Snažan i autentičan pjesnički glas

Na 132. rođendan barda hrvatskog pjesništva Tina Ujevića, petog dana „žarkog ilinštaka“ pred njegovom rodnom kulom u Vrgorcu (iako neki dvoje da je baš u toj turskoj kuli zbilja rođen) svečano je po 43. put proglašen laureat prestižne nagrade Tin Ujević koju Društvo hrvatskih književnika od 1981. dodjeljuje za najbolju knjigu stihova tiskanu u proteklih dvanaest mjeseci. Za nagradu Tin nakladnici su prijavili 52 knjige. Nakon nekoliko vijećanja, u finalno nadmetanje uvršteno je šest knjiga: Sanja Domenuš, Šetnja sa Szymborskom; Ivan Klarić, Magnitude; Sanja Lovrenčić, Pišem ti iz daleke zemlje; Jelena Miholjević, Taj glas; Tomislav Ribić, Dve rali smeržnjenoga jognja te Boris Vrga, Kupa.

Ovogodišnji je laureat šibenski odvjetnik i književnik Ivan Klarić za zbirku Magnitude, koju je, kao i većinu njegovih sedamnaest naslova, objavila splitska Naklada Bošković.

Dobitnik nagrade Tin Ujević Ivan Klarić i član prosudbenog povjerenstva Ivan Babić

„Motivsko-tematski raspon zbirke iznimno je bogat i raznorodan, najviše je pjesama pisanih slobodnim stihom, potom pjesama u prozi, a pojave se gdjekad i tekstovi koji nalikuju na lirske glose ili mikroeseje. Klarić među ostalim piše o vremenu u kojemu živimo, ali i o prošlosti, o tzv. velikim temama koje pogađaju sve, ali i o pojedinostima i malim događajima koje zamjećuje samo rijetko oko. Njegova imaginacija otvara se prema beskraju svemira i metafizičkim pitanjima, ali i prema pitanjima koja si postavlja u sebe zagledan pojedinac. Klarićevi skokovi u prošlost pozivaju na dijalog s ličnostima poput Arhimeda, Sokrata ili Herodota. Njegov nam se lirski protagonist nerijetko obraća iz hramova antičke Grčke i Rima, iz katedrala ili mitskih zdanja Šibenika i Moskve, s ruševina Mariupolja… O istančanosti percepcije i lirskoj senzibilnosti tog protagonista možda najbolje svjedoče sugestivne minijature, npr. o naranči, snijegu u Livornu, ježincu u plitkoj vodi, zimskom ogrtaču, plavoj ruži ili pak o skupljaču školjki koji umire od raka. U stihovima se susreće dojmljiva slika, onirička misao i nesvodiva intrigantnost parabole, referencije na politiku i ratove, na intelektualnu sferu i sport (jedna je pjesma posvećena Mati Parlovu)… Autor združuje naplavine stvarnosti, bljeskove prošlosti, filozofične umišljaje, neobične poetske slike i zavidnu lirsku retoriku. Diskurs je u isti mah etičan i estetičan, racionalan i oniričan, političan i ludičan. Pjesnički je glas Ivana Klarića snažan i autentičan, a njegov stil gotovo endemičan u kontekstu recentnoga pjesništva“ – ističe se između ostaloga u obrazloženju povjerenstva za nagradu Tin Ujević u sastavu Lidija Bajuk, Krešimir Bagić i Ivan Babić, koji je kao recenzent zbirke Klariću i uručio povelju i nagradu.

„Moja jedanaesta zbirka pjesama Magnitude govori o našim unutarnjim, metafizičkim stanjima, stanjima na koja mi, nažalost, u modernom vremenu brzine i površnosti zaboravljamo. Treba nadograditi jedan kamen na suhozid tradicije, i onda to predati drugima“, kazao je nagrađenik Ivan Klarić, pročitavši nekoliko od 102 pjesme otisnute u najboljoj hrvatskoj poetskoj zbirci.

********************************

MAGNITUDE TAMNE ZVIJEZDE

Kad god sam u blizini tamne zvijezde

u nekom sadašnjem ili prošlom životu

moram napisati pjesmu. To je isto što

i pustiti svoju misao nad obzorom sve

dok ne poprimi oblik svibanjskog jutra.

Bez obzira koliko je tame u njoj, volim

svoju tamnu zvijezdu. Širim ruke u plavetni

prostor. Darovati nekomu nešto znači

dati mu mogućnost za novo rođenje.

La luce nuova, o tome je riječ.

Div na početku priče udara dva kremena,

iskra koja iz toga frca prelijeće svemir

i ulazi u naše noćno disanje.

Ivan Klarić