Američke žene u jazzu

U Sjedinjenim Državama kao i u brojnim zapadnoeuropskim zemljama postoji obilna i iscrpna literatura o jazz-glazbenicima tih država. Postoje knjige tipa Who is Who In Jazz i brojni časopisi posvećeni jazzu, od kojih se brojni američki pa i europski mogu pohvaliti dugovječnošću. No svi su oni posvećeni uglavnom jazz-glazbenicima muškarcima, dok su dame vrlo rijetko ili nisu nikada samostalno apostrofirane. Tu je nepravdu pokušala još početkom osamdesetih godina ispraviti autorica Sally Placksin napisavši knjigu na 332 stranice American Women In Jazz i posvetivši je svim ženama koje su u američkom jazzu do kraja prošlog stoljeća nešto značile.

U izdanju Putnam Adult, 1982.

Spisateljica se tu nije poput brojnih muških autora raznih enciklopedija držala pisanja na način Tko je tko, već je knjigu koncipirala drukčije, posvetivši pozornost svakoj glazbenici, vokalistici ili instrumentalistici, za koju je smatrala da je nešto važno pridonijela američkom jazzu od početka do kraja prošlog stoljeća. Tako bismo doista impozantnom popisu – koji u nužnoj diskografiji ne navodi baš precizno djela velikanki vokalnoga jazza Billie Holiday, Elle Fitzgerald te napose Sare Vaughan, koje dobro poznajemo – mogli dodati samo još imena suvremenijih, pijanistice Alice Coltrane. aranžerice i bendliderice Marie Schneider, bubnjarice Terri Lee Carington, kontrabasistice i vokalistice Esperanze Spaulding, violinistice Regine Carter te eventualno i na američkoj jazz-sceni već „vječne“ Japanke, naturalizirane Amerikanke, pijanistice i skladateljice Toshiko Akyoshi. Pri kraju knjige American Women In Jazz autorica u pet nastavaka sažima biografije američkih džezistica prema razdobljima kojih se držala i u tekstu.

U tom tekstu autorica je „dame u američkom jazzu“ i njihovo djelovanje podijelila po desetljećima prošlog stoljeća započevši s dvadesetim i završivši sa sedamdesetim godinama. U svakom je od tih tekstova nastojala obraditi uglavnom sve relevantne vokalistice i instrumentalistice koje su djelovale u američkom jazzu.

Tako u prvom desetljeću precizno upoznajemo niz relevantnih blues-pjevačica, primjerice Ma Rainey, Idu Cox, Mamie Smith, Victoriju Spivey, Albertu Hunter i druge, da bi taj niz završio pijanisticom, aranžericom i skladateljicom Carlom Bley. U spomenutim tekstovima čitamo tako o nama poznatim damama poput pijanistice i prve supruge Louisa Armstronga Lilian Harding, pijanistica Patty Bown, Hazel Scott, Dorothy Donegan, Mary Lou Williams i JoAnne Bracken, trombonistici Melbi Liston, koja je kao članica big banda Dizzyja Gillespieja nastupila i u Zagrebu, potom vokalisticama Dini Washington i Sheili Jordan, saksofonisticama Jane Ira Bloom i Vi Redd i drugima.

Pri pisanju knjige o damama američkog jazza autorica se služila brojnom u indeksu navedenom literaturom, pa tako i ova knjiga sudi među relevantna djela američke literature posvećene američkom jazzu.