Papandopulov Horoskop za bečku publiku

Koncert za dva glasovira pijanističkog dua iz Zagreba, Zrinke Ivančić Cikojević i Dalibora Cikojevića, održan je 24. svibnja u Poljskom kulturnom institutu u Beču, u sklopu glazbenog festivala Orbite nebeskih sfera. Taj međunarodni festival inicijativa je austrijskog EUNIC-a, mreže nacionalnih kulturnih instituta zemalja članica EU-a (European Union National Institutes of Culture), a uz Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Austriji u organizaciji su sudjelovale i Središnjica Matice hrvatske sa svojim bečkim ogrankom. Domaćin festivala bio je Poljski institut, koji je time obilježio 550. godišnjicu rođenja astronomskog genija Nikole Kopernika. Na programu zanimljivoga multimedijskog koncerta bila je plesna suita za dva glasovira Borisa Papandopula Horoskop, koja se temom izvrsno uklopila u manifestaciju.

Pijanistički duo Ivančić–Cikojević odsvirao je Papandopulovih dvanaest glazbenih priča / Izvor Poljski institut u Beču

Koncert je zamišljen kao multimedijski projekt koji uz glazbu, predavanje i vizualnu prezentaciju publiku vodi na putovanje k zvijezdama i korijenima civilizacije. Plesna suita Horoskop Borisa Papandopula bavi se različitim karakteristikama znakova koje astrologija pripisuje ljudima. To je i svojevrstan pokušaj ocrtavanja psiholoških karakteristika svakoga pojedinog horoskopskog znaka glazbom.

Nakon uvodne projekcije i kratka izlaganja pijanista i glazbenog pedagoga Dalibora Cikojevića o horoskopu i Papandopulovoj glazbenoj interpretaciji astroloških znakova, pijanistički duo Ivančić–Cikojević odsvirao je dvanaest glazbenih priča koje pokazuju svu ljepotu različitosti ljudske prirode sadržane u dvanaest zvjezdanih tipova.

Boris Papandopulo napisao je tu skladbu 1935. kao jedan od prvih skladatelja koji su obradili tematiku horoskopa. Glazbeni izričaj Horoskopa tipičan je za prijelazno razdoblje glazbe između dva svjetska rata te očituje utjecaje impresionizma, ekspresionizma, neostilova (npr. motoričnost ritamskoga pokreta neobaroka), ali i elemente tipične za glazbeni jezik baleta Stravinskog tzv. ruske faze.

Zanimljivo je da je nakon praizvedbe 1936. manuskript skladbe bio zagubljen, a note su prvi put tiskane 2013. Bračni par Cikojević praizveo je djelo s udaraljkama u cijelosti u Houstonu 2017. kao prvi zajednički projekt, s kojim su gostovali u SAD-u i Portugalu.

Jedno od razdoblja Papandopulova stvaralaštva u kojem se najintenzivnije bavio baletom započinje poznanstvom s Anom Maletić, plesačicom i plesnom pedagoginjom, jednom od začetnica suvremenoga plesa u Hrvatskoj. Njihova plodna umjetnička suradnja započela je vjerojatno 1934. na prvom zajedničkom projektu u okviru Škole umjetničke tjelesne kulture Ane Maletić, izvedenu na jednoj priredbi 1934. u HNK-u. U toj prilici Ana Maletić realizirala je i Prostorne studije na Papandopulovu glazbu Iskre i Požar, „dječju igru“ Proljetna igra i Kamene svatove.

Horoskop, plesnu suitu za dva glasovira i udaraljke, op. 52 Boris Papandopulo započeo je skladati u Zagrebu, gdje je 16. srpnja 1935. završio pisanje glazbe horoskopskog znaka Rak. Stavak Blizanci završio je kao posljednji u Splitu, 15. kolovoza iste godine. Godine 1936. Ana Maletić je s naprednim učenicama svoje škole formirala Plesni studio i s njim već iste godine, 8. ožujka, u Beogradu na sceni Narodnog pozorišta, praizvela Horoskop u vlastitoj koreografiji. Njega je izvela u još dva navrata u Zagrebu: 18. svibnja, u okviru Plesnih večeri u Narodnom kazalištu (kada je izvedena i koreografija na Papandopulovu „prostornu studiju“ Požar), te 2. prosinca 1937. Na svim izvedbama Horoskopa Ana Maletić osobno je plesala koreografiju Škorpiona.

Papandopulo pojedine znakove glazbeno pokušava prikazati tonskim slikanjem koje je vrlo suptilno i psihološki produbljeno, ponekad i na razini zvukovnih asocijacija.

U Horoskopu – za razliku od mnogobrojnih drugih Papandopulovih djela plesnog žanra – nema naznaka uporabe folklorne glazbe, a glasovirske dionice pisane su mjestimice vrlo virtuozno i zahtijevaju pijanističku vještinu.

Original skladbe Papandopulo je – kao i većinu svojih skladbi – darovao, ostavio nekom od interpreta. Nakon duge potrage notni zapis pronađen je u Sarajevu u posjedu profesorice Ranke Cecić, koja ga je pak dobila od svoje profesorice, poznate hrvatske pijanistice i pedagoginje Sofije Deželić, s kojom je Papandopulo prijateljevao za službovanja u Sarajevu. Zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture Republike Hrvatske, autograf je vraćen u Zagreb i danas se čuva u posjedu Muzičkog informativnog centra, sada Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.

Ovo je bio, prema mnogima, jedan od najuspješnijih koncerata naših glazbenika, pijanista, u Beču. U intimnom ambijentu Poljskog instituta virtuozna izvedba pokazala se više nego dojmljivom, što je probrana publika na kraju i nagradila dugim pljeskom.