Zapažen nastup u Milanu

Projektom Naturales Quaestiones hrvatska slikarica Katarina Ivanišin Kardum tijekom ovog ljeta predstavlja se talijanskoj i međunarodnoj publici u dvama istaknutim izložbenim prostorima u središtu Milana – u Zakladi Stelline izložen je njezin ciklus slika Isto nebo, prezentiran prvi put u Muzeju suvremene umjetnosti 2022, dok su u Prirodoslovnom muzeju, jednom od najposjećenijih milanskih muzeja, izloženi radovi iz serije Ptice, nadahnuti dioramama iz Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku. Zaklada Stelline smještena je u „srcu grada“, u Corso Magenta, u neposrednoj blizini veličanstvene crkve Santa Maria delle Grazie i Leonardove Posljednje večere. Zaklada koju su 1986. osnovali Grad Milano i Pokrajina Lombardija djeluje u nekadašnjem samostanu benediktinki, koji je od 1600. godine sve do polovice 20. stoljeća bio sirotište za djevojčice. Stelline je bila jedna od najnaprednijih socijalnih institucija u Milanu i Lombardiji, koja se stoljećima skrbila o napuštenim djevojčicama – stellinama (zvjezdicama), odgajajući ih i obrazujući za budući život. Zaklada je danas multimedijski centar koji raspolaže raznovrsnim prostorima na 2000 četvornih metara, a jedan je od njezinih glavnih ciljeva prezentacija suvremene vizualne umjetnosti. Ovdje su izlagali brojni slavni umjetnici – Marlene Dumas, Gabriele Basilico, Tony Cragg, Robert Longo, Anish Kapoor, Josef Albers, kao i velikani avangardne i moderne umjetnosti – Arturo Martini, Mario Sironi, Pablo Picasso, Marc Chagall i brojni drugi.

Iz postava izložbe

Pandemijski ciklus

Katarina Ivanišin u tom prostoru prezentira crteže i slike nastale kao rezultat terenskih istraživanja oblika reljefa geografskog prostora planinskih masiva Dinarida i Prokletija proteklih godina. Ciklus je nastao tijekom pandemije i u vrijeme nakon potresa u Zagrebu u ožujku 2020, u vremenu koje je drastično promijenilo naše živote i ostavilo trajne posljedice na naše društvo. Mnogi od nas utočište su od tih zbivanja pronašli u prirodi, a Katarina je ostavila i pisani trag o tom vremenu: „Prirodu promatram kao odraz našeg unutrašnjeg stanja, koji nije pred nama bez razloga. Priroda je pokretač našeg razmišljanja i mašte na najdirektniji način. U jednom kamenu ili prizoru zgužvane stijene svjedočanstvo je stvaranja. Iza predmeta ili prizora netko će razumjeti neprekidnu petlju nastajanja i nestajanja. Netko drugi u istom će otkriti geometrijski uzorak ili čak iskru u dubini zemlje, neviđeni energetski potencijal. Iskusivši nedavni potres u gradu u kojem živim, stvarnu opasnost, posebno me okupira tema planine, epicentar tog potresa. Tema je to kojoj se posvećujem, sagledavajući planinu koja podrhtava sa svih strana, zadivljena i užasnuta njenom snagom. Planina pripada neživoj prirodi – mineralnom svijetu, pa ipak se naočigled mijenja kako se pomiče njeno težište u dubini zemlje.“

Planine kao konstrukt
prošlih vremena

Ciklusom Isto nebo Katarina Ivanišin Kardum nastavlja svoje promišljanje i proširivanje tematike suvremenoga pejzažnog slikarstva, teme koja danas sve više i više dolazi u fokus javnosti zbog iznimno brzih i opasnih klimatskih promjena kojima svjedočimo i koje nas potiču na osvješćivanje neizbježne i neraskidive povezanosti čovjeka i prirode, prirode koja nas ugrožava i koja je istovremeno rješenje brojnih naših problema. Planinski pejzaži zauzeli su tijekom povijesti umjetnosti vrlo specifično mjesto kao nositelji identitetskih i simboličkih poruka – planine su od vremena romantizma u 18. stoljeću simboli povijesnih, kulturno-političkih ili prirodno-filozofskih ideja, one su također sinonimi trajnosti, dugovječnosti i uzvišenosti, no pretjerana, masovna proizvodnja idiličnih planinskih pejzaža u 19. stoljeću dovela je do standardizacije i klišeizacije tog motiva. Postmoderno doba dekonstruiralo je sliku planinskih krajolika stvaranu u kolektivnoj svijesti tijekom proteklih stoljeća, a suvremeni umjetnici vraćaju se danas toj temi, ali s posve drukčijih pozicija – s pozicija politike zaštite okoliša, društvenih i kulturoloških istraživanja, osobnih ili kolektivnih priča i trauma. Katarina Ivanišin Kardum duboko je svjesna da je romantični san o lijepim, idiličnim planinskim pejzažima konstrukt nekih prošlih vremena.

Njezine stjenovite planine, ti simboli stabilnosti i neuništivosti, istovremeno su i nesigurno i prijeteće mjesto na koje se sklanjamo od „previše zbilje“ i kojem se utječemo u potrazi za jedinom i pravom, netaknutom i stvarnom, autentičnom slikom, odolijevajući „tom neminovnom procesu ujednačavanja i brisanja lokalnih i osobnih identiteta“. Istovremeno njezine planine nisu ni sasvim realistične ni prepoznatljive, one u sebi nose utopijsku i kanonsku dimenziju – one su reprezentanti planinskih prostora i njihove realne i metafizičke dimenzije. Fizičko pak iskustvo, koje je Katarina iskusila penjući se opasnim, strmim stijenama, koje se uzdižu u beskonačnost neba ili se obrušavaju u tamne vodene mase, prenijela je na platno naglašavajući prvi put u svom radu izrazitu materičnost i taktilni potencijal slike, što dobiva nanošenjem velikog broja slojeva, premaza, brušenja, intervencijama i drugim stvaralačkim postupcima, približavajući na taj način površinu slike strukturi kamenih masiva.

Priroda – vječna inspiracija

Katarina Ivanišin Kardum neprekidno se bavi prirodom u tematski i medijski različitim ciklusima, među kojima je u javnosti dosad najzapaženiji bio ciklus sliko-crteža velikih formata posvećen dioramama iz Prirodoslovnog muzeja u Dubrovniku. Ne čudi stoga da je i talijanska kritičarka Alessandra Klimciuk prepoznala vrijednost tih radova i inicirala proširenje izložbe na drugu lokaciju, u Prirodoslovni muzej u Milanu. Taj milanski muzej osnovan je 1838. i jedan je od najvažnijih europskih prirodoslovnih muzeja. Pored vrlo vrijednih zbirki poznat je upravo po impozantnim dioramama u kojima se prikazuje flora i fauna cijelog svijeta. Muzej redovito surađuje sa suvremenim umjetnicima, te je u svibnju ove godine u njemu izlagao i Michelangelo Pistoletto, jedan od najvažnijih talijanskih umjetnika, projekt Adam i Eva.

Na kraju ovog osvrta potrebno je reći da je izložba otvorena u prigodi Dana hrvatske državnosti i desete obljetnice pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji te da je realizirana zahvaljujući inicijativi i sjajnoj potpori generalnog konzula Republike Hrvatske Stjepana Ribića i njegove supruge Leonilde Conti, nekadašnje ravnateljice Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, koja je i sama umjetnica po vokaciji, ali i dobra poznavateljica hrvatske likovne scene.

* * *

Katarina Ivanišin Kardum diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998, a 2000. na Royal College of Art u Londonu završila dvogodišnji Master of Arts, poslijediplomski studij slikarstva. Od 2000. do 2008. djelovala je kao slobodna umjetnica i predavačica na diplomskom studiju koledža City and Guilds of London Art School. Nakon preseljenja u Hrvatsku, uz umjetnički rad, od 2009. do 2014. radi kao kustosica pedagoginja Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik, a od 2014. Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Njezini radovi nalaze se u javnim zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, u Galeriji umjetnina u Splitu i Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, zatim u British Government Art Collection, DFEE, u Institutu Grada Londona i bolnici St. George’s Hospital u Londonu.