Vrijednosni orijentir u hrvatskoj kulturi

U trideset godina kontinuiranog izlaženja novoga Vijenca, što ga je 1993. potaknuo tadašnji Matičin predsjednik Vlado Gotovac, komprimirano je više od stoljeća i pol iskustva, stvaralačkih postignuća i brižnoga uredničkog rada.

Otkako su ga 1869. zajednički pokrenuli mlada Matica ilirska i tek osnovana Akademija znanosti i umjetnosti, Vijenac je ubrzo preuzeo stožernu ulogu u razvoju hrvatske kulture, društva pa i države te se s pravom ubraja među najuglednije i najutjecajnije hrvatske kulturne inicijative.

Među najzvučnijim imenima hrvatske kulture i javnoga života koja su se izmjenjivala na uredničkome mjestu posebno se ističe August Šenoa, čije proročanske riječi da se povijest novije hrvatske književnosti više neće moći pisati bez osvrta na ulogu Vijenca jasno se čuju i danas. Pod njegovim agilnim vodstvom Vijenac se otvara suradnicima najrazličitijih profila i svjetonazora, postaje mjesto dijaloga i uljuđene rasprave te u pravom smislu riječi oblikuje hrvatski književni kanon i nacionalno osviještenu građansku kulturu. Zanimljivo je i koliko su poteškoće s kojima se Šenoa neumorno suočavao tijekom svoga uredničkog djelovanja – kratki rokovi, potraga za dobrim prilozima, pritisci iz tiskara, nedovoljna sredstva – nalik onima s kojima se moraju nositi i suvremena uredništva.

Povijest Vijenca duga je i burna. No unatoč kraćim ili duljim prekidima u izlaženju, uredništva i suradnici uvijek bi uspijevali ponovno pokrenuti list. Bilo je i olovnih godina šutnje u vrijeme koje je bilo izrazito nesklono kritičkom izražavanju, identitetskim promišljanjima i širenju umjetničke slobode.

Više od 150 godina javnoga djelovanja obvezuje, a obvezuju i godine šutnje. Obvezuju uredništvo tridesetogodišnjeg obnovljenog Vijenca da promiče temeljne vrijednosti koje su artikulirali prvi urednici: otvorenost prema različitim mišljenjima i stavovima, argumentiranu raspravu, tolerantnu uređivačku politiku koja će poticati komentiranje, recenziranje i kritičko vrednovanje kulturnih događanja. Objavljujući tekstove hrvatskih književnika, donoseći kvalitetne prijevode, feljtone, polemike i druge sadržaje primjerene aktualnome trenutku, Vijenac će i dalje biti barometar i vrijednosni orijentir u hrvatskoj kulturi.

Svjedoci smo radikalne promjene u tiskanim medijima, bilježimo pojavu novih žurnalističkih formata i digitalnih komunikacijskih medija. Svjesni smo nesmiljenog ubrzavanja životnog tempa, korjenitih promjena u načinu recepcije informacija i sadržaja. No jednako tako vidimo da unatoč promjeni komunikacijskih paradigmi koje slijede digitalne trendove u hrvatskoj javnosti postoji potreba za vijestima iz kulture, umjetničkim kritikama, osvrtima, polemikama i razgovorima s umjetnicima koji oblikuju i zrcale našu suvremenu zbilju.

Uvjerena sam da će urednici i suradnici Vijenca ispuniti ta očekivanja javnosti objektivnim i profesionalnim pristupom, primjerenim načinom obrade i prezentacije kulturnih sadržaja kako bi ostali atraktivni i današnjem digitalnom naraštaju.

Čestitam urednicima, autorima i svim suradnicima Vijenca, kao i svim matičarima na tridesetoj obljetnici izlaženja novoga Vijenca, ovaj put i u novom vizualnom izdanju.