Skeptična generacija naznaka je prosvjeda

Tezu o skeptičnoj generaciji mladih prvi je razradio njemački sociolog Schalsky u knjizi Skeptische Generation. Neovisno o znatnoj vremenskoj distanci knjige (1957. – prvo izdanje) ostaje i danas aktualno autorovo pitanje: „Kuda ide ova generacija i što dolazi poslije?“

Skepticizam se prepoznaje u sumnji u fraze koje su godinama izgovarali političari na vlasti, bijegu u privatnost, apatičnosti, šutnji, težnji za sigurnosti, usmjerenosti na konkretno, gledanju na svijet bez ideala, razdvajanju javnog od privatnog života. Ideal je takve generacije mladih danas biti individualist i konformist u javnom životu! Jedan od ključnih problema suvremene civilizacije, koji poglavito tišti mladu generaciju, jest rascjep vrijednosti svijeta konformizma i svijeta individualnosti, odnosno bijega u privatnost. Glavno obilježje skeptične generacije jest trajni gubitak interesa za politiku. To je stvorilo apolitičnu generaciju, što ne znači da se skepticizam izražava kao indiferentnost. Skeptična je generacija izigrana pa šutnjom iskazuje akumulirano nezadovoljstvo.

Studentska populacija u Europi čeka nove povode za prosvjede /  Izvor Pixabay

Šutnja mladih jest pokazatelj da se skepticizmom suprotstavljaju društvu. Sjetimo se skepticizma mladih s početka šezdesetih godina i studentskih nemira iz šezdeset osme, kao i „šutljive mladeži“ s početka ovoga desetljeća te intenziviranih studentskih prosvjeda iz 2009. Druga su obilježja skeptične generacije da ne vjeruju političarima, Crkvi, državnom aparatu, nemaju rasnih, religijskih ni spolnih predrasuda, deklariraju se kao pacifisti, suvereno gospodare multimedijskom tehnologijom i prihvaćaju ideje i parole anarhista. Mladi šute iz mogućeg prkosa, nemoći, prezira.

Američki sociolozi zaključuju da ta generacija simbolički živi u znaku slova „m“: mobilno uči i studira, preferira McDonald’sove proizvode, medijski je pismenija od drugih generacija, simultano se koristi multimedijima, ovisna je o slanju poruka. Skepticizam se pretvara u socijalnu buru kada su drastično ugrožena egzistencijalna pitanja i potrošeni ideali. Zato mlade i njihov skepticizam treba promatrati kao upozorenje političarima da im se nepostojanje vizije za mlade može vratiti kao bumerang.

Na znanstvenom skupu stručnjaka za studentske demonstracije 12. i 13. kolovoza 2009. u Berlinu njemačka ministrica za znanost i obrazovanje Annette Schavan podsjetila je inozemne predavače da je u Njemačkoj u pedeset gradova sudjelovalo oko 85.000 prosvjednika, koji su krenuli protiv visokih školarina na fakultetima, nastavili prosvjedima gdje su isticali probleme sa završenim prvostupnicima, a onda su se okrenuli protiv Bolonjskog sustava studiranja. Najveći protest bio je u Berlinu s oko 15.000 sudionika. Nažalost, i na tom skupu nedovoljno su se analizirali uzroci prosvjeda i otkrivale poveznice između prosvjeda u različitim državama.

Svojim prosvjedima studenti su svoje probleme stavili u prvi plan, a potisnuli društvene anomalije od (financiranja) obrazovanja, komercijalizacije života, nasilja nad mladima (a ne samo nasilja među mladima), do kvalitete življenja, uzrocima nastanka izigrane generacije… To su problemi koji su trebali biti u fokusu prosvjeda, ali i analiza razloga „buntovnosti generacije“, a ne pravo na besplatno školovanje. Glavne probleme mladih vidim u društvu koje potiče socijalno izolirane pojedince, društvu u kojemu se potire altruizam, solidarnost i empatija, društvu u kojemu sve ima cijenu, a ništa vrijednost, društvu u kojemu stvari dobivaju ljudski smisao, gdje se ljudi tretiraju kao roba i društvu koje nema vizije za mlade. Podržavam prosvjede studenata u Austriji, Italiji, Španjolskoj i Njemačkoj koji traže preispitivanje i/ili ukidanje Bologne. Blokadama, preuzimanjima fakulteta i uvođenjem studentske samouprave prosvjednici su okupirane fakultete pretvorili u škole budućih anarhističkih i zelenih revolucija. Iako su dobrano iza nas, tvrdim da su studentski prosvjedi (započeti u proljeće te jesen i zimu 2009) tempirana bomba koja samo čeka novi povod za eskalaciju nereda. Vrijeme je da se zamislimo.