Dostojan oproštaj legendarnog junaka

Nazis. I hate these guys.

Tu rečenicu dobro zna svaki pravi ljubitelj filmskih, a svojedobno i stripovskih avantura profesora arheologije (povremenog, kako je sam rekao) i neizlječivog pustolova Henryja Jonesa Jr.-a, poznatijeg pod nadimkom Indiana, kojeg je samo otac Henry, također arheolog i jednokratno silom prilika pustolov, zvao Junior. Tu rečenicu Indiana je izrekao u trećem nastavku pentalogije započete filmom Otimači izgubljenog kovčega prije pune 42 godine, koja u svjetskim i hrvatskim kinima upravo završava ostvarenjem pod naslovom Indiana Jones i Artefakt sudbine. Te davne 1981. serijal je maestralno započeo Steven Spielberg, kreiravši lik i njegov u dobroj mjeri fantastičan svijet koji će smjesta steći nepodijeljenu naklonost najširega mogućeg kruga publike i kultni status. Posve zasluženo, jer Otimači... su bili (i do danas ostali!) sjajan spoj skromnog i pomalo plaha „običnog čovjeka“ s naočalama koji je zbunjen pred zaljubljenim studenticama i koji je formalno čvrsto uzemljen u realnosti, a koji se uskakanjem u smeđe hlače i kožnu jaknu iste boje, te osobito stavljanjem fedora-šešira na glavu i kožnog biča za pojas, pretvara ne samo u plemenita pustolova i akcijskog junaka koji spašava svijet ili barem utječe na njegovu povijest, nego i u zavodnika kojem ne mogu odoljeti ni formalne protivnice kakva je doktorica Elsa Schneider, također u trećem nastavku.

Harrison Ford – neizlječivi pustolov i u devetom desetljeću života  / Izvor Blitz film i video distribucija

Ponajviše Spielberg i George Lucas, autor izvorne ideje i priče koje je razradio s Lawrenceom Kasdanom i Philipom Kaufmanom, u Otimačima... su nastavili i usavršili tako jednostavan, a opet gotovo revolucionaran koncept koji se i danas intenzivno slijedi i oponaša, u nizu hitova od filmova o Lari Croft preko franšize Jurski park do serijala Transformers i novijih pustolovina Jamesa Bonda. Opet ponajprije Spielberg i Lucas, ali i ostali uključujući i Franka Marshalla te dijelom njegovu suprugu, također producenticu Kathleen Kennedy, Otimačima... su se nadovezali na brojne uspjele i kultne naslove kakvi su Curtizov Pustolovine Robina Hooda, Gunga Din Georgea Stevensa, osobito Rudnici kralja Solomona iz 1950, ali i Lawrence od Arabije, Malteški sokol, Leoneova špageti-vestern trilogija o Bezimenom te dotadašnji filmovi o Bondu, Jamesu Bondu. Krenuvši od Lucasove ideje iz 1973, scenarist Lawrence Kasdan Indianu Jonesa zamislio je kao antijunaka i pljačkaša grobova, a za koncept su ga nadahnuli rani pustolovni filmski serijali, ali i remek-djela Crvena rijeka Howarda Hawksa, Sedam samuraja Akire Kurosawe i vestern-parafraza tog filma Sedmorica veličanstvenih Johna Sturgesa. Kad su se projektu aktivno pridružili Spielberg i Lucas, koncept projekta počeo je mijenjati smjer i dobivati konačne konture. Sve ostalo je povijest, kako se često kaže, a dok su se prvi i treći nastavak pentalogije zlatnim slovima upisali u anale pustolovnoga fantastičnog filma, osjetno slabijem drugom i nedovoljno dobru četvrtom nastavku to je pošlo za rukom u komercijalnom smislu.

Plakat filma koji bi mogao biti jedan od gledanijih ovoga ljeta

Na idejnoj i značenjskoj razini Indiana Jones je sa svojom dijelom janusovskom naravi plaha i pomalo nesigurna profesora u odijelu te odvažna akcijskog junaka i zavodnika u kožnoj jakni sa šeširom i bičem, tijekom 80-ih simbolizirao mnogo toga. Bio je jaganjac Božji s bičem u ruci koji je pronašao Zavjetni kovčeg i Sveti gral te shvatio da je manje važno u što se vjeruje, a više koliko se snažno u to vjeruje. Ali bio je i simbol intervencionističke politike SAD-a diljem svijeta u vrijeme predsjednika Ronalda Reagana, predstavnik kulturnog i šire shvaćena imperijalizma i kolonijalizma koji je u drugom nastavku Indiana Jones i Hram sudbine intervenirao u Indiji, te još mnogo toga. No da se nadovežem na rečenicu s početka, bio je i borac protiv nacista, i upravo su filmovi s nacistima kao negativcima i najuspjeliji u čitavom serijalu. Kad su njegovi protivnici nacisti, a ne pripadnici indijske sekte ili ruski fanatici, možete biti sigurni da će film biti ne samo suvisao i atraktivan nego i da će posjedovati konotacije pustolovine veće od života.

Teško je reći zbog čega se oko aktualnoga petog nastavka od sama početka stvorio toliko negativan hype, zbog čega su se na internetu formirale kolone apriornih hejtera koji su još prije pola godine bili nepokolebljivo uvjereni da je film nepotreban, promašen, besmislen, katastrofalno režiran, s očajnim specijalnim efektima i još gorim Harrisonom Fordom. Možda glavni razlog leži u tome što je franšizu od Lucasa baš kao i Ratove zvijezda otkupila korporacija Disney, a ona se voli proglašavati glavnim holivudskim negativcem i simbolom svega lošeg u filmskoj industriji. Autor ovog teksta žestoki je ljubitelj serijala o profesoru Jonesu, a prvi i treći film mogao bi gledati ako ne na tjednoj, a ono svakako na mjesečnoj bazi, i možda je zbog toga sklon lakše zažmiriti na neke nedostatke i redatelju Jamesu Mangoldu (Logan, Ford protiv Ferrarija) progledati kroz prste zbog nekih nezgrapnosti u izvedbi.

Unatoč tome ne razumije sve to hejtanje na društvenim mrežama i izljeve negodovanja na YouTubeu. Jer, Indiana Jones i Artefakt sudbine solidan je, a u nekim trenucima i uspio pozitivno staromodan pustolovni film i dostojan oproštaj od omiljenog junaka. Da, Indy je star, razočaran i umoran, ali za to uz visoku dob (Harrison Ford je osamdesetogodišnjak) ima i vrlo jake razloge. Sin mu je poginuo u neimenovanom, vjerojatno vijetnamskom, ratu, zbog toga ga je napustila supruga Marion, bole ga leđa, noge i pločica u koljenu, pa je razumljivo inertan kad se susretne s nacističkim znanstvenikom Völlerom (odlični Mads Mikkelsen). No u akciji da ga se onemogući u dolasku do Arhimedova brojčanika za putovanje kroz prostor-vrijeme Indy će u pratnji nećakinje Helene silom prilika ponovo postati onaj stari čovjek od akcije. A kad se u završnici najprije susretne s Arhimedom, a potom u melodramskoj sceni i s Marion, svaki pravi obožavatelj njegovih avantura pristojno će se naježiti. Tako je barem bilo s potpisanim kritičarom.