Operni (ne)gala oproštaj – ka novim vjetrovima

Nakon 47 festivalskih dana i čak 79 događaja na 16 lokacija Grada, u petak je 25. kolovoza pred katedralom došao trenutak za rastanak. Ono što je trebalo biti prema tradiciji Opera Gala, intendantičin je pomoćnik za glazbu, dirigent Tomislav Fačini, prilagodio svojim specifičnim repertoarnim sklonostima. Kao šef dirigent Zbora HRT-a uobičajenom je koncertu Simfonijskog orkestra HRT-a na otvorenoj pozornici pred katedralom pridružio svoj matični ansambl, a nastup velike svjetske zvijezde zamijenio angažmanom pjevačkog četverolista domaćih perspektivnih opernih snaga. Publika i gledatelji prijenosa bili su razočarani suviše ne-opernim i ne-gala djelima, ali bio je to njegov osobni oproštaj od festivala u kojemu je šest godina uz Doru Ruždjak-Podolski kao intendanticu kreirao glazbeni program.

Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije na zatvaranju 74. Dubrovačkih ljetnih igara

Koncert smješten u trenutak kada koncerti završavaju, a ne počinju (u 22 sata!) otvorio je podulji orkestralni uvod: tri od sveukupno četiri stavka Respighijevih Rimskih pinija (bez drugih Pinija pored katakombi koje bi produljile vrijeme koncerta pred pjevani broj za više od 20 minuta). No još nije bilo vrijeme za operu; prvi je od solista nastupio kontratenor Franko Klisović kao „dječački sopran“ u drugom stavku Chichesterskih psalama Leonarda Bernsteina. Uskladivši dinamiku s pjevačima zbora i otkrivši svu ljepotu anđeoskih visina otklonio je sve sumnje u kontratenorske izražajne moći. Opera je „ušla na mala vrata” kroz zborski prizor Puccinijeve Turandot, Gira la cote!... Perchè tarda la luna?, predstavivši zbor u dramski osmišljenoj partituri na koju se bez prekida nadovezao vilinski prizor trećeg čina Verdijeve posljednje opere Falstaff. Kraljicu vila, djevojku Nanettu (Ninfe! Elfi! Silfi!), sasvim je zorno utjelovila nova solistica Zagrebačke opere, muzikalna sopranistica Darija Auguštan, uz „tkanje“ ženskih zborskih glasova. Verizam je došao na svoje u prizorima iz Mascagnijeve jednočinke Cavalleria rusticana: arijom Alfija (Il cavallo scalpita) u žustroj, preciznoj i uvjerljivoj izvedbi baritona Leona Košavića i napitnicom Turridua (Viva il vino spumeggiante) sa srčanim tenorom Rokom Radovanom i dojmljivim udjelom zbora. Taman se temperatura zraka uskladila s vrhuncem dramaturgije u Polovjeckim plesovima iz Borodinova Kneza Igora kad je nastupio antiklimaks u tugaljivoj polusatnoj kantati Kanconijer Igora Kuljerića.

Djelo koje bismo rado slušali u ranijem terminu i besprijekornoj akustici, kako je to bio slučaj prošle godine na 80. godišnjici Zbora HRT-a u Lisinskom, sada je u Dubrovniku djelovalo odveć mračno i zahtjevno za slušaoce, neprimjereno Operi Gala, premda su svi izvođači na podiju bili na visini zadatka, uz dojmljive recitacije Jelene Miholjević i Mara Martinovića. U posljednjim taktovima skladbe, nastale na temeljima prostorno-scenske priredbe Leute moj praizvedene 1978. na Dubrovačkim ljetnim igrama, ovogodišnji su umjetnici Igara složili festivalsku zastavu Libertas do iduće godine, koju će na Dubrovačkim ljetnim igrama sa svojim timom osmišljavati nova intendantica, pijanistica Martina Filjak uz producentskog pomoćnika Marina Kaporela i pomoćnicu za dramu Senku Bulić. Što je djelovao kao rekvijem bio je jednostavno kraj lijepe festivalske šestogodišnje priče koja je ovoga ljeta vratila na glazbeni program gostovanja velikih imena domaće i svjetske glazbe.

Ljetos smo doista mogli uživati u nesvakidašnjim glazbenim senzacijama, od uvodnog recitala pijanističke legende Andrása Schiffa, preko poliglotskog Ansambla Janoška, sve do zvijezde fada Marize. Bilo je tu tipičnih programa Igara poput četiriju večeri folklornog ansambla Linđo ili zajedničkog koncerta Zagrebačkih solista i dubrovačke klarinetistice Marije Pavlović. Dva smo dana zaredom otkrivali talente dvanaestoro mladih skladatelja iz šest zemalja regije u sklopu projekta #synergy, kojemu je cilj poticati ozbiljno glazbeno stvaralaštvo ovog dijela svijeta, a od naših su se autora iskazali Helena Skljarov (Ljubljana) i Tomislav Oliver (Korbe). Solistički i uz Dubrovački simfonijski orkestar u dva je termina žustro muzicirao njemačko-francuski violončelist Nicolas Altstaedt i dok su mnogi svjedoci njegovih koncerata očekivali da će on osvojiti HRT-ovu nagradu za najbolju glazbenu izvedbu na ovogodišnjim Igrama, Orlando, komisija (pijanist Alberto Frka, fagotist Matija Novaković i operna pjevačica Diana Hilje) naposljetku se odlučila za „svjetskog a našega“, mladog bas-baritona Marka Mimicu i njegov recital uz pijanista Marcosa Madrigala.

Igre je obilježilo gostovanje Splitskog baleta s dvjema izvedbama baletnog hita Veliki Gatsby Lea Mujića, kao i projekt Pianotron Zvjezdana Ružića, tri vrsna komorna programa (violinist Aylen Pritchin i pijanist Maxim Emelyanychev  / violončelistica Latica Anić, violinist Marco Graziani i pijanist Krešimir Starčević / pijanistica Martina Filjak, saksofonist Gordan Tudor i violončelist Eckart Runge), te dva inozemna klasična ansambla (Orkestar OH! i Camerata Kraljevskog orkestra Concertgebouw). Dvije su se praizvedbe novih djela čule na recitalu gitarista Krešimira Bedeka (Sonatni stavak Ivana Josipa Skendera) i na koncertu Dubrovačkoga simfonijskog orkestra sa sopranisticom Josipom Bilić i dirigentom Valentinom Egelom (Hommage Ivana Violića), što je dobra ravnoteža u raznolikosti ovogodišnjih Igara.