Sve što trebate znati o meni naći ćete u mojim knjigama

„A ako je vječno vraćanje najteži teret, naši životi mogu se na njegovoj pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakoći.

Samo, je li težina doista strašna, a lakoća divna?

Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela. Najteži teret je, prema tome, ujedno i slika najintenzivnije ispunjena života. I što je teret teži, što je naš život bliži zemlji, to je stvarniji i istinitiji.

Nasuprot tome, apsolutna odsutnost tereta čini da čovjek postaje lakši od zraka, uzdiže se u visine, udaljava se od zemlje i ovozemaljskoga postojanja, postaje tek napola stvaran, a njegovi pokreti su koliko slobodni toliko i nevažni.

Pa za što da se onda odlučimo? Za težinu ili lakoću?“

Milan Kundera,  Nepodnošljiva lakoća postojanja,
s češkog preveo Nikola Kršić

Smrt Milana Kundere 11. srpnja snažno je odjeknula u svijetu. Većina je medija gorjela baveći se tom tužnom viješću, o kojoj se promptno preko Twittera očitovao i francuski predsjednik Emmanuel Macron. Premda Kundera i njegovo djelo nisu bili velika tema posljednjih godina, pokazalo se da je njegova ostavština svjetski relevantna i cijenjena i stječe se dojam, barem u ovom trenutku, da će još dugo biti aktualna.

Snimila Elisa Cabot / Izvor Wikimedia commons

Milan Kundera bio je entuzijast i aktivist Praškoga proljeća 1968. Svjetsku slavu stekao je prvim romanom Šala iz 1967, koju je prepoznao francuski izdavač Gallimard i tiskao je već 1968. uz preporuku i predgovor slavnoga pjesnika Louisa Aragona. Roman Šala ubrzo je postao bestseler i preveden je na niz svjetskih jezika. Roman je u Francuskoj bio shvaćen i cijenjen kao politička proza, što je bilo razvidno već u pogovoru njegova prvog francuskog izdanja, i vjerojatno je zahvaljujući tomu i uspio postići veliko zanimanje u svijetu. Poznato je da je Kundera bio nezadovoljan tom kvalifikacijom djela tvrdeći da je Šala ljubavna priča i hvalio je češke recenzente koji su to bolje shvatili od onih inozemnih. Dakako, tu je riječ o različitim čitateljskim perspektivama, no zanimljivo je da se autor već tad nije složio sa svojim čitateljima.

Čehoslovački književni
neprijatelj br. 1

Šala je posljednja Kunderina knjiga koja je izišla u Čehoslovačkoj. Sljedećih pet romana koje je napisao na češkom tiskano je najprije na francuskom jeziku, potom prevedeno i objavljeno na mnogim jezicima i svi su bili bestseleri. Nedugo nakon prvoga velikog književnog uspjeha i u domovini i u svijetu Kundera je 1969. postao zabranjeni pisac u Čehoslovačkoj, izgubio je posao na filmskoj akademiji, nedugo nakon toga i njegova supruga na češkoj televiziji. Bio je u situaciji da piše za novine pod tuđim imenom, čak i horoskope, ali to nije potrajalo. I njegova drama Jakub i njegov gospodar postavljena je 1975, a kao autor teksta potpisan je njegov kolega Evald Schorm. Iste godine sa suprugom je emigrirao u Francusku.

Napisao je još dvije drame, ali u svoja sabrana djela uključio je samo spomenutu, koja je u hrvatskoj kazališnoj verziji nazvana Žak fatalist i njegov gospodar. Gledao ju je 1980. u Teatru ITD u Zagrebu i bio oduševljen, kao i zagrebačka publika, premda je na to jedva pristao tvrdeći „Ja vam ništa ne gledam!“, kako se u svom članku u Večernjem listu iz 2012. prisjeća Miro Međimorec. U ranoj mladosti pedesetih godina napisao je tri knjige poezije i proze, koje su do neke mjere bile sukladne duhu vremena i sam Kundera nije poslije do njih držao, a ni čitatelji, to je ostao njegov mladenački krimen. U šezdesetima je nastala njegova jedina zbirka pripovijedaka, koje su izlazile u nastavcima (u tri knjige) pod naslovom Smiješne ljubavi. Naposljetku ih je 1970. složio u jednu knjigu. Ta je knjiga ušla u njegova sabrana djela, koja je pedantno i kritički slagao. Već od 1955. pisao je i eseje, sve više u zrelim i poznim godinama, većinom u francuskom razdoblju, a neki od njih postali su glasoviti.

Iznimna privlačnost
Kunderinih romana

Svoj književni svijet Kundera je u potpunosti ostvario u romanu i svi su njegovi romani ušli u njegova sabrana djela. Romanom se bavio i kao profesor na FAMU još od 1960. i u roman je unio svu snagu svoga književnog talenta, ali i golemu naobrazbu i pronicavost, te ostvario svoje književne ambicije. Činjenica je da su njegovi češki romani bili čitateljima iznimno privlačni, jer su se referirali na dramatičan kontekst u kojem su nastajali, a govorili su o čovjeku iza željezne zavjese u vrijeme hladnoga rata, što je bila općenito aktualna tema toga vremena. Svi su sadržavali ljubavne zaplete, u kojima je izrazito naglašen motiv seksa, što je u to vrijeme na Zapadu bila književna moda. Muški likovi tu su uglavnom bili nadmoćni ženskima pa je zbog toga u milenijskom razdoblju književnik dobio i feminističku packu. Važno mjesto u njegovu djelu imao je humor, uglavnom gorki humor zasnovan na ironiji. Već se u Šali pojavljuje esejistički pasaž o moravskoj narodnoj glazbi, a esejistički dijelovi osobito su zastupljeni u kasnijim romanima.

Priča u Šali ukratko glasi ovako: u pedesetim godinama mladi student pošalje šaljivu poruku, politički spornu, djevojci koja mu se sviđa, ona to proslijedi dalje i junak završi na višegodišnjem prisilnom radu u rudnicima urana. Kad je oslobođen, u šezdesetim godinama, odluči se osvetiti kolegi zbog čije je prijave dospio u zatvor, no njegov se osvetnički čin izjalovi i on ponovo postaje gubitnik. I tu je na djelu ta ironija, neuhvatljiva slučajnost i apsurdnost svijeta. Drugi roman nakon Šale, Život je negdje drugdje, govori o mladom pjesniku Jaromilu u vrijeme prije i poslije Drugoga svjetskog rata, strasnom staljinistu, koji je bio spreman odvesti u smrt svoje neistomišljenike. Tu se navodno Kundera referira na vlastite pjesničke pokušaje iz 50-ih godina i na stanovit način izražava prijezir prema pjesnicima i poeziji. Roman je napisan 1969, na francuskom jeziku izdan 1973. i iste je godine dobio francusku nagradu za najbolju prevedenu knjigu. Roman Oproštajni valcer, napisan 1972, a na francuskom izdan 1976, događa se u ranim 70-im godinama u toplicama, gdje se odigrava niz ljubavnih zapleta i spletki, u koje je upleten junak koji se sprema iz političkih razloga emigrirati iz domovine. Roman ima izrazito farsičnu notu. Knjiga smijeha i zaborava nastala je u emigraciji i izišla je u francuskom prijevodu 1979. Roman se razlikuje od prethodnih jer se sastoji od sedam nepovezanih poglavlja. U njemu se pojavljuje ženski lik Tamine, dotad jedini glavni ženski lik u Kunderinim romanima.

Nezadovoljan holivudskom ekranizacijom

Veliku slavu Kunderi je donio roman Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984. na francuskom, a 1985. na češkom). Tematizira također češki emigrantski milje u kojem junak emigrant iz ljubavi prema ženi naposljetku odluči vratiti se u Čehoslovačku. Roman je bio ekraniziran u holivudskoj produkciji, no Kunderi se nije svidio, i više nije dopuštao ekranizaciju svoje proze. Važno je naglasiti da je bio zadovoljan češkom ekranizacijom Šale i dviju pripovijedaka iz Smiješnih ljubavi. Besmrtnost je njegov posljednji na češkom jeziku pisan roman, izdan 1990, a u njemu nema čeških protagonista. U sedam poglavlja govori se o smrtnosti i besmrtnosti, roman sadrži dosta esejističkih sadržaja, bavi se npr. biografijom Ernesta Hemingwaya i otvara temu imagologije, koju uspoređuje s ideologijom. Ovdje je važno naglasiti da je Kundera bio iznimno nezadovoljan prevoditeljima s češkog jezika i  francuskim prijevodima, koje je sam temeljito prepravljao, a prevoditelje na druge jezike kontrolirao je. Ukratko, bio je veliki pedant.

S manje strasti,
a više mudrosti

Na francuskom jeziku napisao je još četiri romana, prvi je bio Polaganost iz 1993. godine, slijede Identitet (1998), Neznanje (2000) i Praznik beznačajnosti (2013). Svi su ti romani smješteni u Francusku, znatno su kraći od svih prethodnih, u njima je naglašen esejistički sadržaj, koji gotovo premašuje naraciju, i dakako, u njima ima manje dramatike po kojoj se Kundera prepoznaje kao romanopisac. Posljednja dva romana, Neznanje i Praznik beznačajnosti tiskana su u Kataloniji i Italiji, jer su ih francuski kritičari loše procijenili. Navodno su bili razočarani što u njegovu djelu nema više onog protivnika komunističkog režima i disidenta. Kundera je te romane pisao u starijoj životnoj dobi, vjerojatno već umoran od egzistencijalnih drama, s manje strasti, a više mudrosti. U Polaganosti se referira na suvremeni svijet opsjednut brzinom, a brzina ima isti intenzitet kao zaboravljanje.

Kundera je već odavno počeo odbijati sve intervjue i prestao se pojavljivati u javnosti i medijima. Rekao je novinarima: „Sve što trebate znati o meni naći ćete u mojim knjigama.“