Zdravlje – blagostanje stanovništva

Ujedinjeni narodi (UN) 11. srpnja obilježavaju Svjetski dan stanovništva usmjeravajući pozornost na probleme koji pogađaju stanovništvo diljem svijeta, ponajviše u kontekstu rastuće svjetske populacije (pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, stanovanju, pitkoj vodi, hrani i energiji). Svjetski dan stanovništva prvi put je obilježen 11. srpnja 1990. te ga od tada u partnerstvu s vladama i civilnim društvom obilježava veliki broj UN-ovih ureda i drugih organizacija.

Andrija Štampar, velikan svjetskoga javnog zdravstva

Zasluge Andrije Štampara

Svjetska populacija dosegnula je veličinu od prve milijarde 1804. u vrijeme Prve industrijske revolucije, dok je za drugu milijardu trebalo čekati do 1927, odnosno neposredno pred Veliku industrijsku krizu. Vrijeme je to još visokih stopa mortaliteta zbog prisutnosti različitih zaraznih bolesti, slabije otpornosti ljudskog organizma i nedovoljno razvijene zdravstvene zaštite. Veliki broj žrtava odnosili su gladi i ratovi. U vremenu nakon Drugoga svjetskog rata ubrzani rast svjetske populacije s tri milijarde 1960. na današnjih osam odraz je napretka medicine i javnog zdravstva, poboljšanja prehrane i porasta životnog standarda, čime je izrazito smanjen rizik od umiranja, posebno djece. Općenito, modernizacijski procesi u obliku širenja obrazovanja, industrijalizacije i urbanizacije povećali su tadašnju kvalitetu života. Stoga je smrtnost, kako je zapisao Ivo Nejašmić, „znakovit pokazatelj društveno-gospodarskih zbivanja i procesa te stanja u sanitarno-zdravstvenoj zaštiti stanovništva“.

Gubitak stanovnika hrvatskih gradova
– promjena broja stanovnika 2011–2021. / Graf: Stjepan BanoviĆ / PIXSELL

Naime, stopa smrtnosti dojenčadi (na tisuću živorođenih) u svijetu smanjila se sa 135,1 u 1960. na 27,5 u 2022. Za usporedbu, u Hrvatskoj je istodobno zabilježeno smanjenje s 53,2 na 3,0. Stope smrtnosti dojenčadi još su izrazito visoke u većini afričkih zemalja. Većina afričkih zemalja prema podacima iz 2021. ima stopu smrtnosti dojenčadi iznad 35,0, a primjerice, u Nigeriji iznosi čak 70,6. Takvo stanje i dalje govori o velikoj potrebi za unapređenjem zdravstvenih uvjeta u tom dijelu svijeta.

Velike zasluge za napredak javnog zdravstva, osobito zemalja u razvoju, počivaju na liku i djelu Andrije Štampara (Brodski Drenovac, 1888–Zagreb, 1958), od čije je smrti ove godine prošlo 65 godina. Štampar je bio velikan socijalne medicine i međunarodno priznat stručnjak na području javnog zdravstva. Zdravstveno je prosvjećivao stanovništvo smatrajući da će tako uspješno suzbiti pojave mnogih zaraznih bolesti. Vodeći Higijensko odjeljenje pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu utemeljio je 250 zdravstvenih ustanova, šest epidemioloških zavoda i desetke stanica za prevenciju malarije, ambulanata za venerične bolesti, dispanzera za tuberkulozu i školskih poliklinika. Među njima ističu se Škola narodnoga zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, Centralni higijenski zavod u Beogradu i Institut za tropske bolesti u Skopju.

Bio je ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, rektor zagrebačkog Sveučilišta, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te osnivač Instituta za higijenu rada. Predavao je na brojnim sveučilištima. Najistaknutiji je po tome što je 1948. postao prvi potpredsjednik Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a i predsjednik Privremene komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) upravljala tom organizacijom. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO u Ženevi 1948. Pridonio je postavljanju temelja javnog zdravlja diljem svijeta, ponajviše Kine. Njegova definicija zdravlja živi i danas: „Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti.“

Zdravlje je od jedan od najvažnijih čimbenika koji utječe na demografske procese, osobito u smislu intenziteta ukupnog kretanja stanovništva svijeta. Općenito, dva glavna demografska trenda koja određuju današnju dinamiku rasta svjetske populacije opće su produljenje prosječnoga životnog vijeka ljudi, velikim dijelom postignuto zbog poboljšanja zdravstvenih uvjeta, te zadržavanje visokih razina fertiliteta u mnogim slabije razvijenim zemljama svijeta. S jedne strane, očekivano trajanje života pri rođenju u svijetu se povećalo s 47,7 godina 1960. na 71,7 godina u 2022, dok se, s druge strane, totalna stopa fertiliteta (prosječni broj djece koju će žena roditi ako preživi svoje reproduktivne godine) u istom razdoblju smanjila s 4,7 na 2,31. U Hrvatskoj se očekivano trajanje života u istom razdoblju povećalo sa 65,6 na 79,2, dok se totalna stopa fertiliteta smanjila s 2,23 na 1,45.

No dok svjetska populacija i dalje raste, istodobno stanovništvo europskih zemalja nastavlja padati, posebno u Hrvatskoj. Prema projekcijama UN-a svjetska populacija dosegnut će devet milijardi 2037. s tendencijom rasta, pri čemu će se 90 posto svjetskoga populacijskog rasta dogoditi u zemljama nižeg i srednje nižeg dohotka. Objašnjenje za to nalazi se u teoriji demografske tranzicije i povezanosti stupnja društveno-gospodarskog razvoja s demografskim procesima. Valja naglasiti i uspostavljanje novih društvenih normi nakon 1960-ih u zapadnoeuropskim zemljama, prvenstveno pod utjecajem sekularizacije, demokratizacije, individualizacije, tržišnog gospodarstva i neoliberalne doktrine, što je posebno utjecalo na odnos ljudi prema reprodukciji te posljedično na natalitet. Povezano s tim, dolazi i do široke uporabe kontracepcije, legalizacije pobačaja i općenito seksualne revolucije. U konačnici, zbog općeg pada broja stanovnika europskim zemljama posljedično sve više slabi geopolitička uloga u svijetu. U prilog tomu, UN-ove projekcije govore da će se stanovništvo Europe smanjiti sa 742 milijuna stanovnika u 2022. (9,3 posto svjetske populacije) na 703 milijuna u 2050. (7,2 posto) i 587 milijuna u 2100. (5,7 posto), dok će se stanovništvo Hrvatske prema Eurostatovim projekcijama smanjiti s 3.862.305 u 2022. (0,52 posto europske populacije) na 3.310.003 u 2050. (0,47 posto) i 2.822.689 u 2100. (0,48 posto).

Zadržati ljude u Hrvatskoj

Usprkos izraženoj depopulaciji i starenju stanovništva Hrvatske, obilježavanje Svjetskog dana stanovništva dosad nije imalo istaknuo mjesto u hrvatskom javnom prostoru. Izuzev priopćenja Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, tek bi rijetki mediji prenijeli vijest o tome. Ipak, u zadnje vrijeme to se mijenja zahvaljujući inicijativama Svjetskog saveza mladih Hrvatska (SSMH), koji je prošle godine organizirao okrugli stol pod naslovom Stanovništvo je rješenje ili problem ekonomskog rasta Hrvatske? želeći afirmirati stanovništvo kao pokretač razvoja zemlje i temelj prosperiteta. To retoričko pitanje naglašava važnost stanovništva u ekonomskom rastu, ali ne izostavlja njegovu ulogu u društvenom, kulturnom i svim drugim aspektima razvoja zemlje. SSMH nastavlja i ove godine s održavanjem okruglog stola kako bi osvijestio javnost o demografskim izazovima.

Daljnjim obilježavanjem Svjetskog dana stanovništva, kroz organizaciju okruglih stolova, javnih kampanja i pisanja medijskih članaka, trebalo bi nastaviti poticati javnu raspravu o posljedicama depopulacije i starenja stanovništva u Hrvatskoj, odnosno usmjeravati težnje svih relevantnih aktera na planiranje kvalitetne demografske i zdravstvene politike sa svrhom ublažavanja depopulacije i prilagođavanja socijalne države izraženom starenju stanovništva. Hrvatska ima neizmjeran potencijal za dobar, kvalitetan i siguran život. Nedostaje još ispravan pristup da se ovdje zadrže ljudi i da se taj potencijal i iskoristi.