Virtualni prostora  Iza kreativno izražavanje

U kasnu jesen 1705. mladi orguljaš arnštadske župne crkve zatražio je dopust od četiri tjedna za potrebe vlastitoga stručnog usavršavanja. Tako se nadobudni J. S. Bach pješice uputio u četiristotinjak kilometara udaljen Lübeck na obali Sjevernog mora da bi slušao orguljskog virtuoza improvizatora i skladatelja Dietricha Buxtehudea. Kako se mjesečni dopust odužio u četveromjesečni, Bach je (vjerojatno ključno formativno razdoblje u mladosti) u pismu poslodavcu obrazložio jednostavnom rečenicom da je put toliko potrajao „radi shvaćanja bilo čega o (mojem) zanimanju“. Iz neusporedive udobnosti 21. stoljeća, gdje tisućama megabita u sekundi biramo sadržaje koje god poželimo, dolazimo do pitanja: izabiremo li zaista ono što želimo ili pretraživački algoritmi pogonjeni principima slobodnog tržišta biraju sadržaj za nas? Sofisticirani sustavi tako stvaraju iluziju izbora, a konzumenti stvaraju iluziju o samom proizvodu koji slušaju, odnosno gledaju. Tako nastaje ideja da je većina sadržaja s interneta loše kvalitete, sklepana na brzinu, isključivo sa svrhom pribavljanja količine pregleda. Srećom, nije sve tako – internet s YouTubeom kao najvećim servisom za objavu audiovizualnih uradaka sadrži nekoliko potpuno besplatnih kanala visoke umjetničke, znanstvene i novinarske kvalitete.

Marten Root / Snimio Yat Ho Tsang

Elam Rotem / Snimila Theresa Pewal

Zsolt Bognár / Snimio Kaupo Kikkas

Godine 1921. osnovan je Netherlandse Bachvereiniging – Nizozemsko Bachovo udruženje s početnom idejom izvedbe Muke po Mateju u Groote Keerk u Naardenu, u drukčijem obliku od onog kakav se inače svake godine izvodio u amsterdamskom Concertgebouwu. Nakon stoljeća razvoja organizacije rađa se projekt nazvan All of Bach s ambicioznom zadaćom tjednih objava snimke jednog BWV-a iz Bachova opusa koji prati intervju s izvođačem. Trenutni vođa ansambla, nakon dugogodišnjeg ravnanja Josa van Veldhovena, japanski je violinist Shunske Sato. Njegove karizmatične i suvremene interpretacije prikazuju Bachovu glazbu u njenom maksimalnom ekspresivnom potencijalu, pogotovo u djelima za violinu solo. Istaknuo bih zapise Dvoglasnih invencija izvedenih od početnika i učenika čembala, 6 suita za violončelo solo, od kojih je izvedba 2. suite Steuarta Pincombea dosegla brojku od 4,6 milijuna pregleda i naravno, Bachovih velikih sakralnih djela. Ovom elitnom, no ne i elitističkom krugu glazbenika pridružio se i naš violinist Bojan Čičić, snimivši dvije violinske sonate s čembalistom Stevenom Devinom.

*

Zamolio sam flautista Martena Roota, stalnoga člana ansambla i izvršnog odbora udruženja da odgovori na nekoliko pitanja.

Koncertna je publika Nizozemskoga Bachova udruženja i fizički prisutna i virtualna. Je li činjenica da bilo tko u svijetu može pratiti vaše koncerte i da oni ostaju trajno zapisani promijenilo vaš osobni pristup?

Baš i nije, unatoč tome što većina ljudi ne zna da je 90 posto „snimke“ uživo i posebna se snimanja organiziraju u trajanju od pola do jednog sata samo za vidljive propuste tijekom izvedbe. Dok sam bio u umjetničkom vijeću, odvažili smo se na takvo što s odlukom da se na zapisima koncerata mora osjetiti živa i vidljiva interakcija publike i izvođača. Iskreno, u realnosti, stres koji se pojavljuje u takvim prilikama ne može se usporediti s onim običnoga koncerta.

Po vašem mišljenju, zašto je All of Bach važan kao projekt?

Kad smo se prije mnogo godina odlučili na ovaj golemi pothvat, NBU je bio suzdržan, no podupro ga je pod uvjetom da se većina financiranja osigura unaprijed. To se pokazalo vrlo teškim jer smo htjeli da sve funkcionira s neutralnim troškovima s idejom zarade, nasuprot mogućem bankrotu. To se pak pokazalo neostvarivim, jer se u toj formi nije uspjelo privući privatne i korporativne sponzore. U trenutku kad smo odlučili ponuditi Bachovu glazbu besplatno cijelom svijetu, sponzorstva su ubrzo uslijedila, što me dovodi do odgovora: čini me jako sretnim što možemo svima ponuditi da uživaju u Bachovoj glazbi, baš kao što i mi svakodnevno uživamo u njoj.

Bi li sve ovo imalo smisla bez YouTubea?

Da, jer smo u početku sve objavljivali na servisu Vimeo i na našoj mrežnoj stranici, što se već kao takvo pokazalo uspješnim. No od trenutka kad smo se prebacili na YouTube, broj publike jako se povećao i reakcije sada stižu doslovce iz cijeloga svijeta.

*

Early Music Sources kreacija je pojedinca vrijedna svakog divljenja, kako sa znanstvenog tako i s umjetničkog gledišta. Izraelski skladatelj, muzikolog, pjevač i čembalist Elam Rotem već sedmu godinu zaredom objavljuje predavanja o glazbenim praksama od 15. do ranog 20. stoljeća. Videa su sastavljena od analiza pomno biranih povijesnih izvora poput partitura, traktata i drugih zapisa, duhovitih i sugestivnih animacija te vrhunskih izvedbi njegova ansambla I profeti della quinta, raznih gostiju i njega sama. Sadržaj koji je Rotem sa svojim pomagačima baziranim u Baselu stvorio u tom razdoblju može slobodno postati kolegij na čuvenoj Schola Cantorum, gdje je i sam studirao. Autor prilazi ideji povijesno obaviještene izvođačke prakse s kritičkog stajališta, ne uzimajući ništa zdravo za gotovo i sa svjesnošću o realitetu suvremene percepcije prema ponekad „jasnom povijesnom dokazu“. On se također vrlo rado odazvao mojem pozivu dajući asketski skromne odgovore na postavljena pitanja.

Multiinstrumentalist ste, skladatelj, mu­zi­kolog. Nalikuje li vam to na primjere nekih povijesnih polihistora ili se radi o suvremenom fenomenu gdje je glazbenik danas prisiljen iskoristiti sve svoje talente u sve više kompetitivnoj okolini?

O tome uopće ne razmišljam, samo se bavim svime onim što želim. Smatram da su ljudi u prošlosti, kao i danas, težili ostvarivanju vlastitih ciljeva sa svim talentima koje su posjedovali.

Je li vam formalno obrazovanje omogućilo da se bavite onim što vam je strast, ili vas goni unutarnja samoukost?

Smatram da svako pravo učenje student obavlja sam. Edukacija daje samo smjer i ideju, koja vam omogućuje da opet sve to uradite sami.

Može li se zaraditi za život od YouTubea?

„Zaraditi za život“ ovisi o osobnim životnim ambicijama. U mom slučaju, s kanalom Early Music Sources te koncertnim nastupima, mogu si omogućiti svoj jednostavni životni stil.

Bi li sve bilo moguće bez donacijskih platformi kao što je Patreon?

U mom slučaju, Patreon je glavno mjesto gdje ljudi mogu poduprijeti moj kanal. Early Music Sources nema dovoljno pregleda da bi se njegovom monetizacijom ostvario dostatan prihod.

Koliko traje sam proces kreiranja jednog videa, od istraživanja, pisanja sinopsisa, snimanja, postprodukcije?

Duljina produkcije je različita, ovisno o suradnji s drugim istraživačima i snimanju glazbenih primjera s kolegama, od čega pisanje scenarija uzima najviše vremena. Ako je riječ o jednostavnoj temi, npr. analizi nekog djela za čembalo o čemu mnogo znam, priprema traje oko tjedan dana, dok je npr. za emisiju o kastratima istraživanje trajalo mjesecima. Dva do tri sata uzme narativni audio, još dva do četiri dana animacije, plus još nekoliko sati za titlove i uvodnu špicu.

*

Living The Classical Life autora Zsolta Bognára serijal je intervjua s najvećim umjetnicima današnjice, vrlo različit od čestih generičkih novinarskih uradaka koji donose nerealnu i idealiziranu sliku o životu glazbenika. U razgovorima su se tako tijekom osam godina našla imena poput Yuje Wang, Joshue Bella, Danila Trifonova i drugih suvremenih interpreta. Bognár se ne ustručava pitati svoje sugovornike kako se nose s tremom, raznim pritiscima industrije, kako gledaju na uspjeh i neuspjehe u karijeri i sl. Umjetnici dijele svoja dragocjena iskustva, savjete iz perspektive prve ruke i druge istine koje obilježavaju našu struku, približavajući i demistificirajući njezin fenomen široj i profesionalnoj publici. Jedan je od zanimljivih intervjua onaj s klarinetistom i skladateljem Jörgom Widmannom, koji se na početku predstavlja kao „glazbenik i kao ljudsko biće“. Na Bognárovo pitanje o ljepoti u glazbi i zašto se uopće bavimo njome u ovim teškim vremenima, Widmann odgovara da se trebamo baviti još i više, ali ne u svrhu eskapizma. Kaže da njegova djela odražavaju suvremeni svijet povlačeći paralelu s Mozartom, čije je glazba lijepa jer je u stalnoj opasnosti od disonance, koja i sama sadrži ljepotu. Taj intervju trenutno ima 5886 pregleda, dok onaj s Yujom Wang bilježi pola milijuna.

Navedena tri primjera pokazuju da čovjek oduvijek traži relevantno mjesto gdje se može kreativno izraziti i, u slučaju glazbe, virtualni se prostor pridružuje fizičkom, poput crkve, kazališta ili koncertne dvorane. Naravno, ovdje analogno i digitalno nisu u konfliktu već se kvalitetno nadopunjuju ne mijenjajući paradigmu klasične glazbe. Digitalizacija analognih zapisa iz prošlosti i njihove suvremene inačice u razvijenom su svijetu dosegnule razinu dostupnosti koja se mjeri u nekoliko klikova, dakako ne uvijek besplatno, stvarajući demokratizaciju sadržaja koja često koketira s anarhijom. Nadalje, svatko može kreirati i objaviti sadržaj te odgovornost leži isključivo na moralu, odnosno ukusu autora. Dolazimo tako do problema pristupačnosti kvalitetnim sadržajima, povrh svega radi opće hiperprodukcije, čime pronalazak onih pravih uvjetuje određena vještina kao i ukus samih pretražitelja. Svijetle točke u općoj konfuziji primjeri su plemenitog altruizma pojedinaca i organizacija uz činjenicu da unatoč svim suvremenim pomagalima netko uvijek mora učiniti podvig usporediv sa spomenutom anegdotom iz Bachovih mladenačkih dana. Možda se ipak ništa nije promijenilo.