Elegantna nostalgija, balade i uzbudljiv dokument vremena

Zoran Predin & Zagrebačka filharmonija, Počasni krug

U svakom se rokeru čini se skriva nerealizirani „klasičar“ (ili bigbendovski džezer), koji jedva čeka prigodu da se okuša u srazu s velikim orkestrom. Premda je dijelom riječ o ugađanju vlastitim ambicijama, to je uvijek i prigoda da se orkestralni zahvati približe masovnoj publici, pa će rezultat redovito biti svojevrsni kompromis.

Izd. Croatia Records, 2023.

Rundek je to osjetio na vlastitoj koži na LP-u Za vašu poslijepodnevnu razonodu, a njegov mariborski kolega Zoran Predin – uvijek omiljen na domaćim pozornicama – sličnu je strategiju primijenio na albumu Počasni krug, na primjereno starinskom vinilnom formatu, sastavljenu od izvedbi nekadašnjeg vođe Lačnog Franza 2020. na koncertu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

I dok se Darko okušao uz pratnju HRT-ova Jazz orkestra, Predin je vlastite klasike reinterpretirao sa Zagrebačkom filharmonijom. Ta smjela avantura podjednako proizlazi iz retrospektivnih koliko i umjetničkih zamisli, pa smo dobili razmjerno zaokružen i konzistentan album koji Predinovu preobrazbu iz postpankerskog agitatora u gypsy-swing-stilista i romantičnog šansonjera obuhvaća sličnim aranžmanskim „alatima“. Najstarija pjesma, epohalna Praslovan, potječe iz davne 1979, a najnovije dvije („erotska balada“ Gdje poljupci krote lava i melankolična Na kraju filma) iz 2016, no sve su izvedbe okupane sličnim tipom elegantne nostalgije. Tako smo na kraju dobili očekivano sugestivan vokal, nešto pomno probrana materijala pogodna za svakovrsne preinake i prilagodbe i, naravno, jednog „kauboja koji jaše u zalazak sunca“. Ili trči počasni krug, svejedno.

Rhiannon Giddens,
You’re The One

Skladajući glazbu iz muzikološke pozicije, ali i povijesne perspektive, Rhiannon Giddens razvila je karijeru donekle usporedivu s onom Rya Coodera iz prve stvaralačke etape: nju ne zanima tek stvaranje „dobre pjesme“ nego i interpretacija njezina socijalno-historijskog konteksta te, dakako, specifična žanrovska podloga.

Izd. Nonesuch, Dancing Bear, 2023.

Ako se misija objedinjavanja folka, jazza, gospela, bluesa, zydeca, soula (koja je organski povezana s njezinim miješanim afroameričkim, europskim i indijanskim podrijetlom) lako mogla prepoznati još u sklopu bivšeg sastava The Carolina Chocolate Drops, autoričino kolažiranje tek je u samostalnim radovima dobilo pravi oblik. Premda žanrovski melting pot Rhiannon Giddens koji put, ne slučajno, sadrži i operne elemente (za operu Omar ove je godine dobila i Pulitzerovu nagradu), novi album You’re The One donekle je konvencionalna i prohodna zbirka kantautorskih pjesama na potezu od bluesa (You Put the Sugar in My Bowl) i folk-rocka (naslovna pjesma) do rafiniranih stilizacija na razmeđu jazza i tradicije Velike američke pjesmarice: izvrsna Who Are You Dreaming Of doista evocira ugođaj između dva velika rata. U skladu s naslovom You Louisiana Man poseže za glazbenim bogatstvom New Orleansa, Another Wasted Life pulsira jedva suzdržanim pravedničkim gnjevom, dok u jednoj od najimpresivnijih skladbi, Yet To Be, gostuje Jason Isbell, nekadašnji član proslavljenih Drive-By Truckers. Najljepše četiri i pol minute izviru iz soul-nasljeđa ranih 1970-ih: Wrong Kind of Right ekspertno je aranžirana i emotivno izvedena balada koja još jednom potvrđuje ugled Rhiannon Giddens kao ključne i najambicioznije ženske pojave suvremene americane.

Blur,
The Ballad of Darren

Davnih devedesetih, u vrijeme prvih brit-pop-ratova, Blur su vodili izjednačenu i bespoštednu medijsku bitku protiv grupe Oasis, no ishodi njihovih okršaja češće su se mjerili količinom ispaljene arogancije nego kvalitetom autorskog rukopisa. A taj se većinom oslanjao na neprikriveno fotokopiranje velikih uzora kao što su The Beatles (u slučaju zloglasne braće Gallagher) ili The Kinks (Damon Albarn i društvo).

Izd. Parlophone, Dancing Bear, 2023.

No godine donose notu zrelosti i intelektualnu znatiželju koju je Albarn gasio ne samo na čelu virtualnog projekta Gorillaz nego, uz ostalo, i suradnjom s afričkim glazbenicima na izvanserijski uspješnu albumu Mali Music iz 2002. Bez obzira na „ulašten“ zvuk i brojne produkcijske ukrase, deveti studijski album Blura The Ballad of Darren – prvi nakon dugogodišnje stanke – u osnovi označava povratak europskoj baladnoj tradiciji na tragu Scotta Walkera i nekih Bowiejevih stilizacija. Ta je misija usporediva s recentnim radovima Arctic Monkeysa, koji se također sve više napajaju sa sentimentalno-croonerskih izvora, no Albarn je motivaciju pronašao u vlastitoj gorkoj stvarnosti – nedavno mu se raspala veza s dugogodišnjom patnericom, slikaricom i fotografkinjom Suzi Winstanley, o čemu govori u impresivnoj uvodnoj baladi naslovljenoj, da ne bude zabune, The Ballad. Osjećaj gubitka, emotivna praznina i sredovječna introspekcija daju osnovni ton, sa tek rijetkim agresivnijim afektacijama, poput one u skladbi St. Charles Square, koja najviše podsjeća na „stari Blur“. Ostatak je suzdržan i začudno melodiozan; čak su i pjesme bodrijeg tempa, poput The Narcissist, obojene dubokom sjetom.

Ziggy Stardust and The Spiders From Mars: The Motion Picture Soundtrack

Kad je Bowie 1973. u londonskoj dvorani Hammersmith Odeon „umirovio“ vlastiti alter ego, Ziggyja Stardusta, priču je okom kamere zabilježio proslavljeni filmaš D. A. Pennebaker.

Izd. Rhino, Dancing Bear, 2023.

Pedesetogodišnja obljetnica iskorištena je za reizdanje u svim formatima, ali s boljim zvukom i dosad neobjavljenom snimkom gitarističkog heroja Jeffa Becka, koji se Bowieju i njegovim „Paucima s Marsa“ pridružio u potpuriju Jean Genie / Love Me Do. Neizrecivo uzbudljiv dokument iz vremena kad je rock and roll, katkada i onaj s drugog planeta, još dominirao popularnom kulturom.