Dragocjeni biser pera i duha

Sačuvani tragovi prošlosti u sjeni drevnih kamenih zidina Zagreba svjedoče da je tu od njegovih početaka iznimno bogata kultura, najviše oblikovana i natapana otajstvom kršćanske Radosne vijesti, utjelovljene Riječi koja je tijekom stoljeća obogaćivala duh i um našega naroda. U riznici naše kulture prepoznatljiv je i Vijenac, taj dragocjeni biser pera i duha. U svoje je vrijeme postao jednom od ključnih poveznica prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hrvatske kulture. Njegove stranice s ponosom pokazuju sjaj riječi, zapisanoga govora i misli koje čas bilježe duboke čežnje, čas otkrivaju ljepotu umjetničkih izražaja, a čas daruju odraze životnoga smisla čuvajući našu kulturnu baštinu.

Katolička crkva po svojoj je naravi i poslanju nerazdruživa od kulture te je takva trajno nositeljica i čuvarica vjere i duhovnosti. Stoga lako prepoznaje važnost Vijenca u svemu čime on otvara i razvija prostore susreta ljudi u njihovoj vjeri, kulturi i umjetnosti. Vijenac, prepoznatljiv po odanosti traženja dobra, ljepote i istine, nudi obilje izvora nadahnuća, prepoznaje istinske vrijednosti, pruža hranu za oplemenjivanje ljudskih nastojanja u važnim područjima osobnoga i zajedničkoga življenja, nerijetko nas izravno povezujući u ljubavi prema Bogu i domovini.

U tome je smislu znakovito i samo ime Vijenca koje nas uči mnogočemu. Vijenac očituje sabiranje izabranoga. On nastaje iz divljenja ljepoti i vrednovanja važnosti sastavnica, znajući da i najljepša zbilja, bez suodnosa, u istrgnutosti i samoći, gubi sjaj. Vijenac poziva na učenje pletenja i na snagu isprepletenosti. On nije svrha samu sebi nego je u službi isticanja onoga što želi uresiti. Vijenac govori o zaokruženosti smisla… U hrvatskoj kulturi Vijenac simbolizira kulturnu i duhovnu povezanost, potičući zajedništvo, našu zauzetost za dobro i slavlje bogatstva Hrvatske, neprocjenjiva nasljeđa koje se prenosi naraštajima.

U teškim vremenima vjera i kultura bili su i ostali svjetionici nade i utočišta i novih početaka za naš narod.

Bilo bi lijepo da u obljetničkom broju Vijenca naše riječi zazvuče poput molitve, podsjećajući nas na bogatu povijest i nasljeđe te nas potičući da gradimo mostove kulture, da pletemo vijence duhovnosti i zajedništva među ljudima. Ujedinjeni u ljubavi prema domovini, vjeri i kulturi, čuvajmo blago koje nas čini ponosnima kao Hrvate, a Vijenac neka trajno resi svježina grana, listova i latica u Riječi koja je postala tijelom i koja je, na Križu ovjenčana trnjem, svima nama donijela pobjedu nad umiranjem i pozvala nas da primimo vijenac vječne slave. Za sve koji stvaraju i uređuju Vijenac od Gospodina molim snagu Duha i svakovrsni blagoslov.