Traganje za smislom egzistencije

Slučaj je htio da ovdašnji ljubitelji animiranih filmova dobiju priliku praktički istovremeno pogledati dva naslova temeljena na dijelom istim proznim djelima japanskog književnika Harukija Murakamija. Dok se na repertoaru domaćih kina još prikazuje anime Suzume (Suzume no Tojimari) japanskog autora Makotoa Shinakija, u konkurenciji dugometražnih ostvarenja na Animafestu prikazan je film Slijepa vrba, usnula žena američko-francuskog scenarista i redatelja Pierrea Földesa. Oba su filma slobodne adaptacije proza najviše prevođena japanskog pisca, koji u čitavom svijetu uživa kultni status i čije se svako novo djelo iščekuje s velikim nestrpljenjem.

Pierre Földes vjerno slijedi poetiku Harukija Murakamija / Snimio Animafest

Murakami u romanima i kratkim pričama kreira specifične svjetove u kojima se realno križa s nadrealnim, u kojima se zbivanja u manjoj ili većoj mjeri odigravaju u snovima i podsvijesti, u kojima su bitne idejne i metaforičke razine samih storija, u kojima su likovi osebujni i senzibilni pojedinci zapitani o smislu vlastite egzistencije i suočeni s velikim promjenama u životu, te u kojima se međuljudski odnosi i intimna stanja likova predočavaju dosta suptilno, s osjećajem za mjeru i s mnogo skrbi o detaljima. Svakako, veliki ljubitelj jazza i trčanja ponekad u prozama odskliže u banalnosti i opća mjesta, poruke koje šalje gdjekad su nalik onima iz kolačića sreće ili priručnika za samopomoć, a njegovo bavljenje ljudskim sudbinama i sudbinskim temama mjestimice je opterećeno religijskim i antropološkim odrednicama. No i u tome se zacijelo krije barem dio razloga zbog kojih je obljubljen na svim meridijanima i paralelama, baš kao i u erudiciji i načitanosti koje demonstrira u svakom svom djelu. Spoj obrazovanosti i načitanosti, bavljenje ljudskim egzistencijama i složenim intimnim stanjima, ali na pitke i naizgled jednostavne načine, te povremeno posezanje za klišejima u Murakamijevu se slučaju pokazuje kao itekako dobitna formula.

Dok je pri stvaranju filma Suzume redatelj Makoto Shinaki nadahnuće pronašao u priči Super-žaba spašava Tokio iz piščeve zbirke Nakon potresa te u romanu Kafka na žalu, kao i u jednom anime-filmu, autor Pierre Földes u filmu Slijepa vrba, usnula žena odlučio je ekranizirati šest priča također većinom iz zbirke Nakon potresa. Oba filma bave se posljedicama velikog zemljotresa koji je 2011. godine pogodio Japan, izazvavši golemu štetu i u ljudskim životima (dvadeset tisuća žrtava) te na građanima ostavivši dugotrajne posljedice i traume. Prvi film realiziran je klasičnom japanskom tehnikom animacije, vizualno je prilično efektan, emotivan je i poetičan, a osobito su dojmljivo prikazani krajolici. Drugi je film ipak uspjeliji, ponajprije iz razloga što je njegov autor zrelije, ambicioznije i temeljitije pristupio Murakamijevu proznom predlošku. Riječ je o debitantskom dugometražnom crtiću umjetnika koji je dominantno glazbenik, koji je među ostalim skladao glazbu i za hvaljenu egzistencijalnu dramu Preživjeti dvanaestu Michaela Cueste, koji je prethodno režirao nekoliko kratkih animiranih filmova te koji je sa Slijepom vrbom, usnulom ženom pobijedio na najuglednijem svjetskom festivalu animacije u Annecyju. Što se pristupa Murakamijevoj prozi tiče, Földesovo je ostvarenje kvalitativno treća najuspjelija njezina prilagodba, jer primat neosporno pripada remek-djelu Izgaranje Koreanca Chang-dong Leeja, a drugo mjesto unatoč nedostacima odličnoj egzistencijalnoj drami Drive My Car autora Ryûsukea Hamaguchija.

Dramaturški mozaično koncipirana priča prati nekoliko likova nekoliko dana nakon potresa, s fokusom na dvojici bankovnih službenika, u vrijeme dok njihovi životi i kao posljedica proživljene traume doživljavaju velike pa i temeljite promjene. Činovnika Komurua napustit će supruga Kyoko, koja je u tolikoj mjeri pogođena tragedijom da pet dana nije oka sklopila te neprestano prati vijesti, a iz doma će otići kad se pokvari televizor. Nju ćemo poslije bliže upoznati kao konobaricu u hotelu, koja će s njegovim starim vlasnikom uspostaviti neobičan odnos, da bi joj on ispunio i jednu želju. Dok Komuruu zbog reorganizacije prijeti otkaz, pa on uzme tjedan dana dopusta da bi otputovao u Hokkaido i onamo mladoj djevojci odnio paket nepoznata sadržaja, njegov kolega Katagiri počinje viđati veliku žabu koja govori i koja mu kaže da joj je upravo on ključni pomoćnik u operaciji spašavanja Tokija od novog razornog potresa. A da bi se to ostvarilo, žaba i Katagiri moraju pronaći i uništiti divovskog crva koji ruje pod zemljom.

Földes prilično vjerno slijedi Murakamijevu poetiku, prilagođavajući joj se i citatima iz književnosti te referencijama na pop-kulturu. Film je realiziran kombinacijom klasične 2D-animacije i stroboskopije, a to je redatelju omogućilo stvaranje cjeline začudna ugođaja koji stalno lebdi na granici realnog i snolikog. Upravo takav pristup pokazuje se dobitnim u prilagodbi proze Harukija Murakamija.