Ibijevski sajam ludičnosti

Koprodukcija Akademije dramske umjetnosti, RadioTeatra i Teatra &TD pod naslovom Ubu ovo ono rezultirala je maštovitom „sajmenom“ predstavom, nastalom, kako navode autori, prema istinitim događajima i prema motivima klasika preteče teatra apsurda, pa i performansa i eventa, Alfreda Jarryja.

Dramski predložak odnosno tekst za izvedbu napisao je Vid Lež, student 3. godine dramaturgije, redatelj je Dražen Krešić, dok putujuću glumačku družinu čine Domagoj Ivanković, Igor Jurinić, Maruška Aras, Luka Knez, Tea Harčević te Goran Vučko u alternaciji s Ivanom Simonom. Neki od njih još su uvijek studenti ADU u Zagrebu (Igor Jurinić, Luka Knez, Tea Harčević).

Igor Jurinić kao redatelj putujuće družine koja pokušava izvesti Kralja Ubuja / Snimio Martin Šatović

Sajmena družina Ovo ono od samog početka izvedbe, dok se ljudi skupljaju u kafiću Teatra &TD, nastupa, obraća se publici te maštovitim replikama i dosjetkama pobuđuje iskren smijeh, lišen prvoloptaških rješenja. Glumci su odjeveni u kostime koji evociraju odjeću putujuće sajmišne družine iz prošlih vremena, na licu mjesta preodijevaju se u kostime kojima će uprizoriti dijelove Kralja Ubuja, a što je najdojmljivije, igraju se sve vrijeme načinima glume. Okosnicu radnje čini prikaz odnosa glumaca u družini.

U prizorima Jarryjeva Ubuja, u prijevodu Vladimira Gerića, mnogi se od njih, osobito Tata Ubu (Domagoj Ivanković) i Mama Ubu (Maruška Aras), sjajno poigravaju vlastitom interpretacijom nekadašnjih modusa primjerene glume i načinima kako lica na sceni interpretiraju danas. Ova predstava, a to joj je i najveća kvaliteta, počiva na samoj izvedbenosti, oslonjenoj na odlično napisan predložak. Karikiranost i svojevrsna humorna infantilnost žarijevskog senzibiliteta, ludičnost i duhovitost prožimaju sve scene.

Dramaturgija teksta jako je dobro provedena, jer se lica iz Jarryjeva predloška preklapaju s dramaturškim funkcijama lica temeljenih na glumcima samim, a njihove su priče vrlo dosjetljivo razrađene, ne padaju u ritmu, u formi su koja graniči s postdramskim. Vid Lež i Dražen Krešić namjerno ne prekoračuju okvire pažnje publike, jer sve vrijeme s publikom surađuju, glumci su zaista s gledaocima u prisnom, sajmenom odnosu. U službi stvaranja nepovršnog smijeha, a to zaista nije lako postići.

Glumačku ekipu predvodi izvrsni Domagoj Ivanković kao Tata Ubu i aktivni član glumačke družine s težnjom preuzimanja redateljske, vodeće uloge, što mu na kraju, kao ni Tati Ubuju, ne uspijeva. Maruška Aras mlada je „glumačka heroina“ u usponu, tipičnih ekscentričnih, uvredljivih crta ličnosti, te pompozna Mama Ubu na drvenim kolima. Redatelj družine, Igor Jurinić, te Luka Knez, kao i Goran Vučko, također su ostvarili jako dobre kreacije. Za čitavu je atmosferu zaslužna scenografija Martina Šatovića i osobito kostimografija Josipa Đereka, bez kojih sigurno Jarryjev burleskno-ludičko-parodični duh ne bi bio prisutan u tolikoj mjeri u veseloj, a opet ozbiljnoj sajmenoj izvedbi. Glazbu je radio Antun Aleksa, koreografiju, vrlo važnu za izvedbu, Melisa Beqaj, oblikovatelj je tona Dino Brazzoduro, dok je autor iznimno rječita vizuala Ivan Stanišić.

Iako su najavljene reprize i gostovanja, što je znak da će predstava nastaviti živjeti na repertoarima koproducenata, ipak je riječ o diplomskom ispitu producentice Katarine Krešić. Nije običaj pisati kritičke osvrte na ispitne produkcije, bio to i diplomski ispit, no ovaj je hepening na otvorenome u obliku teatra apsurda i oživljavanja starih sajmišnih tradicija s putujućim glumcima na kolima, a sve u opuštenoj atmosferi kafića Teatra &TD, uz iznimno kreativnu izvedbu, maštovit dramski predložak te inventivnu režiju i dramaturgiju, zaslužio osvrt.