Kad redatelj spašava izvedbu

Osječko ljeto kulture svake je godine dugo iščekivan događaj na kulturnoj sceni istočne Hrvatske. Iako je ove godine dramski program prilično siromašan i oslanja se većinom na reprize i domaće snage, premijerna se izvedba pokazala kao mali kazališni dragulj. Riječ je o predstavi Testosteron poljskog redatelja, glumca, dramatičara, scenarista i kritičara Andrzeja Saramonowicza. Testosteron je praizveden 2002. u kazalištu Montownia u Varšavi, gdje je ubrzo postao kazališni hit te se raširio Europom. Još veći uspjeh Testosteron je doživio u filmskoj adaptaciji 2007, kada je kinoverziju pogledalo gotovo 1,4 milijuna gledatelja te je Saramonowicz otvorio svoj put umjetnika iznimno popularna kod široke publike.

Glumačke izvedbe najveća su vrijednost predstave / Snimio Kristijan Cimer

Komedija Testosteron svojevrsna je mješavina parodije i pastiša, intertekstualne postmoderne estetike, pitka, brza i energična, a istovremeno provokativna, pretjerana i životno istinita, koja između redova komičnih replika otvara brojna pitanja suvremenoga društva. Radnja se odvija u dvorani pripremljenoj za proslavu vjenčanja mladoga para u koju posve nenadano ulijeće automobil iz kojeg nekoliko muškaraca iz prtljažnika izvlači pretučenoga Degena (Sven Šestak). Kornelijev otac Stavros (Enes Vejzović) ubrzo nam otkriva da je zbog preljuba propalo vjenčanje njegova sina (Ivan Simon) i pjevačice Ksene (koja se ne pojavljuje) te su navodnoga ljubavnika dovezli u dvoranu kako bi se obračunali s njim. Klupko se počinje odmotavati i zapletati u brojnim obratima pa kroz introspektivu i retrospektivu likova i međusobnu interakciju pratimo muškarce od kojih svaki ima svoju priču o odnosu sa ženama i temeljnim vrijednostima. Stavros i konobar Tit (Filip Križan, ali zbog bolesti zamijenio ga je Jasmin Novljaković) okorjeli su tradicionalisti, Stavrosov sin Janis (Matija Gašpari u alternaciji s Ivanom Grčićem) „nova“ je vrsta muškarca koji se boji žene, drugi sin Kornelije i prijatelj Buba / docent Mišković (Ivica Pucar) smušeni su profesori, štreberi koji ne funkcioniraju sa ženama, dok je Fistač (Hrvoje Klobučar) divlji glazbenik na kojeg žene same padaju. No ispod svih tih „stereotipnih“ obilježja koja su izvor komike Saramonowicz u vješto strukturiranu komadu stvara promišljanje o mnogo dubljim egzistencijalnim značenjima.

Testosteron se svojom strukturom i stilom temelji na pojedinačnoj glumačkoj vještini, a ne na različitim redateljskim konceptima. Tako ga je postavio i redatelj Jasmin Novljaković, držao se načelno izvornoga teksta. Zahvati su rađeni u smislu stilskoga, jezičnog i geografskog prilagođavanja, dok je srž „prepuštena“ glumačkoj sposobnosti pojedinaca i to je najveća vrijednost predstave. Kao da takav koncept nije dovoljno težak, Filip Križan razbolio se pred samu izvedbu te je u njegovu ulogu uskočio Jasmin Novljaković, a i Sven Šestak je stalno kihao pa se čini da ansambl baš nije imao sreće uoči premijere. To se očitovalo i u njihovim kreacijama pa su Klobučar i Simon ispadali iz uloga, Novljaković je trčkarao uokolo sa šalabahterom, ali sve to nije smetalo niti umanjivalo njihov uspjeh. Dapače, ti trenuci i njihovo snalaženje dali su predstavi dodatni šarm iskrenosti i simpatičnosti. Teško je izdvojiti bilo koga, čak i Novljaković svoju ulogu uspješno „odradio“, ali u to nisam ni sumnjao jer je on prekaljeni kazalištarac. Svi su iznijeli golem teret i oduševili u prezentaciji stereotipova, ali još i više prilikom uvjerljiva ogoljivanja svojih likova. Izvrsni su bili i u scenama kad uživo sviraju i pjevaju hitove Miše Kovača ili Atomskog skloništa. Dvije zamjerke koje moram spomenuti jesu činjenica da predstava ima nekoliko krajeva koji zbunjuju publiku, a glumci bi morali osvijestiti činjenicu da igraju na otvorenom te se glas nema od čega odbiti i bježi od publike kada su okrenuti od nas, što ponekad dovodi do nerazumljivosti. Suvremena kostimografija i scenski pokret Jasminke Petek Krapljan nadopunjuju dramsku radnju i praktično djeluju pomažući scenskom zbivanju, jednako kao i oblikovanje svjetla Zdravka Stolnika.

Sve u svemu, premijera koju je publika Osječkog ljeta kulture imala povlasticu vidjeti prije ostalih izvrsna je predstava koja istovremeno zabavlja i progovara o važnim temama, a posebno se ističe glumačkim kreacijama.