Pokretač vječnog nastajanja

Smješteno na vršini ponad uvale Radonja, uz brdo Sv. Nikola s istoimenom starohrvatskom crkvicom, prelijepo kameno mjesto Selca najveće je naselje na istočnom dijelu otoka Brača s današnjih 500 žitelja, dok je nekoć brojilo gotovo 3000 stanovnika. Bogate povijesti odražene i u ostavštini mnogih istaknutih mještana – kako lokalnih tako i doseljenika – kamenoklesara, zemljoposjednika i intelektualaca, koji su studirali u Beču, Grazu, Pragu i Padovi, poput braće Didolić i Ostojić, koji su već 1877. utemeljili ogranak Matice hrvatske za otok Brač, slovačkog liječnika i književnika Mateja Bencura alias Martina Kukučina te dr. Vojtjeha Bride, čija je kći Marija Brida (rođena prije 111 godina u Selcima) bila i ostala najvažnija hrvatska filozofkinja slobode, jednako važna kao i njezin mještanin, dominikanac Hijacint Bošković, poznat po svojoj ranoj osudi zla nacizma i fašizma.

Sudionici ovogodišnje manifestacije

U današnje vrijeme – posljednje 33 godine – Selca su meka i pozornica pjesnika svih hrvatskih idioma koji sudjeluju na jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što, koju je, usuprot agresiji na Hrvatsku, 1991. utemeljio rođeni Selčanin, pjesnik, liječnik i diplomat, višestruki veleposlanik – akademik Drago Štambuk.

Prva pjesnička smotra Croatia rediviva održana je na Veliku subotu 30. ožujka 1991, uoči Krvavog Uskrsa, u mjesnoj dvorani, dok su potom odabrani nadnevci početka kolovoza upravo u spomen na paljenje Selaca i za mjesto događanja izabrana popularna selačka Pjaca, odnosno Trg Stjepana Radića, u neposrednoj blizini spaljene i nikad obnovljene Palače Štambuk, glasovitoga kamenoklesarskog bisera, nasuprot župnoj crkvi Krista Kralja.

Utemeljitelj Drago Štambuk čestita dobitniku Draženu Katunariću

Ovogodišnja palindromska, s puninom Kristovih godina, 33. Croatia rediviva održana je u znaku 80. obljetnice paljenja Selaca i okolnih mjesta – Pučišća, Pražnica, Gornjeg Humca, Bola i Novog Sela, s time da su Selca bila najteže pogođena i potpuno uništena.

Ruševine kao pratnja i patnja

Na početku, u uvodnom govoru, akademik Drago Štambuk, utemeljitelj pjesničke smotre i tvorac Zlatne formule hrvatskog jezika ča-kaj-što, koju je Ministarstvo kulture 29. studenoga 2019. proglasilo kulturnim dobrom i stavilo na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine Republike Hrvatske, svojim jedinstvenim pjesničkim jezikom i stilom kazao je: „Inke za prijelomni udes koji dijeli povijest na dvoje – na vrijeme prije i poslije udarne katastrofe – rabe naziv Pachakuti, što u izravnom prijevodu znači promjenu vremensko-prostornog obrasca. Za andski narod Pachakuti je očito bila španjolska kolonijalna invazija s podčinjavanjem i masakrima; za nas u Selcima, usporedno, Pachakuti je svakako talijansko paležno uništenje koje pretvori mjesto prepuno palača i građevinskih bisera – u ruševine. Istina – velebne ruševine.“ Pritom je dodao: „Svaki Selčanin čovjek je s povijesnom ranom u grudima i začudnim oblakom tmastog pepela u svojoj imaginaciji. Ruševine, kako ih nazivamo – mirine, bolna su nam pratnja i patnja. Vatra jest u lokalnoj povjesnici sinonim zlehudosti, no s obzirom na predmnijevano hrvatsko staroiransko podrijetlo ima i dvosmisleno obilježje kobi.“

Zapažanja akademika Štambuka podsjetila su na fragmente starogrčkoga filozofa Heraklita, koji je – između ostalog – držao da je vatra početak i kraj svega, jer je simbol vječnoga kretanja i borbe suprotnosti te pokretač vječnog nastajanja.

Za 80. obljetnicu u Selcima je nedavno dovršen Vatrogasni dom, što je Štambuk komentirao kao: „...primjereno i jungovski sinkronicitetno za visoku godišnjicu, a pod znakom svetosne vatre naših davnih predaka.“

Nakon nadahnutog i misaonog uvodnog govora o smislu povijesti i hrvatskoj jezičnoj sudbini akademika Štambuka mnogobrojnoj publici na Trgu obratili su se i općinski načelnik Ivan Marijančević, izaslanik ministrice kulture Radoslav Bužančić te iranski novi veleposlanik Saeed Khatibzadeh – čiji je govor simultano prevodila pjesnikinja Darija Žilić, prevoditeljica i promotorica poezije iranskih pjesnikinja u Hrvatskoj. Veleposlanik je rekao da je za ča-kaj-što čuo već u svojoj zemlji, istaknuvši perzijsku poeziju kao neiskazivo duhovno bogatstvo Irana, posebice Attara, Rumija i Hafeza. Ugledna lingvistica Ivana Kurtović Budja govorila je o mukotrpnom procesu koji je doveo do stavljanja Zlatne formule hrvatskoga jezika na nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine i njezinu značenju za hrvatski jezik.

Potom je slijedio uvod u smotru čitanjem Nazorove amblematske pjesme Maslina, koju je pročitao sam akademik Štambuk otkrivši potom 32. mramornu ploču na Zidu od poezije s urezanim stihovima prošlogodišnje oliveatkinje Vere Grgac:

Otec naš

kruha daj nam i denes i zutra,

griešni smo zvana i znoutra.

Pritom se eminentna pjesnikinja i teoretičarka književnosti Darija Žilić osvrnula na poeziju Vere Grgac rekavši: „Njezina je poezija važna jer je pisana u izvornom kajkavskom idiomu, u njegovoj bistranjskoj varijanti. Čuvanje autentičnosti, kajkavskih riječi, frazema, pouka, verizama, i svih zvučnih diftonga, u temelju je poslanja autorice koja istražujući jezik otkriva u njemu nove ludističke dimenzije. /.../ Poezija Vere Grgac je filozofična, ali i satirična, propedeutička, otvorena propitivanju aporija suvremenog svijeta; bavi se pozicijom zgublenih ljudi, poremećenih vrijednosti, čuvarica je vrlina i baštine koja nestaje pred očima.“

Dražun Katunarić ovogodišnji
poeta oliveatus

Prije takmenog dijela smotre Vera Grgac pročitala je nekoliko svojih novonastalih stihova, a onda je uslijedio pjesnički maraton u kojem su nastupili pjesnici iz svih triju hrvatskih jezičnih stilizacija (čakavske, kajkavske i štokavske) s naglaskom na pjesme s temom katastrofe i nesreće: Acija Alfirević, Pjero Mirić, Stanka Gjurić, Drago Štambuk, Davor Grgurić, Vladimir Tomaš, Stanko Jerčić, Sandra Hržić i Darko Rundek, Ivona Džimbeg, Stana Šćapec, Silvija Buvinić, Marina Katinić-Pleić, Jerko Rošin, Darija Žilić, Sanja Mošić, Anastazija Komljenović, Dražen Katunarić, Hrvoje Peruzović, Vlasta Vrandečić-Lebarić, Evelina Rudan i bard Luko Paljetak. Bio je to nezaboravan i ljepotan poetski slijed.

Na kraju poetskog maratona članovi prosudbenog vijeća, oliveati, Vlasta Vrandečić-Lebarić, Luko Paljetak i Drago Štambuk povukli su se kako bi odlučili o novom, 33. oliveatu ili oliveatkinji, a u stanci vijećanja publiku je svojim novijim skladbama darivao kantautor čakavsko-otočkoga vala Žan Jakopač. Drago Štambuk u ime vijećnika proglasio je poeta oliveatus – Dražena Katunarića, koji je zahvalivši na izboru pročitao svoju pjesmu Sfinga. Sljedeće godine, na 34. pjesničkoj smotri Croatia rediviva na Zidu od poezije bit će otkrivena nova mramorna ploča s njegovim uklesanim stihovima.

 Odlazeći iz Selaca po deveti put, gdje na pjesničkoj smotri Croatia rediviva sudjelujem od 2007. s prekidima, a shvaćajući apsolutnu jedinstvenost te manifestacije u svijetu, i dočitavajući stihove sa Zida od poezije – razmišljam kako je vrijeme da studenti kroatistike na sveučilištima u Hrvatskoj i diljem svijeta, skupa sa svojim profesorima i mentorima, razmotre da za svoje diplomske, magistarske i doktorske radove uzmu za temu ovu pjesničku manifestaciju i analizu stihova sa Zida od poezije.

A uoči donošenja Zakona o hrvatskom jeziku držim da bi Zlatna formula oživotvorena u praksi ove vrijedne smotre trebala biti temelj za prirodno i poželjno prožimanje svih triju hrvatskih jezičnih dionica, a na dobrobit budućnosti jedinstvenoga hrvatskog trojednoga ča-kaj-što-jezika.