Vijenac ne zaboravlja „provinciju“

Izlaženje obljetničkog broja Vijenca važan je događaj u povijesti i sadašnjosti hrvatske kulture. U razvoju hrvatske kulture, umjetnosti, znanosti, ali i hrvatskog društva i hrvatske državnosti Vijenac je odigrao važnu ulogu.

U vremenu kada tiskana novinska izdanja uzmiču pred novim medijskim formatima, a kulturne rubrike dnevnih listova nestaju ili se pretvaraju u klanovske i ideološki obojene podliske, Vijenac je u neku ruku „posljednji Mohikanac“, svojevrsni svjetionik hrvatske kulture. U Vijencu možete pročitati objektivne i dobronamjerne osvrte na sva važna događanja iz svijeta umjetnosti (književnost, kazalište, glazba, likovna umjetnost, film), tekstove vrsnih kolumnista i prisjetiti se povijesnih i kulturnih obljetnica.

Kao dramatičar i publicist izražavam iskrenu zahvalnost Vijencu što je minula tri desetljeća sustavno pratio izvedbe mojih kazališnih djela i objavljivanje mojih knjiga, a uz vrsne kritičke prikaze (Marija Grgičević, Mira Muhoberac, Andrija Tunjić, Igor Tretinjak) naročito se rado sjećam niza meni važnih i dragih intervjua (Andrija Tunjić, Mira Muhoberac).

Posebno sam ponosan i sretan što sam u nekoliko navrata bio i suradnik Vijenca (npr. in memoriam Vladi Štefančiću i Zlatku Cici Kranjčaru).

Kao članu jednog od najaktivnijih i najbrojnijih Matičinih ogranaka (OMH Jastrebarsko) drago mi je da svehrvatski, europski i svjetski časopis Vijenac ne zaboravlja hrvatsku kulturnu bazu i takozvanu „provinciju“. Koristim priliku da i ovim putem uputim želju mnogobrojnih članova Matice da ogranci u Vijencu dobiju koju stranicu više.

Mojem i našem Vijencu želim sretnu i uspješnu budućnost te obilje Božjeg blagoslova!