Standardni jezik – jezična igra u skladu s pravilima

Bez obzira na to što je zajednički komunikacijski sustav (standardni jezik) prijeko potreban svakoj široj društvenoj zajednici, kao i da njegovo postojanje svakom pojedincu daje pravo na aktivno i ravnopravno sudjelovanje u njezinu životu, nužnost vladanja njime i pridržavanja standardnojezične norme ipak se povremeno dovodi u pitanje.

Kao opravdanje neovladavanja standardnojezičnom normom i zatim njezina nepridržavanja nerijetko se navodi da je ovladavanje standardnim jezikom zahtjevno i dugotrajno, cjeloživotno, da je standardnojezičnom normom u potpunosti nemoguće ovladati, kao i da se prilikom njezine primjene u govorenim i pisanim tekstovima javlja strah koji negativno utječe na opće ostvarivanje jezičnih djelatnosti.

Obeshrabrenost činjenicom da je učenje standardnog jezika dugotrajan proces, nedostatak motivacije za ovladavanje njime i nerazumijevanje njegove uloge i važnosti u široj društvenoj zajednici doista može uzrokovati strah od ovladavanja standardnim jezikom, dovesti do odustajanja od ovladavanja njime i do toga da se i u komunikaciji u široj društvenoj zajednici upotrebljava zavičajni govor, tj. organski idiom koji se usvaja, a ne uči.

Pojedinci koji su odustali od ovladavanja standardnim jezikom s vremenom iskazuju čuđenje zbog činjenice da standardni jezik i dalje postoji, da je normiran i da se u skladu s normom ostvaruje i govorena i pisana standardnojezična komunikacija te postavljaju pitanja, npr.: Kakav je to jezik?, Tko njime govori?, Gdje se tako govori? ili iskazuju tvrdnje, npr.: Nitko tako ne govori., Takav je govor neprirodan, umjetan., To mi zvuči čudno, neprihvatljivo. i sl. Time pokazuju nerazumijevanje uloge i nastanka standardnoga jezika koji, s obzirom na to da nije izjednačen ni sa jednim organskim idiomom, nije jezik koji se može usvojiti, kao što nije ni jezik koji se ostvaruje u nekoj prirodnoj govorenoj sredini, poput nekog mjesnog ili drugog organskog idioma.

Pomoć u razumijevanju nužnosti ovladavanja standardnojezičnom normom za većinu govornika istoga nacionalnog jezika kojemu pripada i standardni jezik obično je nužnost učenja standardnog oblika nekoga stranog jezika. Učenje standardnih oblika stranih jezika, naime, pomaže u razumijevanju nužnosti postojanja i materinskoga standardnog jezika. Učenjem stranih jezika pojedincima postaje jasnije da postoji jezični oblik koji se uči i kojim je nemoguće ovladati, kao ni materinskim standardnim jezikom, samo slušanjem, bez upoznavanja njegove strukture, bez ovladavanja njegovom propisanom ili preskriptivnom normom.

Ne uspoređujući ovladavanje standardnim nacionalnim jezikom i ovladavanje također standardnim, ali stranim jezikom, ne iznoseći istinu o nastanku i ulozi standardnoga jezika, kao i o mogućnosti ovladavanja (nacionalnim ili stranim) jezikom samo ako je opisan i propisan, tj. normiran, tzv. antinormativisti ili antipreskriptivisti u nestručnoj hrvatskoj javnosti, s vremena na vrijeme, barem nakratko, djelomično uspijevaju oblikovati stav o tome da su pojmovi: preskriptivno, normirano, preskriptivizam, normiranost, kada se odnose na materinski standardni jezik, nešto neprihvatljivo, negativno, tj. da se normiranošću materinskoga standardnog jezika ograničavaju jezične slobode pojedinaca i sl.

Riječi preskriptivan, normiran u standardnojezičnom kontekstu, nažalost, najviše zbog povijesnih iskustava života u totalitarnim sustavima u kojima se ograničavao svaki oblik slobode, kod velikog broja članova šire hrvatske društvene zajednice izazivaju podsjećanje na različite oblike ograničavanja slobode i djelovanja, stvaraju negativan stav i odbijanje promišljanja o značenju tih riječi u standardnojezičnom kontekstu, potiču na odustajanje od ovladavanja standardnojezičnom normom, pa čak i do zahtjeva za njezinim znatnijim promjenama ili ukidanjem.

U komunikacijskim situacijama u kojima se očekuje da će se pošiljatelj i primatelj poruke služiti standardnim jezikom, za primatelja poruke nije prihvatljivo ako pošiljatelj poruke upotrebljava svoj organski idiom, različit od njegova, ili ako u upotrebi standardnog jezika čini velik broj odstupanja. Upravo poštovanje i pridržavanje standardnojezične norme omogućuje svima ravnopravno i aktivno sudjelovanje u životu šire društvene zajednice, neoslanjanje u komunikaciji na jezični i izvanjezični kontekst užih društvenih zajednica, tj. omogućuje svim pripadnicima šire društvene zajednice da međusobno izmjenjuju razumljive i jasne poruke.