I život bi djelo duha

Nerijetko tek odlaskom virtuoza koji su nam bili učitelji i uzori osvještavamo njihovu ulogu u struci, kulturi, domovini i svijetu, ali i na vlastitom životnom i stručnom putu, te istodobno spoznajemo koliko su još toga mogli napraviti, jer su to i sami željeli te koliko toga o njima nismo saznali misleći da imamo još vremena. Tim više gromoglasno odjekuju stihovi Jana Twardowskog, poljskog svećenika i pjesnika: „Požurimo voljeti ljude tako brzo odlaze / nakon njih ostanu cipele i gluhi telefon.“

Potkraj kolovoza preminula je ugledna slavistica, znanstvenica i prevoditeljica bogata znanstvenog i stručnog opusa prof. dr. sc. Dubravka Sesar (rođena Dorotić). Vijest se pronijela njezinom ljubljenom Hrvatskom i inozemnim kroatističkim i slavističkim krugovima u kojima je profesorica Sesar zasluženo uživala veliki ugled kao vrsna filologinja, predana profesorica, nadarena prevoditeljica. Dugogodišnja profesorica Filozofskoga fakulteta, profesorica emerita Sveučilišta u Zagrebu, članica suradnica u Razredu za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 2014) rođena je u Splitu 28. lipnja 1947. Završila je studij bohemistike, polonistike i rusistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirala i doktorirala. Od 1976. do umirovljenja 2017. izvodila je nastavu na studijima bohemistike, slovakistike i slavistike te na Poslijediplomskom doktorskom studiju lingvistike. Profesorica Sesar osnovala je prvi i još jedini studij slovakistike u Republici Hrvatskoj, a posebno je važan njezin angažman u procesu osnivanja studija ukrajinistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te studija bohemistike na Sveučilištu u Mostaru.

Dubravka (rođ. Dorotić) Sesar / Izvor Hrvatsko češko društvo

Bavila se komparativnoslavističkim temama, posebno sociolingvističkim, sintakti­čkim i translatološkim. Objavila je znanstve­nu monografiju Putovima slavenskih knji­ževnih jezika (1996), sveučilišni udžbenik Češki u 30 lekcija (2001), dva hrvatsko-češko-­slovačka frazeološka rječnika (1985. i 1998. s A. Menac i R. Kuchar). Bila je suradnica za češki jezik (sa S. Ribarovom) na Hrvatsko-sla­ven­skom rječniku poredbenih frazema (2006) s Ž. Fink-Arsovski. Sastavila je i opće dvojezičnike – Češko-hrvatski i hrvatsko-češki praktični rječnik s gramatikom (2002; objavljen i 2004. u Češkoj) te Slovačko-hrvatski i hrvatsko-slovački praktični rječnik s gramatikom (s M. Kursar 2005).

Profesorica Sesar prevodila je s gotovo svih slavenskih jezika (češkoga, slovačkoga, ruskoga, poljskoga, ukrajinskoga, makedonskoga i bugarskoga). Prevoditeljskim talentom obogatila je mnoge kulture, napose hrvatsku, kojoj je uvelike pridonijela, te Hrvatima približila prostorno daleke, a kulturno bliske, prvake drugih slavenskih književnosti. „Moj interes za slavenske kulture, jezike i književnosti proistekao je iz interesa za specifičnosti hrvatskoga jezika, književnosti i kulturne povijesti u slavenskom i slavističkom kontekstu“, objasnila je u jednom od rijetkih intervjua. Zavidna sluha i osjećaja za ritam i zvuk živoga jezika, kojem je posvetila i svoj znanstveni rad, profesorica Sesar hvatala se ukoštac s vezanim stihovima od kojih su mnogi iskusni prevoditelji zazirali i odustajali i prije prvoga pokušaja. U Zlatnoj knjizi češkoga pjesništva (2003) nalazi se oko 9000 stihova u njezinu prepjevu, a u antologiji slovačke poezije Tatre i Velebit Jána Jankoviča (2008) prepjevala je veći dio stihova. Ohrabrena pohvalama čitatelja, drugih prevoditelja i nakladnika, 2018. objavila je antologiju slovačke preporodne poezije S Tatra zove more moja čežnja. U njezinu je prepjevu objavljena poema Máj Karela Hyneka Máche, poezija K. J. Erbena i K. Havličeka Borovskoga te zbirka pjesama Bogdana-Igora Antonyča Most iznad vremena i pjesme „srebrnog trolista“ – ranoga Jesenjina, Marine Cvetajeve i Borisa Pasternaka te mnogih drugih slavenskih pjesnika.

U bogatom prevoditeljskom opusu nižu se, među ostalima, i prozni naslovi: Od one barbarske noći Jana Ch. Koreca, Markéta Lazarová Vladislava Vančure, Razgovori s T. G. Masarykom, Knjiga apokrifa i O ljudima Karela Čapeka, Muškarci u ofsajdu Karela Poláčeka, Bračke priče Martina Kukučina, Molitvice Milana Rúfusa.

Osim ukoričenih prijevoda koje je uglavnom potpisivala i prezimenom Dorotić, u spomen na svojega oca, pjesnika Tomislava Dorotića, prof. Sesar kontinuirano je objavljivala prijevode i prepjeve u hrvatskim časopisima, posebno u Vijencu, u koji su uvršteni i njezini zadnji objavljeni prijevodi pjesama ukrajinskoga pjesnika Pavla G. Tičine.

Za svoj je znanstveni, stručni i prevoditeljski rad Dubravka Sesar primila više hrvatskih i inozemnih nagrada i priznanja, a godine 2017. predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović odlikovala ju je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost i promociju hrvatske slavistike u Hrvatskoj i svijetu.

Dubravka Sesar bila je članica Matice hrvatske, Hrvatskoga filološkog društva i Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatsko-češkoga društva i Društva hrvatsko-slovačkoga prijateljstva.

Zbog svojega znanja, suradljivosti i stalne dostupnosti bila je posebno omiljena među studentima i znanstvenim novacima, kojima je bila velika potpora, te cijenjena među kolegama i učiteljima.

Teško je u nekoliko redaka spomenuti, a kamoli opisati što je stigla napraviti za svoga života. O svemu tome, kao u brački kamen uklesano, ostaje ono što je napisala, prevela, priredila i uredila – sve kao dokaz življenja njezina poziva. Ostaje i njezin osvrt na učinjeno, izrečen 12. listopada 2017. u Matici hrvatskoj prigodom predstavljanja zbornika radova priređena njoj u čast: „Vrlo iskreno, uza sve ove hvale i pohvale koje gode, ja ne mislim da sam radila išta drugo osim svoga posla. To je bio moj posao. Nastojala sam ga raditi što savjesnije.“

Odlaskom lanterne hrvatske slavistike potvrđuje se jedna od njezinih zadnjih poruka u kojoj je parafrazirala Maka Dizdara – smrt je put od gnijezda do zvijezda. Dubravka Sesar ostaje zvijezda vodilja na putu približavanja hrvatskoga jezika i hrvatske kulture drugim nacionalnim kulturama. I drugih nacionalnih kultura onoj profesorici Sesar uvijek najvažnijoj – hrvatskoj.

Mirno more do Vašega Brača, najdražega škoja, draga naša profesorice Sesar!