KAZALIŠTE IZDVAJA

Kako sam se upravo vratila s Edinburškog međunarodnog kazališnog festivala, koji se ove godine održao od 4. do 27. kolovoza pod sloganom Where do we go from here, a koji je ravnateljica Festivala Nicola Benedetti preuzela iz istoimene knjige Martina Luthera Kinga, izdvojit ću dvije zanimljive scenske izvedbe s tog festivala, dok sam treću pogledala na off Edinburghu, jednako slavnu festivalu Fringe.

ALVIN AILEY AMERICAN DANCE THEATRE 

Slogan kojim se njujorška kazališna skupima reklamira jest: „Gledanje Alvin Ailey American Dance Theatrea može vam promijeniti život“.

Alvin Ailey American Dance Theater / Snimio Andrew Perry

Za razliku od kritičara New York Timesa koji je to napisao, meni dvoipolsatno gledanje triju koreografija slavnog Aileyja nije promijenilo život, ali me je najblaže rečeno oduševilo. Svakako najbolja plesna izvedba koju sam dosad gledala i ako ih uhvatite na nekoj od turneja ili pak doma u New Yorku, apsolutna su preporuka – vrijede svake minute. Uživat ćete u tehničkoj izvrsnosti, strastvenoj energiji i potpunoj posvećenosti talentiranih plesača i plesačica.

ŽIVOT JE SAN

I nama u Hrvatskoj dobro poznata kazališna skupina Cheek by Jowl na ovogodišnjem je edinburškom međunarodnom festivalu gostovala s najnovijim uprizorenjem klasične drame.

Life is a Dream / Snimio Javier Naval

Ovoga je puta Declan Donnellan udružio snage s madridskim teatrom Compania Nacional de Teatro Clasico, a glumci i glumice izveli su Calderonovu dramu Život je san. Predstava brza ritma i zanimljive dramaturške obrade zaslužuje više od ovih nekoliko redaka, pa je ovdje samo izdvajam. 

FUNERAL

Slično kao što se hrvatska nezavisna scena pokazuje iz godine u godinu uzbudljivijom i zapravo važnijom od one službene, tako i Edinburgh Fringe iz godine u godinu dovodi sve uzbudljivije i istaknutije kazališne skupine i umjetnike.

Funeral / Izvor ontroerendgoed.be

Ove se godine na Fringeu istaknula (dobivši čak i glavnu nagradu festivala) gentska kazališna skupina Ontroerend Goed s predstavom Funeral. Ovdje nema dovoljno prostora da se dočara čarolija koju su umjetnici iz Ghenta izveli u suradnji s publikom. Teatar je to kakav je nekad bio i kakav bi mogao biti.