Trodnevni festival u čast Zvonimira Torjanca

Na inicijativu Ogranka Matice hrvatske u Donjem Miholjcu pokrenut je festival posvećen velikom glumcu i dragom Donjomiholjčaninu Zvonimiru Torjancu. Začetak potrebe da ime Torjanac ne nestane s miholjačkih obzora bio je 2022, kada je održana prva tribina koja je za temu imala život i djelo legende hrvatskoga glumišta. Tom je prilikom Ivan Trojan, dekan Filozofskog fakulteta u Osijeku, a ujedno predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Osijeku, održao predavanje. Ove godine pokrenut je trodnevni kazališni festival od 13. do 15. rujna.

Marko Torjanac i Natalija Đorđević u predstavi Tko je ovdje lud?

Zvonimir Torjanac rođen je 14. rujna 1930. u Donjem Miholjcu. Imao je karakteristični razvojni put u stvaranju svoje glumačke profesije. Započeo je u svom mjestu u amaterskom kazalištu da bi nakon preseljenja u Zagreb 1949. upisao Studij za glumu i režiju. Kao i mnogi glumci toga vremena, glumio je i radio u različitim kazališnim ansamblima i kućama (Kerempuh, Histrioni…), različitim mjestima da bi od 1983. postao član Drame HNK-a do umirovljenja. Preminuo je 9. rujna 2014. u Zagrebu.

Prvi dan Kazališnog festivala Zvonimira Torjanca započeo je u gotovo popunjenoj kinodvorani 13. rujna lutkarskom predstavom za djecu Okom oko oka varaždinskog HNK-a. Autorica predstave je Vesna Kosec-Torjanac, a režiju potpisuje Dubravko Torjanac. U četrdesetak minuta lutkarske predstave mlada publika pratila je univerzalnu priču o važnosti suradnje, povjerenja, ali i prijateljstva koje se postupno gradi na tim osobitostima. Lutkari Nikša i Filip Eldan s lakoćom su prenijeli, služeći se ginjolima, što se događa kada u trenutku nezadovoljstva odlučimo nešto promijeniti i iznova sve izgraditi. Nakon što lutke otjeraju svoga animatora, doslovno ga raznijevši, spajaju dijelove glave i dijelove tijela kako bi stvorile novog voditelja. Iz staroga kaputa pojavljuju su dijelovi te pričaju priču o sebi te na kraju zaključuju da suradnjom mogu stvoriti nešto novo. Interakcija djece s glumcima-lutkarima jasno je pokazala da je predstava pronašla publiku.

Festival je službeno otvoren 14. rujna, na rođendan Zvonimira Torjanca. Ispunjena do posljednjeg mjesta, „stara dama“ kinodvorana Osvit bila je mjesto gdje se nakon dužeg vremena okupio velik broj Miholjčana odajući poštovanje dragom sugrađaninu. Posjetitelje je pozdravila tajnica Ogranka Matice hrvatske Marija Rašić, a zatim je s mnogo emocija i sjećanja na svog oca govorio Marko Torjanac prisjećajući se svog djetinjstva. Naglasio je da je njegov otac, gdje god je to bilo moguće, govorio o svom gradu stvarajući „kulturne mostove“. Predsjednik Ogranka Ivan Vlahović, kao inicijator, govorio je o važnosti i začetku Festivala. Posjetitelje su pozdravili i Melia Vidaković iz TZ-a te gradonačelnik Goran Aladić, koji su financijski potpomogli cijeli projekt.

Program se nastavio crnom komedijom Tko je ovdje lud? u kojoj šest likova traži svoje putove do sreće. Sudbine likova i njihovih psihoterapeuta isprepleću se u klinici simboličnog imena Eden. Predstavu izvrsnim transformacijama na relaciji pacijent – psihoterapeutkinja / pacijentica – psihoterapeut nosili su glumci Natalija Đorđević i Marko Torjanac, koji je ujedno scenograf i režiser.

Festival je zatvoren u velikoj dvorani Dvorca Mailath 15. rujna monodramom Ispit savjesti Roberta Kurbaše, nastaloj na fragmentima pjesničkog i proznog stvaralaštva Tina Ujevića. Kazališni i televizijski glumac Robert Kurbaša „ispitivao je savjest“, otvarajući mnoga pitanja o čovjeku, njegovim unutarnjim strahovima, strastima, promišljanjima o vrijednosti i značenju života, prijateljstva i ljubavi. Okosnica same monodrame je Ujevićev esej Ispit savjesti nastao u Zagrebu 1919. Publika je mogla čuti i mnoge svevremene Tinove stihove koji su presijecali Kurbašine monologe. Govorila ih je Jelena Bosančić, a autor glazbe je Miki Nopling. Kao što je i sam glumac u neformalnom druženju s publikom rekao, „to je prikaz jedne noći u kojoj pjesnik preispituje svoju savjest, vodi bitke sam sa sobom“. Kurbašin odličan scenski nastup oduševio je donjomiholjačku publiku, koja je to znala naglasiti dužim pljeskom na kraju izvedbe.

Kazališni festival nastao je kao odraz potrebe da se ne zaboravi veliko ime hrvatskoga glumišta, ali i kao izraz entuzijazma i potrebe da se proširi kulturna ponuda samog mjesta. Njegova velika posjećenost i uspješnost pokazatelji su i velike želje građana za brojnim sličnim događanjima.

(Zrinka Jurčević)