Bezvremenost i aktualnost lutke

Siguran vjesnik kasnoljetno-ranojesenskog početka sezone u Zagrebu je Međunarodni festival kazališta lutaka. Poznat po efektnom, lako pamtljivu akronimu PIF (od esperantskog Pupteatra internacia festivalo, osnovali su ga, naime, esperantisti), u svom 56. godištu PIF se drži jasnih, u osnovi jednostavnih programskih načela. Dovoditi najbolje lutkarske predstave, o čemu revno brine Livija Kroflin, dugogodišnja urednica službenog programa, organizirati susrete lutkara, izložbe, promocije novih lutkarskih izdanja. No možda je i najvažnije da se PIF trudi sustavno pokazivati da lutkarske predstave nisu samo zanatske igre za djecu napravljene rutinerski, uvijek po istom, prokušanom modelu, već bezgraničan prostor kreacije i umijeća koji može iznjedriti predstave za sve skupine publike.

Prizor iz predstave Putovanje dobrog Hansa Böhma Europom, nagrađene Grand Prixom Milan Čečuk 56. PIF-a / Snimio Ivan Špoljarec

Od astronauta do žira

Viđene predstave 56. PIF-a potvrđuju navedena programska načela, naravno uz razlike u pristupima, pa stoga i kvaliteti pojedinih naslova. Festival je otvoren (15. rujna) predstavom Sam južnokorejskog izvođača koji nastupa pod imenom Bubble Dragon, dok mu je pravo ime Yong Shin. Riječ je o autorskom komadu u kojem najvažniju ulogu igraju mjehurići od sapunice različitih veličina. Od minijaturnih, do vrlo velikih, Yong Shin ih napuhuje vješto, spretno i vizualno dojmljivo, istovremeno kombinirajući njihovu vizualnost s lutkom astronauta i povremenim slikama kreiranima tehnikama kazališta sjena. Lijepa je i usklađena i glazba, no ono što u predstavi ostaje dvojbeno jest dramaturgija. Naime, da nije opisa u programskoj knjižici, gdje piše kako „godine 2025. Sam kreće prema Zemlji tražeći novu nadu za planet“ te se spominje ekološki moment kao inspiracija za predstavu, teško bi, samo na temelju viđenog, bilo razaznati o čemu je Sam zapravo. Naime, predstava ostavlja dojam niza prizora čija je poveznica, osim okvira s astronautom, vrlo labava, prijelazi nejasni i nedovoljno motivirani, a brzo se javlja i osjećaj zamora ponavljanjem, uzrokovana činjenicom da su svi prizori, iako vizualno zanimljivi i spretno oblikovani, nalik jedan na drugi.

Tajna malog žira predstava je Kazališta lutaka Maribor, igrana drugog dana festivala (16. rujna). Na hrastu u šumi raste žir, a ispod njega okupljaju se šumske životinje (vjeverica, srnjak, vepar, žuna) te nastaje nadmetanje oko toga komu će od njih žir pripasti. Kada žir odjednom netragom nestane, nastaje zbunjenost, koja raste sve do zanimljive varijacije na temu poznate kreacionističke doskočice – što je bilo prije, žir ili hrast? Autorica teksta Saša Eržen kreirala je pomalo uvrnut, zabavan šumski whodunnit, u što se odlično uklopila glazba Vaska Atanasovskog, osobito važna s obzirom na strukturu predstave, koja svakoj životinji dodjeljuje njezin song. Režija Silvana Omerzua sigurna je, dobro vodi predstavu i uspijeva izbjeći osjećaj zamora, unatoč strukturi koja se, u biti, svodi na ponavljanja sličnih motiva, što se uglavnom ostvaruje dobrom karakterizacijom životinja. Redatelj i Žiga Lebar autori su i lutaka i scenografije, kreiranih pomalo suzdržano, ali vizualno čisto i skladno. Na izvedbi u sklopu PIF-a mariborski su lutkari pokazali i vještu razinu zanata, animirajući lutke gotovo bez pogrešaka.

Sudeten Švejk
i epski junak

Srednjoeuropska iskustva dječaka koji govori i njemački i češki te u predvečerje Drugoga svjetskog rata odrasta u zapadnoj Češkoj, taman negdje oko granice koja se pomaknula okupacijom Sudeta, da bi se zatim našao u središtu ratnih zbivanja, tema su predstave Putovanje dobrog Hansa Böhma Europom. U produkciji Kazališta Alfa iz češkog Plzeňa, predstava je na PIF-u gostovala 17. rujna. U vrijeme kada nacionalno opredjeljivanje postaje nužna točka razgraničenja, često i između života i smrti, a svakako odbijanja i prihvaćanja, Hans Böhm je dječak bez izražene nacionalnosti, postajući tako odbačen od svih – za Čehe Nijemac, za Nijemce čudan „Polučeh“. U školi mu se rugaju zbog načina na koji izgovara vlastito ime, primoran je otići u kamp Hitlerjugenda, gdje se na njemu iživljavaju sadistički voditelji, na kraju je mobiliziran i za rat na strani Njemačke, znanje češkog spašava ga od sigurne smrti pred puškama Crvene armije. Poslije rata bježi u Poljsku, odakle ga protjeruju u Češku, a ni tamo više nije poželjan kao Nijemac. Ovaj, kako ga vrlo precizno naziva programska knjižica, „Sudeten Švejk“ postaje tako simbol pogubnosti srednjoeuropskih nacionalizama koji nemaju milosti prema onima koji se ne uklapaju u njihove kategorije.

Lutke su u ovoj predstavi oblikovane robusno (oblikovatelj i scenograf Karel Czech), što djeluje ispravno s obzirom na kontekst dramske radnje i interakciju s glumcima-animatorima, ali i različitim efektima koji dočaravaju ratna zbivanja (bombardiranje, bunkeri, pucanje). U sveopćoj tutnjavi ljudske i nacionalističke sklonosti ratu i nasilju povremeno se nad bunkerima i ruševinama pojavljuje tek bijeli jelen, kao simbol mitske nepatvorenosti. Redatelj Tomsa Legierski i ansambl kreirali su osobit, tako blizak, a tako turoban svijet, koji jasno smješten na lenti povijesti, danas, kada je rat, izazvan sličnim nacionalističkim odbacivanjima i mitomanijama, ponovno tako blizu srednje Europe, djeluje bolno aktualno. Putovanje dobroga Hansa Böhma Europom izvrsna je, tematski, dramaturški i izvedbeno vrlo promišljena i dorađena predstava, kojoj je zasluženo dodijeljena glavna nagrada ovogodišnjega PIF-a, Grand Prix Milan Čečuk.

Medeja i Jazon, zaljubljeni čarobnica i vođa Argonauta, poznati su likovi iz starogrčke mitologije, mnogo puta interpretirani u umjetnosti. Jazonovo putovanje s ciljem povratka zlatnog runa, koje se uspješno završava uz Medejinu pomoć, pojavljuje se kao tema u Epu o Argonautima i Euripidovoj tragediji Medeja, koji su poslužili kao tekstualni predlošci predstavi Metamorfoze Kazališta mladih Novi Sad, koja je na PIF-u gostovala 18. rujna. Autor i redatelj Saša Latinović kreirao je neku vrstu lutkarske poetske drame, u kojoj je radnja potisnuta duboko u sporedni plan, dok u glavnom ostaju prizori igre lutkara predmetima, osobito užadi, uz bitnu ulogu glazbe i svjetla. Iako je to zanimljivo zamišljeno, ep je ipak u osnovi pripovjedna forma, što se ovdje uvelike izgubilo i tako predstavu učinilo ponešto nejasnom i izgubljenom u uspostavljanju komunikacije s gledateljima.

Medvjed plemenitiji od čovjeka

Ne draži medvjeda izraelskog kazališta The Key (izvedena 19. rujna) ponešto je staromodna (što nikako ne znači i – loša, upravo suprotno) predstava o cirkuskom medvjedu Maxu, koji je miran i poslušan sve do trenutka kada Harvey, njegov timaritelj i artist s kojim zajedno nastupa, u pijanom bijesu ne napadne Tinu, majmunicu-trapezisticu. Ljutit, Max se odluči osvetiti Harveyju te sve završava rezignirano, podsjećajući da je gubitak često bliži od nade. Autori predstave i lutaka, ujedno i animatori Dikla Katz i Ari Zlicha, stvaraju, uglavnom neverbalno, precizne odnose, dotjerane karakterizacije te se, uz nepogrešivu animaciju, pred publikom odvija punokrvna lutkarska tragedija.

Uz ovdje spomenute, 56. PIF donio je još niz predstava i popratnih programa (primjerice zanimljivu, ali ne najbolje postavljenu i lociranu izložbu poznate slovenske kreatorice lutaka Agate Freyer) te potvrdio da lutka, osim što je bezvremenska, može itekako proniknuti u bolne, neuralgične točke suvremenosti svih generacija.