Ulaganjem u umjetnost protiv kulture otkazivanja

Okrugli stol o obrazovnoj ulozi umjetnosti održan je 5. rujna u Bačva Pubu u Rijeci, u organizaciji Katedre za estetiku Filozofskog fakulteta u Rijeci i Hrvatskoga društva za analitičku filozofiju, a u suradnji s projektima popularizacije znanosti Opatija Coffeehouse Debates i RiPhil. Iako će se gotovo svi složiti da umjetnost, bilo da je riječ o književnosti, glazbi ili nekom od vizualnih ili performativnih oblika umjetnosti, može imati pozitivan učinak u odgoju i obrazovanju, izostat će konsenzus o prirodi tog učinka, kao i o stupnju u kojem umjetnost unapređuje odgoj i obrazovanje. Odgajatelji i nastavnici, kao i roditelji i skrbnici, mogu zbog toga biti u nedoumici prilikom izbora i planiranja odgojno-obrazovnih metoda, baš kao i tvorci obrazovnih javnih politika u planiranju nastavnog plana i procesa te u oblikovanju njegova sadržaja.

James MacAllister (Sveučilište Birmingham) rekao je da umjetnost posebno dobro njeguje etički senzibilitet pojedinca, omogućujući mu na taj način potpuniji suživot u zajednici / Izvor Pixabay

Cilj je okruglog stola stoga bio propitati koju ulogu različiti oblici umjetnosti imaju ili bi trebali imati na svim razinama odgoja i obrazovanja te istražiti prinos umjetnosti ciljevima obrazovanja, ali i društvenoj pravednosti i političkoj stabilnosti. Razgovaralo se i o negativnim učincima umjetnosti, razvoju kulture otkazivanja i nemoralnim umjetnicima, uz poseban naglasak na društvene mreže kao prostor (ne)etičkog djelovanja. Od posebna je interesa propitati status umjetnosti u odnosu na STEM-područja s jedne strane i s obzirom na razvoj umjetne inteligencije s druge, s namjerom da se ukaže na neotuđivu vrijednost umjetnosti i humanistike, kao i važnost ulaganja u umjetničko i humanističko obrazovanje.

Gosti okruglog stola bili su profesori i istraživači s poznatih sveučilišta u Ujedinjenom Kraljevstvu: Laura D’Olimpio (Sveučilište Birmingham), James MacAllister (Sveučilište Edinburgh) i Murray Smith (Sveučilište Kent). Okrugli je stol otvorila i njegove ciljeve obrazložila moderatorica, Iris Vidmar Jovanović s riječkog Odsjeka za filozofiju. Gotovo jednoglasno gosti su se složili da je umjetnost jedan od središnjih aspekata dobra života i izvor višeslojnih estetskih, kognitivnih i etičkih dobrobiti, uključujući razvoj empatije i razumijevanja, unapređenje moralnog promišljanja te kreativnog i kritičkog razmišljanja, razvijanje sposobnosti za interdisciplinarno učenje i za percipiranje i promišljanje umjetničke vrijednosti djela i svijeta oko nas. Istaknuli su i da nam umjetnost omogućuje bavljenje aktualnim društvenim i političkim pitanjima, a mnogima pomaže u uklanjanju stresa i u unapređenju kvalitete života. Kao velik obrazovni problem gosti su istaknuli neopravdano ignoriranje nastavnih sadržaja posvećenih umjetnosti u suvremenom školskom sustavu, ukidanje odjela i financiranja na sveučilištima.

Laura D’Olimpio, autorica knjige Nužnost estetskog obrazovanja, istaknula je da je jedna od najvećih blagodati umjetnosti pokazivanje pojedincima kako izaći iz sigurne zone. Izlaganje novim iskustvima i izazovima, čak i kada ih doživljavamo posredno, putem umjetničkih djela, pomaže nam da postanemo kreativna osoba, što nam pak pomaže da napredujemo u raznim aspektima privatnog i poslovnog života. Umjetnost nam omogućuje da postanemo pažljiviji slušatelji i da s više empatije pristupimo problemima drugih ljudi. James MacAllister dodao je da umjetnost posebno dobro njeguje etički senzibilitet pojedinca, omogućujući mu na taj način potpuniji suživot u zajednici. Teoretičar filma i filozof Murray Smith istaknuo je da površan (zabavno-hedonistički) pristup umjetnosti koji mnogi prakticiraju u slobodno vrijeme onemogućuje pojedincu da razvije kreativnost i da je ugradi u način na koji pristupa životnim izazovima, zbog čega je od velike važnosti da se u obrazovnom sustavu pristupa ozbiljnim i kvalitetnim umjetničkim djelima.

Gosti su izrazili zabrinutost zbog rastuće kulture otkazivanja. Dobro je što pojedina djela i pojedini umjetnici potiču kontroverzne teme i time omogućuju razvoj svijesti i javni diskurs o stvarima o kojima se možda ne bi govorilo. Uništavanje djela ili njihova izolacija iz javne domene nikako nije prikladan odgovor na navodne nemoralne segmente djela ili onih koji su ih stvorili. Štoviše, upravo takav odbacivalački stav upućuje koliko smo kao društvo nekritički, nepromišljeni i skloni pogrešnim zaključcima.