Bez senzacionalizma i podilaženja

Razveselim se svaki put kad mi u poštanski sandučić stigne najnoviji broj Vijenca. I tako je to već dugi niz godina. Koliko god da mi se možda žuri u tom trenu, kad ga dobijem u ruke, prelistam ga, pročitam ono što me najviše zanima, a zatim je sljedećih četrnaest dana tu negdje pri ruci. Uvijek pronađem nešto što želim na miru pročitati. Svih ovih godina Vijenac je održao tradiciju zanimljivih i aktualnih intervjua, respektabilnih kolumni i znalačkih kritika. Naravno da sam najviše pratio kazališne i filmske kritike, ali zahvaljujući Vijencu dobivao sam nova saznanja i informacije o arhitekturi, likovnosti, glazbi, književnosti…

Vijenac je odavno pronašao svoje čitatelje, ali ih je svih ovih godina znao i zadržati. Osvaja nas profesionalnim pristupom kulturnim i društvenim temama bez senzacionalizma i podilaženja, ali s čvrstim i argumentiranim stavom. Čestitam svim bivšim i sadašnjim suradnicima, urednicima i čitateljima više nego značajnu obljetnicu, sa željom da zauvijek ostane neizostavan dio naše svakodnevice.