Svestrani geograf, zaslužni matičar

Iako je bio aktivan gotovo do posljednjeg mjeseca života, kratka i teška bolest zaustavila je životni put jednog od najistaknutijih hrvatskih geografa – Dragutina Feletara – 21. lipnja u Koprivnici, gradu u kojem je živio puna četiri desetljeća. Osim što je bio geograf, radovima se uvrstio među istraživače gospodarske i kulturne povijesti, a bavio se i književnim radom te vrlo intenzivno popularizacijom znanosti. Uz to je kao nakladnik uredio više od 200 knjiga ili bio jedan od pokretača, član uredništva ili urednik uvaženih stručnih (Meridijani, Podravski zbornik) i znanstvenih časopisa (Rad – Razred za društvene znanosti HAZU, Zbornik za narodni život i običaje, Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, Geografski glasnik, Podravina, Donjomeđimurski zbornik, Ekonomska i ekohistorija).

Dragutin Feletar – veliki popularizator znanosti / Izvor HAZU

Rođen je u Velikom Otoku kraj Legrada 10. srpnja, a nakon rata preselio se u Donju Dubravu u Međimurju otkud su mu podrijetlom bili roditelji. U tome selu polazio je niže razrede osnovne škole, više je polazio u Kotoribi, gimnaziju u Varaždinu, dok je studij geografije završio na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu i doktorirao s temom o industriji Podravine (1982). Nakon jednogodišnjeg rada u Osnovnoj školi u Donjoj Dubravi 1966. zaposlio se u redakciji lista Međimurje u Čakovcu. Uz tisuće članaka ovdje je 1968. bio među osnivačima Radio-Čakovca te 1969. i Hrvatskoga kajkavskog kolendara. Tada je bio među osnivačima Kulturno-prosvjetnog društva (KPD) Zrinski, koje je pokrenulo živu nakladničku djelatnost, afirmirajući hrvatsku kajkavsku književnost. Godine 1970. bio je urednik Glasa Podravine u Koprivnici. Zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću 1971. ostao je bez tadašnjega radnog mjesta u KPD-u Zrinski pa je privremeno prešao raditi u tiskarsko-izdavački zavod Zrinski u Čakovcu, gdje je ostao do 1973, od kada je novinar i poslije direktor Centra za kulturu u poduzeću Podravka u Koprivnici. Nakon obrane doktorata, od početka 1983. radi najprije kao asistent na Geografskom odsjeku zagrebačkog PMF-a, a potom kao docent i izvanredni sveučilišni profesor. Za redovitog sveučilišnog profesora izabran je 1992, a od 1999. redovni je profesor u trajnom zvanju. Uz veći broj kolegija predavao je i na doktorskom studiju te bio gost profesor u više europskih zemalja. Na PMF-u obavljao je dužnosti predstojnika Geografskog zavoda, pročelnika Geografskog odsjeka te prodekana i dekana (2004. do 2006). Odgojio je generacije profesora geografije te razvio zapaženu međunarodnu suradnju. Na margini stručnog i javnog rada našli su se njegovi elaborati o mreži škola Koprivničko-križevačke županije, demografske studije grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, inicijativa za izgradnju nove zgrade gimnazije u Koprivnici, a bio je i jedan od inicijatora gradnje brze ceste Koprivnica – Križevci – Vrbovec te podravske brze ceste. Iako je tijekom desetljeća rada bio osnivač i predsjednik brojnih udruga, najvažniji mu je bio angažman unutar Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, gdje je bio na raznim dužnostima od pročelnika Zmajskog stola u Čakovcu do člana Kapitula Zlatnoga Zmaja, a od 2006. do 2011. i veliki meštar.

Dragutin Feletar pripada među najplodnije hrvatske pisce geografske, povijesne, demografske, etnološke i kulturološke literature. Autor je 92 znanstvene i stručne knjige te niza udžbenika iz geografije za osnovne, srednje škole i fakultete, kao i više knjiga iz književnosti uz brojne stručne i znanstvene članke.

Od velike je važnosti njegov rad na unapređenju industrijske geografije kao specijalnosti ekonomske (socijalne) geografije. Teško je izdvojiti pojedine radove, ali Feletarova knjiga Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine (1984) metodološka je osnovica za primjenu industrijske geografije i razvoj povijesti poduzetništva, dok je dio znanstvene produkcije iz industrijske i ekonomske geografije sažeo u djelu pod naslovom Studije i radovi o Podravini (1982). Najvažniji radovi Dragutina Feletara citirani su u inozemnoj i domaćoj znanstvenoj literaturi, a on se istovremeno brinuo za sustavno uvođenje dostignuća europske i svjetske industrijske geografije u hrvatsku geografiju. Razradio je i proširio znanstvenu metodologiju industrijske geografije, koja je kasnih 1980-ih i 1990-ih bila na visokoj europskoj razini. Također je dao velik doprinos analizi industrije kao najvažnije gospodarske djelatnosti i razradio istraživanje njezine strukture, kao i odnosa među industrijskim granama te odnosa industrije prema drugim gospodarskim granama. Važan doprinos mu je bila i analiza industrije kao važna čimbenika transformacije geografskog prostora. Važno je bilo uvođenje kvantitativnih i grafičkih metoda u industrijsku geografiju kao i njegovanje geoekološkog pristupa proučavanju sekundarnog sektora. Nažalost, s deindustrijalizacijom Hrvatske smanjena je potreba za industrijskom geografijom te je znanstvenu djelatnost usmjerio više na demografiju, prometnu problematiku, ekonomsku povijest i povijest poduzetništva, kulturnu povijest, urednički i nakladnički rad te ukupni angažman unutar Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Za svoj rad primio je brojna priznanja i nagrade – ističemo Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2002), nagradu za životno djelo Koprivničko-križevačke županije (2002), nagradu Josip Juraj Strossmayer HAZU (2002), godišnju državnu nagradu za znanost Hrvatskog sabora (2004), nagradu za životno djelo Grada Koprivnice (2005), nagradu Vjekoslav Klaić (2016), u Budimpešti je proglašen europskim vitezom kulture (2011), a proglašen je za počasnoga građanina općina Legrad i Donja Dubrava, grada Koprivnice, Koprivničko-križevačke županije. Kruna Feletarova znanstvenog rada i društvenoga angažmana svakako je njegov izbor za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2006), a potom i za redovitoga člana (akademika) HAZU (2016), gdje je do smrti bio glavni urednik tri akademijina časopisa. Također je bio voditelj Odsjeka za etnologiju HAZU, kao i Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, a bio je i član i znanstvenog vijeća križevačkog Zavoda HAZU.

S Maticom hrvatskom blisko je povezan od 1968, kada mu je Ogranak u Čakovcu objavio prvu knjigu Iz povijesti Međimurja, a s tim je ogrankom blisko surađivao do smrti. Od 1990. do 1993. bio je vrlo aktivan i u radu Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici, kojemu je bio među obnoviteljima.