Geopolitičko čitanje Zagrebačkog velesajma

Projekt izvedbenog čitanja povijesti, sadašnjosti i budućnosti Zagrebačkoga velesajma kulturne antropologinje Sonje Leboš, prvi put predstavljen na prošlim Perforacijama raznim izvedbenim participativnim propozicijama, ove se godine na istom festivalu nastavio u tri čina: izvedbenim predavanjem autorice Zagrebački velesajam kao geopolitički laboratorij Nesvrstanih, participativnom izložbom beogradskog kolektiva Jednostavno rečeno Tamo gde se ne čujemo sigurno je kraj sveta te koncertom Žive vode Nesvrstani Armstrong posvećenim Louisu Armstrongu. Struktura trodijelne priredbe, nazivom označene kao opera, najizazovniji je i ujedno njegov najsporniji aspekt. Prihvatimo li drugo izvedbeno čitanje Opere Commerciale kao neku vrstu dekonstruiranja konvencija glazbenoscenskoga djela na, uvjetno rečeno, libreto te glazbene i likovne sastavnice, a očito je da se autorica poigrava izvedbenim i žanrovsko-rodnim određenjima, poveznice među njima, osim širega tematskog okvira pozicioniranja socijalističke Jugoslavije, njezina otvaranja prema svijetu i relacija prema današnjici, labave su, a pripadnost pojedinim vrstovnim odrednicama granična.

Drugo izvedbeno čitanje Opere Commerciale tek je početak razgrtanja uspona i pada Zagrebačkoga velesajma / Snimio Patrik Ivačić

Predavanje se izvedbenim može smatrati samo zbog činjenice da je uklopljeno u izvedbeni kontekst cjelokupnog događanja (i festivala), zbog intervencije druge izvođačice koja čita Sukarnovo pismo Josipu Brozu Titu te na kraju izlaganja završne autoričine geste rukom kojom kao da otire znoj, za koju nismo dokraja sigurni pripada li izvedbenoj ili privatnoj sferi. Izmjenjivanje folija na grafoskopu i raspoređivanje napisa da tvore (s)likovno / grafičko rješenje jedva se može nazvati izložbom, više zahvaljujući istodobno izloženim poštanskim markama, a koncertna izvedba s gostovanjem Armstronga u Zagrebu 1959. u paviljonu Mašinogradnje dijeli sklonost inovacijama u načinu muziciranja.

Okosnicu izložbenog dispozitiva čine pisma slušatelja Radija Jugoslavije s programom emitiranim na trinaest jezika kao oblikom osobne kulturne razmjene i diplomacije s obzirom na to da su slušatelji komentirali program i kvalitetu signala, ali se raspitivali i o životu u Jugoslaviji. Dekonstrukcijski princip učinkovit je i na sadržajnoj razini, kao dio dvostrukog mehanizma izgradnje i razgradnje, stvaranja i prosperiteta države posredovana pričom o pokretanju i značenju Zagrebačkoga velesajma i razotkrivanju pojedinih političkih poteza koji se kriju iza umivene javne slike te rušenje mita i iluzija jednoga društvenog sustava.

Predavanje, kojem je prethodilo opsežno istraživanje spona Zagrebačkoga velesajma i pokreta nesvrstanih temeljeno ponajviše na filmovima Hajrudina Krvavca Zagreb, velesajamski grad (Zora film, 1957) i Međunarodni jesenji Zagrebački velesajam (Bosna film, 1956) pohranjenima u zagrebačkoj Kinoteci i istraživanjima arhiva Jugoslavije, analitički je najpotentniji segment tročina događanja. Prepoznajući ekonomske i političke utjecaje koji su Zagrebački velesajam formirali kao središte ekonomske razmjene u Jugoslaviji, Sonja Leboš iz filmova iščitava odnose moći nekadašnjeg Beograda prema Zagrebu, kao i današnjeg Bruxellesa prema Zagrebu ili povijesno Budimpešte prema periferiji monarhije, uočavajući nelogičnosti gradnje Velesajma kao kulturnog i ekonomskog resursa socijalističke države i činjenice da u blizini nema smještajnih kapaciteta. Uvaženiji gosti odsjedaju u centru grada u hotelu Esplanade, koji nastavlja reproducirati kapitalistički odnos između onih koji služe i koje se služi.

Propagandni slogan „sajam koegzistencije“, prema jednom od pet Nehruovih principa usvojenih na konferenciji u Bandungu, i posjet indonezijskog državnika Sukarna prvome Velesajmu autorici su poslužili za dalje ocrtavanje odnosa antikolonijalne politike nesvrstanih i neokolonijalne kapitalističke Europe. Posjet afričkoga državljanina primjer je načelnoga uvažavanja različitosti dok je u SAD-u u jeku segregacijska kriza, a isticanjem tekstilne industrije, higijene i kozmetike simbolično se pridaje važnost ženskoj radnoj snazi. Prijateljske snimke Tita i veleposlanika SAD-a Georgea Allena prikazane 1960, a snimljene 1956, kad i prvi film Hajrudina Krvavca o Velesajmu, upućuju na lukavost politike koja se priklanja trenutačno poželjnijoj opciji. Drugo izvedbeno čitanje Opere Commerciale tek je početak razgrtanja uspona i pada Zagrebačkoga velesajma u nadi da će se kulturno i prostorno revitalizirati.