Čitajte Olju, čitajte žene!

Dva dana gostovanja jedne od najnagrađivanijih hrvatskih spisateljica, Olje Savičević Ivančević, bečki Hrvatski centar i brojna publika još će dugo pamtiti. U okviru programa centar.literatura 15. lipnja pred brojnom publikom bečki ogranak Matice hrvatske predstavio je rad i doista impresivne uspjehe te spisateljice u Hrvatskoj i Europi. U organizaciji Udruge za poticanje kreativnog razvoja Obzor autorica je 16. lipnja predstavila svoje slikovnice i pjesme najmlađoj publici, održavši čitanje i literarno-likovnu radionicu za djecu i mlade.

„Posebno me se dojmila publika. Ovo je bio jedan od najljepših susreta ove godine s Bečanima iz Splita, Šibenika, Zagreba, Beograda, Rijeke, Zadra, Sarajeva, Novog Sada... Kada sam s njima razgovarala prije i tijekom priredbe, iznenadio me njihov angažman, otvorenost i gostoprimstvo“ – rekla je spisateljica i dodala da joj je radionica s djecom bila zabavna i da je svaki pojedinačni dječji rad bio poseban.

Spisateljica Olja Savičević Ivančević i predsjednica OMH u Beču Adrijana Markon Jurčić sa sudionicima literarno-likovne radionice

Profesionalna književnica, diplomirana kroatistica, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Knjige su joj prevedene na trinaest svjetskih jezika i objavljene diljem Europe i SAD-a. Osim romana, kratkih priča i pjesama u stihu i prozi, Olja piše književne kolumne, dramske tekstove za djecu i mlade te vodi radionice kreativnog pisanja. Njezin prvi roman Adio, kauboju postavljen je na splitske kazališne daske, a u planu je i postavljanje njezina posljednjeg romana Ljeta s Marijom. Prema njezinim pričama snimljeni su nagrađivani kratkometražni igrani filmovi Balavica, Sedam neodgovorenih poziva i Trešnje. 

Autorica je uvrštena i u europsku antologiju Le Grand Tour zajedno s još 27 pisaca iz zemalja Europske Unije koji su pisali o mjestima europske kulture i povijesti. Među njima su i Daniel Kehlmann iz Njemačke i Eva Menasse iz Austrije. Ta antologija zamišljena je kao panorama suvremene europske književnosti, autoportret Europe u kojem je autorica sudjelovala pričom o češkom liječniku koji je došao u malo mjesto na jug Dalmacije, doveo sa sobom prve turiste i unio tako duh srednje Europe u sredinu, gdje domaći ljudi nisu znali ni plivati niti su se u moru kupali. Tom pričom pokazala je prve veze naših ljudi s Europom kroz turizam, a i danas se u spomen na tog liječnika zove jedna plaža na Jadranu.

Ljeta s Marijom bila su posebno predstavljena na literarnoj večeri u Beču, kao njezin posljednji, već sada vrlo uspješan roman, koji je u trenutku gostovanja, osim što je bio u finalu književne nagrade Tportala, dobio regionalnu nagradu Štefica Cvek, priznanje u čijem izboru sudjeluje 130 kritičarki, novinara, spisateljica i dodjeljuje se ne samo jednoj, nego sedam knjiga. Ljeta s Marijom  niz je priča o ženskom dijelu rodoslovnog stabla dalmatinske obitelji čije članice nose ime Marija u raznim inačicama, kao što su Maša, Mara, Marijeta. Autoricu je intrigirala činjenica da s njom i njezinom sestrom u rodoslovnom stablu prestaje zapis o njezinoj obitelji te je na taj način željela ukazati na nepravdu koju taj patrijarhalni princip čini za društvo u cjelini. Jer žene su te koje prenose sjećanja, preko njih se čuva obiteljska povijest, a u toj povijesti nepravedno su zanemarene.

Gotovo svaka Oljina knjiga ovjenčana je nekom nagradom. Tako je otkrila da joj je nagrada Grada Zagreba upravo za Ljeta s Marijom jedna od dražih. Ona se dodjeljuje Zagrepčanima i drugim osobama za izniman doprinos u promicanju društvenog života u gradu Zagrebu, što ju je iznenadilo jer ta rođena Splićanka tek tri godine živi i radi u glavnom gradu Hrvatske. Nagrada je tim više bila iznenađenje jer ju je dobila za roman o Dalmaciji i Dalmatinkama te je očito na taj način potvrdila da se onaj smiješni antagonizam između Splita i Zagreba itekako može premostiti. Osim toga, sudbine Marija u romanu možemo doživjeti kao sudbine svih žena bilo gdje u Hrvatskoj i općenito u patrijarhalnom društvu.

Iako će uvijek i prije svega biti Splićanka, Olja je izdvojila ono što joj se u Zagrebu najviše sviđa. Obožava, naime, jesen u Zagrebu, koja je za razliku od jeseni na moru puna boja i ugodna. Ljubaznost Zagrepčana posebno joj godi jer smatra da je mnogo lakše komunicirati s ljubaznim ljudima, što u splitskoj štradi u kojoj je ona odrasla nije uvijek bio slučaj.

Kakvo je bilo njezino odrastanje u Splitu, kada je počela pisati i što čita – sve to imali su prilike pitati djeca i mladi koji su sudjelovali na literarno-likovnoj radionici u organizaciji bečke Udruge za poticanje kreativnog razvoja Obzor i Hrvatskog centra. U okviru cjelogodišnjih kreativnih radionica hrvatskog jezika za djecu i mlade, udruga Obzor realizira i gostovanja hrvatskih umjetnika i umjetnica, osobito pisaca i spisateljica, u svrhu poticanja čitanja na hrvatskom jeziku i upoznavanja s hrvatskim autorima i autoricama. Spisateljica je djeci čitala svoje slikovnice o zamišljenom prijatelju Šporki Špiro i Neposlušna Tonka, o životinjskom prijatelju Moj prijatelj Mačkodlak i pjesme iz zbirke Zaljubljena u čitav svijet, u kojoj se nalaze i neke pjesme koje je napisala kada je imala svega jedanaest godina. Za mlade je pripremila nekoliko pjesama u prozi iz zbirke Kućna pravila koje su imali priliku komentirati, ali i razgovarati o tome što oni čitaju i na kojem jeziku rado čitaju.

Autorica nije čitala samo djeci i mladima, na prvoj večeri pročitala je publici poglavlje romana Ljeta s Marijom – priču Jabuke, i pjesmu Ne čitaš žene iz zbirke poezije Divlje i tvoje koja problematizira marginalizaciju ženskih spisatelja u književnosti. Poticaj za pjesmu bio je, objasnila je autorica, kada joj je jedan znanac rekao: „Ja inače ne čitam žene, ali ti si jako dobra.“ Zato, čitajte žene, čitajte Olju Savičević Ivančević, ona vam itekako ima što reći.