manjinsko koproducentsko sudjelovanje Mađarske i Hrvatske (produkcijska kuća 4Film, producentica Anita Juka) Bazen beskraja dobrim je dijelom i sniman u Hrvatskoj. Ponajprije u šibenskom hotelskom kompleksu Amadria Park i okolici, koji predstavljaju turistički raj izmišljene otočne države Li Tolqa, koja će i ljepotama prirode i strahotama diktatorsko-policijsko-korumpiranog državnog uređenja podsjetiti na (negdašnje) latinoameričke, istočnoeuropske, azijske ili afričke zemlje, pri čemu Cronenberg veli kako je u zamišljajima na umu imao model istočnoeuropske komunističke zemlje. Neposredno je nadahnuće, dodaje, dobio prije dvadesetak godina, za vlastita turističkog boravka u Dominikanskoj Republici, u bajkovitom turističkom zdanju žiletnom žicom ograđenu od okoliša, shvativši da, pravo uzevši, zapravo uopće nije u Dominikanskoj Republici već u turističkom Disneylandu koji formalno jest smješten u domicilnoj zemlji, a mogao bi se nalaziti bilo gdje.

Središnji lik Bazena beskraja sredovječan je, mladenačkog izgleda i držanja, James Foster (Alexander Skarsgård), kojega se drži piscem, ali riječ je o čovjeku koji je, prije šest godina, napisao i objavio samo jednu knjigu, loše primljenu i od publike i od kritike, a otad se ne uspijeva latiti pera. Dobro živi zato što se oženio bogatom Em (Cleopatra Coleman), koja ga rado uzdržava, no identitet književnika očito mu je poprilično nestabilan, ako ne i posve umišljen. Iako mu je supruga lijepa, draga i brižna, James će dopustiti da ga zavede seksepilna Gabi (Mia Goth), koja će, sa svojim bogatim i dekadentnim društvom, Fosterove uvući u svojevrstan usporedni svijet poroka, zločina, brutalnosti, manipulacije, ponižavanja. Em će prvom prilikom pobjeći, James će se prepustiti, dok ne shvati da je i sam žrtva izvitoperene, bešćutne zabave kakvom je shvaćaju njegovi novi nazoviprijatelji.

Iako Cronenberg djelo tjera u razmjerno žustru tempu, nerijetko nam, u duhu eksperimentalnog filma živo se igrajući optičkim pokusima i apstraktnim slikovnim nizovima, sugerira da je cjelina zastala u praznom hodu, mrtvom kutu. Nepotrebno se zadržava na prizorima bez događaja i osobitog ugođaja, a dijalozi katkad hramaju, banalno napisani i ne bolje izvedeni. Nemalo će intrigantnih, provokativnih, izvrsno zamišljenih ideja, ponajprije u vezi s poimanjem osobnog integriteta, shvaćanjem vlastitoga ja te odnosom privida i zbilje, umišljaja i realnosti, iluzije i stvarnosti, iznenaditi, zainteresirati, uznemiriti, pobuditi naročitu pozornost, ali počesto će se zaustaviti na prvom, drugom koraku, zadovoljiti se učinkom šoka, očuđenja, bez dalje razrade, raslojavanja, seciranja, pozivajući na promišljanje, no ne nudeći mnogo više od toga.

Unatoč ponekom nedostatku i nezgrapnosti, Bazen beskraja ispunjava svoje nemale ambicije ostvarenja što cilja iznad jednokratne, prolazne zabave te ostavlja traga i sadržajnim izazovima i slikopisnim izražajnostima.